Iako zakon kaže da je rad na određeno vrijeme iznimka, stvarno stanje na tržištu rada pokazuje da to i nije tako jer je čak 93 posto novozaposlenih u razdoblju od 2012. do 2015. godine zaposleno na određeno vrijeme. Čudna je to iznimka, primjetio je predsjednik Reformista Radimir Čačić, koji zbog toga sutra u Saboru počinje prikupljati potpise zastupnika za Interpelaciju o radu Vlade na području radnog zakonodavstva, odnosno reguliranju rada na određeno vrijeme.
– Ovom intepelacijom tražimo od Vlade da poduzme hitne mjere da se taj negativan trend zaustavi. On u sebi nosi i političke posljedice – socijalnu segregaciju i ugrožavanje kontinuiteta provedbe politike prema mladima u okolnostima brutalnog izigravanja radnog zakonodavstva. Zato ću predložiti da Vlada u roku od tri mjeseca uputi u saborsku proceduru zakonsko rješenje kojim će se odrediti u kojim djelatnostima i u kojim granama je zapošljavanje na određeno vrijeme dopušteno bez ograničenja ili s minimalnim postotkom ograničenja, dok u ostalim djelatnostima i granama takvo zapošljavanje ne smije prelaziti 20 posto od ukupnog broja novog zapošljavanja uključujući i ugovore na određeno vrijeme koji se ponavljaju – kazao je Čačić te dodao kako ova ‘zloupotreba i ucjena’ utječe na živote preko 100 tisuća naših građana.
Naime, mladi koji rade na određeno teško mogu planirati obitelj, ne mogu dići dugoročne kredite što znači da ne mogu riješiti ni stambeno pitanje, pa ne čudi, naglašava Čačić, da mladi napuštaju Hrvatsku.
– Država nije ispunila svoju funkciju i otvorila je prostor brutalnoj zlouporabi rada na određeno. Ne postoji opravdanje za rad na određeno u nekim industrijama. To je zločin prema građanima i novim generacijama te direktna šteta za hrvatsko gospodarstvo – tvrdi Čačić.
Samo 2015. godine, dodaje, od 206.590 novozaposlenih čak njih 191.196 ih je zaposleno na određeno, što je visokih 92,54 posto.
Predsjednica Sindikata trgovine Hrvatske Zlatica Štulić dodaje da su posebno ugrožene kategorije mladih radnika i žena, pa navodi primjer žene koja je u pet godina potpisala čak 36 ugovora, a kada je prvi put pitala za svoja prava, ugovor joj nije produžen.
– Sav rizik poslovanja prebačen je na najslabiju kariku – radnika i njegovu obitelj – naglašava Štulić te zaključuje kako rad na određeno vrijeme treba ograničiti i odrediti isključivo zakonom propisane razloge za njega, te sankcionirati one koji to ne poštuju.
