Bila je to jedna od najružnijih parlamentarnih rasprava, koja je stjecajem okolnosti nezasluženo protekla relativno medijski nezapaženo.
Nije bilo lako Siniši Hajdašu Dončiću u kasnim
noćnim satima nositi se sa ‘zločestom djecom’ Hrvatskog sabora za
rasprave o ‘tehnikalijama’ kako je sam okvalificirao raspravu o
provjeri broja i vjerodostojnosti potpisa prikupljenih za dvije
referendumske inicijative, piše Večernji list.
Hajdaš Dončić je kao predsjedavajući udijelio
‘crveni karton’ Ivanu Pernaru zbog njegovih
upadica pa je opet iznesen iz sabornice, te dva ‘žuta’
Furiju Radinu zbog njegova obraćanja
Robertu Podolnjaku te Nikoli
Grmoji zbog ‘prepiranja’ s predsjedavajućim, kako je
presudio Hajdaš Dončić prokomentiravši ‘malo ste
pretjerali svi, što jest, jest’.
Malo je reći da su pretjerali. Dali su oduška primitivizmu i
niskim strastima, a osobito je neprimjeren bio istup jednog od
najiskusnijih zastupnika Furija Radina.
Neistinama na argumente
Radina je isprovicirala činjenična argumentacija prof. dr. sc.
Roberta Podolnjaka, koji je na temelju rezultata
proteklih izbora iznosio podatke o nezainteresiranosti pripadnika
nacionalnih manjina za izbor predstavnika na posebnim listama s
manjinskim kandidatima jer ih pretežit dio (čak tri četvrtine kad
je riječ o talijanskoj manjini) bira kandidate s općih lista te
je baš na primjeru 1676 glasova koje je osvojio Radin, nasuprot
prosječnih 12.700 glasova potrebnih za zastupnički mandat na
općim listama, zaključio kako glas potonjih vrijedi osam puta
manje nego glas zastupnika manjina.
Radin je na to uzvratio kako je Talijana malo jer ih je za Drugog
svjetskog rata 300.000 istjerano, a i Srba je bilo oko 380.000
manje između dva popisa stanovništva, a zatim je nastavio: ‘A sad
čujte što vam imam reći, gospodine Podolnjak. Možda bi bio jedan
Srbin više da vi niste promijenili nacionalnost i to obrazložili
u novinama s time da vaša obitelj bude sigurna od Hrvata’.
Nikola Grmoja Radinov je istup tada ocijenio najvećom sramotom
koju je on čuo u Saboru ‘jer je dirnuto u vašu poziciju i u vaše
glasove’.
Podolnjak je replicirao Radinu.
– Duboko sam pogođen ovom neistinom koju ste izgovorili – te mu
je objasnio kako je bit u razmjeru (ne)zainteresiranosti
pripadnika manjina za posebne i opće liste.
Radin je za Novi list izjavio kako je u žaru rasprave iznio
‘činjenicu o kojoj su novine puno puta pisale’.
Podolnjaku se nije ispričao.
Jučer je i nama rekao kako mu je žao zbog te polemike, da je i
Grmoja njega nazvao fašistom i dodao ‘smrt fašizmu’, da je
povijest komplicirana na ovim prostorima i da je za njega ta
rasprava završena.
Sredstvo za politički obračun
Čak i da je Podolnjak promijenio nacionalnost, to bi trebala biti
njegova privatna stvar, a ponajmanje po potrebi sredstvo za
političke obračune. Ali, Podolnjak je bio i ostao Hrvat.
Promijenio je prezime i razloge iznio 1992. isprovociran tekstom
u Varaždinskim vijestima. Uzgred, i Hrvoje
Zekanović je te večeri Željka
Jovanovića nazvao Jugoslavenom, na što je on uzvratio:
‘Nisam Jugoslaven. Srbin sam i dičim se svojim srpskim
podrijetlom i hrvatskom domovinom, a vi ste jedna budala’.
I obojica su opomenuti. I Milorad Pupovac je
uzeo za primjer Danijela Subašića i ‘njegovo
iskustvo s ljubavima’ kako bi argumentirao da u nas nije lako
biti Srbin, piše Večernji list.
Otkud bilo kome pravo da govori o nečijoj nacionalnosti, sve i da
Subašić već prije nije rekao da je Hrvat i katolik. Puki je
primitivizam baviti se tuđom nacionalnošću, vjerom…