- No, bez obzira na razloge, gospodin Čehok i njegov tim mogu biti prilično mirni do drugostupanjske presude, a svatko od nas osobno morao bi se zapitati u kakvom društvu živimo i jesmo li zbog toga na bilo koji način zadovoljniji i sretniji.
U našoj online anketi više od polovice glasova građana odredilo
se za to da gradonačelnik Ivan Čehok ne
mora podnijeti ostavku nakon što mu je prošlog četvrtka, 19.
srpnja, Županijski sud u Zagrebu izrekao nepravomoćnu presudu za
zlouporabu položaja s kaznom od dvije godine zatvora.
Naravno, riječ je o anketi koja nije metodološki precizna, samim
time ni dovoljno vjerodostojna, ali može pružiti neku grubu sliku
o tome kako građani razmišljaju.
Pitanje je glasilo: ‘Treba li gradonačelnik Ivan Čehok
podnijeti ostavku nakon nepravomoćne presude kojom je osuđen na
dvije godine zatvora?’
U našoj online anketi građani zabilježeno je 1.037 glasova.
Njih 494, odnosno 48%, smatra da bi Čehok trebao
podnijeti ostavku.
Njih 167, odnosno 16%, smatra da Čehok ne bi
trebao podnijeti ostavku, jer presuda nije pravomoćna.
Njih 376, odnosno 36%, smatra da Čehok ne bi
trebao podnijeti ostavku i da bi bilo dobro kad bi mogao biti
gradonačelnik čak i ako bude pravomoćno osuđen.
Za komentar ovakvih rezultata upitali smo političkog analitičara
dr.sc. Darija Čerepinka, docenta na
Sveučilištu Sjever, stručnjaka za politički marketing i
komunikacije.
– Online ankete, pogotovo kad su iz njih isključena pitanja o
demografskim karakteristikama ispitanika, nisu i ne mogu biti
objektivno mjerilo javnog mnijenja pa ih kao takve treba i
promatrati – uvodno je naglasio Čerepinko.
Dodao je da se iz ankete može vidjeti da su za glasanje u ovoj
konkretnoj anketi bili motiviraniji oni građani koji podržavaju
aktualnog gradonačelnika te da su mu spremni u velikoj mjeri
progledati kroz prste.
– Što bi gospodina Čehoka trebalo veseliti, ali otvara pitanje
zašto je dijelu građana, iako nepravomoćna, sudska presuda
nebitna. Nekoliko je potencijalnih razloga za to i niti jedan od
njih nije isključivo karakteristika samo Varaždina ili samo
Hrvatske, već se pojavljuju i diljem planeta. Dovoljno je
prisjetiti se političara poput Silvija Berlusconija ili Donalda
Trumpa, najpoznatijih iako ne i jedinih, kako bismo se sjetili
stranih primjera u kojima su birači prelazili ili još uvijek
prelaze preko moralno problematičnog ponašanja svojih izabranih
predstavnika – podsjeća Čerepinko.
Prvi od razloga koji je naveo jest nepovjerenje u pravosuđe i
pravosudni sustav, a potom i u druge institucije države.
– Tome svjedoče i neki nedavno objavljeni podaci. Ako ne vjeruju
da je pravosuđe pošteno odradilo svoj posao – a hrvatsko
pravosuđe kao da se trudi i svojim presudama i duljinama trajanja
postupaka i načinom tretiranja različitih sudionika u procesima
to nepovjerenje dodatno ojačati – onda ih bilo kakva presuda neće
uvjeriti da je gospodin Čehok radio bilo što loše. Na koncu, ako
prvostupanjska presuda padne, njihovo će se uvjerenje samo
dodatno pojačati i pokazati da su bili u pravu – naglašava
Čerepinko.
Drugi razlog nadovezuje se na prvi.
– Jer jačanje nepovjerenja u institucije jača i međusobno
nepovjerenje građana jednih prema drugima, što dovodi do
djelovanja po principu ‘use i u svoje kljuse’ odnosno
zanemarivanja općih interesa i općeg dobra zbog vlastite koristi.
U takvom sustavu vrijednosti imaginarni principi poštenja i rada
za opće dobro, nažalost, gube bitku pred potencijalnom korišću
koju pojedinac može ostvariti, a najbolje se oslikava u već
uobičajenoj uzrečici da je ‘krao, al i nama dao’ – kaže Čerepinko
i dodaje:
– Također, građani koji su glasali za gospodina Čehoka žele se u
svojoj koži osjećati dobro pa su spremni prihvatiti i
alternativne činjenice i objašnjenja zbog čega njihov kandidat
nije kriv, a sve zbog toga da si ne moraju priznati da su
pogriješili u izboru. Taj je fenomen u literaturi poznat kao
kognitivna disonanca.
Naravno, tu je još jedan mogući razlog, a Čerepinko ga vidi u
percepciji postoje li ili ne postoje adekvatne političke
alternative:
– Podrška gospodinu Čehoku može biti i zbog nezadovoljstva drugim
postojećim političkim alternativama koje su imale priliku voditi
Varaždin i nisu u tome bile pretjerano uspješne. Dio građana
sjeća se bivšeg mandata gospodina Čehoka kao ‘zlatnog vremena’
Varaždina i želi mu dati priliku da takav procvat grada još
jednom ponovi, bez obzira na troškove i moralnu upitnost njegova
rada.
Zaključno dr. sc. Darijo Čerepinko kaže:
– Bez obzira na razloge, gospodin Čehok i njegov tim mogu biti
prilično mirni do drugostupanjske presude, a svatko od nas osobno
morao bi se zapitati u kakvom društvu živimo i jesmo li zbog toga
na bilo koji način zadovoljniji i sretniji.