Novac koji bi Grad Varaždin mogao prihodovati eventualnom prodajom svog udjela u Termoplinu može se utrošiti isključivo za podmirenje proračunskih dugovanja, a potom na kapitalne investicije.
Naglasio je to gradonačelnik Goran Habuš na jučer održanoj tribini pod nazivom ‘Kuda ide (Termo)plin’, koju je organizirao Savjet Županijske organizacije SDP-a. Pojasnio je kako je to definirano Zakonom o proračunu, tako da zapravo nema prostora za određene modele koji postoje u nekim drugim europskim zemljama.
Time je zapravo sasvim jasno i nedvosmisleno potvrđeno da bi sredstva od prodaje ove, kako je neki nazivaju, ‘zlatne koke’, koja je lani ostvarila dobit od oko 16 milijuna kuna, bila namijenjena za pokrivanje financijskih ‘dubioza’. Međutim, gradonačelnik napominje da, iako je rezultat prodaje isti, motivacija nije ista.
Zločeste priče
– Priče da želimo prodati Termoplin samo zato da pokrijemo dugovanja su zločeste. Razlozi za prodaju našeg udjela su sasvim druge prirode, ali, da, točno je da bi se prihod od te prodaje, sukladno onome što nalaže Zakon o proračunu, utrošio na pokrivanje dugova – inzistira Habuš na takvom tumačenju ove inicijative.
Dubravko Bilić, gradonačelnik Ludbreg, i Miroslav Marković, predsjednik Savjeta SDP-a Varaždinske županije
Grad Varaždin većinski je vlasnik Termoplina, s 50,99% dionica. Ivan Topolnjak, ujedno i direktor, posjeduje 42,19%, Grad Ludbreg ima 4,06% itd. Od lanjske dobiti ‘izvučeno’ je oko 10 milijuna kuna, odnosno Grad Varaždin je u blagajnu stavio nešto više od 5 milijuna kuna.
– Kada lokalna samouprava kupuje ili prodaje neku imovinu, mora postojati javni interes. Ali dividenda ne može biti javni interes, dakle kada bi sada htjeli kupiti dionice nekog poduzeća radi stjecanja dividende, to ne bismo smjeli. Osim toga, pokazalo se da gradovi nisu dobri strateški partneri u tvrtkama koje su izgubile status komunalnih poduzeća i koje posluju na tržištu. Također, Grad ne može utjecati na cijenu plina i cijenu distribucije, tako da zapravo ne postoji javni interes zbog kojeg bi Grad trebao ostati vlasnik Termoplina – obrazložio je gradonačelnik.
Termoplin stoji
Direktor Termoplina Ivan Topolnjak napomenuo je kako poslovanje toga poduzeća u ovome trenutku ‘stoji’.
– A kada poslovanje stoji, odnosno kada se ne razvija, poduzeće zapravo nazaduje. Zakonska regulativa unutar koje djelujemo je kompleksna i suočavamo se s mnoštvom zapreka upravo iz razloga što je suvlasnik lokalna uprava. Ako želimo preživjeti u daljnjoj liberalizaciji tržišta, Termoplin mora krenuti u daljnji razvoj – upozorio je Topolnjak.
To je, otprilike, jedan od glavnih argumenata za konačnu prodaju Termoplina koji se spominjao na tribini: omogućiti mu da se nesmetano razvija i na taj način spriječiti da ga u budućnosti ‘progutaju’ veći igrači koji će se pojaviti na tržištu.
– Ako ćemo biti jači i konkurentniji, moći ćemo ostvarivati niže kupovne cijene od veledobavljača i imati niže cijene prema krajnjim kupcima. Jer nama zaista nije u interesu da plin bude skuplji od struje, pa čak i od drva – kaže Topolnjak.
Liberalizacija i privatizacija
Naglašeno je na tribini da je tržište otvoreno još 2001. godine, ali da je profunkcioniralo tek u zadnje dvije-tri godine. O tome je više govorio Damir Pešut iz Energetskog instituta ‘Hrvoje Požar’.
– Treba razlikovati liberalizaciju i privatizaciju. Kod liberalizacije tržišta nigdje se ne govori o vrsti vlasništva. Ono i dalje može biti privatno, javno ili mješovito. Dakle, koncesiju za plinski biznis može dobiti bilo tko, nije nužno da na slobodnom tržištu sudjeluju samo objekti u privatnom vlasništvu – naglasio je Pešut.
Objasnio je kako se plinski biznis sastoji od četiri zasebna dijela: proizvodnje, transporta, distribucije i trgovine. Transport i distribucija su prirodni monopoli, naglasio je, jer postoji samo jedna infrastruktura i nema konkurencije pa je zbog toga nužno imati regulatorno državno tijelo, koje je kod nas HERA – Hrvatska energetska regulatorna agencija, koja određuje cijene.
– Transport i distribucija, zbog toga, i nisu previše atraktivni biznisi. Daleko zanimljivije je na području trgovine plinom – tvrdi Pešut.
Europski primjeri
Na tribini je opisano nekoliko europskih primjera i modela kako sve može funkcionirati ‘suživot’ javnog i privatnog vlasnika, kao i to na koji način su pojedine europske lokalne uprave iskoristile sredstva od prodaje svojih poduzeća vezanih uz plinski biznis.
– Kada su 90-ih godina privatizirana plinska poduzeća u dotadašnjoj Istočnoj Njemačkoj, u pravilu je četvrtina vlasništva ostavljena u rukama lokalne zajednice, s ciljem sudjelovanja u profitu i donošenju određenih odluka – iznio je Pešut.
Ivan Šimić, ravnatelj Regionalne energetske agencije Sjever, spomenuo je neke europske primjere gdje su gradovi u potpunosti prodali svoje udjele. Tako je primjerice Amsterdam od sredstava stečenih prodajom osnovao nekoliko investicijskih fondova, sredstva kojih se koriste za ulaganje u zelene tehnologije ili kao pomoć poduzetništvu, iznio je Šimić.
S druge strane, u Mađarskoj se, uslijed politike premijera Viktora Orbana, događa obrnuti proces; tamo država kupuje udjele od privatnih vlasnika.
Cijena od 70 milijuna kuna?
No, bez obzira na primjere poput onih iz Nizozemske, oni, kako je naglasio gradonačelnik Habuš, u slučaju Termoplina nisu mogući, jer to onemogućavaju hrvatski zakoni.
Stoga ostaje tek pitanje koliko bi na tržištu mogao vrijediti udio Grada Varaždina u Termoplinu. Neke grube procjene govore o 100 milijuna kuna, a neke, jednako grube, ali navodno realnije, o 70 milijuna kuna.
Gradonačelnik Goran Habuš rekao nam je kako nije držao ‘figu v žepu’ kada je prije nekoliko mjeseci javno izjavio da bi sredstva od prodaje Termoplina bila utrošena na sufinanciranje europskih projekata.
– Da, to i dalje stoji. Jer s obzirom da su proračunska dugovanja oko 32 milijuna kuna, i kad bi Termoplin prodali za primjerice 70 milijuna, ostalo bi nam još 38 milijuna kuna. Ako vam je to malo, onda ne znam kakav vi proračun imate – odgovorio nam je gradonačelnik.
Konačnu riječ o svemu imat će, naravno, Gradsko vijeće. Gradonačelnik je za rujan najavio još jednu sličnu tribinu, ovoga puta u organizaciji Grada, i nakon toga tematsku sjednicu Gradskog vijeća samo o Termoplinu.
