'Slobodne' bale, jedan manji dio, zakopane su tijekom druge polovice 2017. godine za 350 kuna po toni. Više od 95% bala i dalje čeka, a Patafta i Pripuz tvrde da polažu pravo na njih. Cijena iz ugovora s Pataftom iz 2008. godine je oko 1.020 kuna po toni, a iz Pripuzove koncesije iz 2013. godine je 802 kune po toni.
Prošlo je više od godinu dana otkako je iz varaždinskog Brezja
odvezena posljednja ‘slobodna’ bala, ona koja nije bila vezana
koncesijom iz 2013. godine te koja se mogla odvesti na
odlagalište neopasnog otpada.
Tako je, podsjetimo, od 28. srpnja 2017. godine do 17. siječnja
2018. godine Varkom na odlagalištu u općini Davor deponirao,
sasvim precizno, 3.375.750 kilograma baliranog
otpada. Odnosno točno 3.268 bala.
Malen je to dio od ukupne količine bala koje se nalaze u Brezju,
u što se svatko svakodnevno može uvjeriti vozeći se istočnom
gradskom obilaznicom. No, s obzirom na razna neslužbena tumačenja
i nagađanja oko mogućeg konačnog rješenja baliranog otpada, koje
gradska vlast nikako da prezentira javnosti, nije zgoreg
prisjetiti se koliko je koštalo spomenuto rješenje za ‘slobodne’
bale.
Ukupno je potrošeno nešto manje od 1,2 milijuna
kuna i taj je trošak snosio Varkom.
Naime, valja podsjetiti da je Varkom još uvijek posjednik bala,
dakle niti je to Čistoća niti je to Grad
Varaždin.
Provedena je bila javna nabava, odabrana je tvrtka
Komunalac Davor, koji je ponudio cijenu od
425 kuna po toni. No s obzirom da je otpad
‘kalirao’, postignuta je ukupna prosječna cijena od 350
kuna po toni.
One bale koje su ostale u Brezju opterećene su sa čak dva pravna
spora.
Jedan od njih vezan je uz odluku Gradskog vijeća iz 2013. godine,
iz vremena kad je na čelu Grada bio Goran Habuš.
Tada je Zajednici ponuditelja (tvrtke CE-ZA-R,
Eko-Flor Plus i Komunalac Davor) – odnosno, pojednostavljeno
rečeno, hrvatskom ‘kralju otpada’ Petru Pripuzu
– dodijeljena koncesija za zbrinjavanje baliranog otpada iz
Brezja.
Cijena je bila 802 kune po toni, no ugovor nikad
nije potpisan.
Temeljem toga Pripuz smatra da ima pravo na odštetu. Tužba koju
je podnio još 2016. godine tada je bila teška 97 milijuna kuna, a
iznos kamata raste iz dana u dan.
U međuvremenu je, u travnju 2018. godine, na Vrhovnom
sudu srušena i pravomoćna presuda Visokog trgovačkog
suda kojom su ništetnim proglašeni ugovori iz 2008. i 2009.
godine između T7 VIS-a s jedne strane te
Varkoma i Grada Varaždina s
druge strane.
Time su ‘u igru’ vratio i Davor Patafta, čelnik VIS-a, odnosno
danas tvrtke pod nazivom T&H Invest.
Podsjetimo, temeljem ugovora iz 2008. VIS je trebao zbrinuti bale
za cijenu od 137 eura odnosno oko 1.020 kuna po
toni. I Patafta u ovakvoj pravnoj situaciji smatra da
ima pravo na odštetu.
Koliki su apetiti Pripuza i Patafte, ne zna se točno. Tijek
pregovora između ugovornih strana nije poznat javnosti.
Neslužbene informacije tek govore da bi ukupan teret za Grad
Varaždin, kada bi se namirile obje strane i riješio problem bala,
mogao sezati sve do 350 milijuna kuna!
Loše političke odluke iz prošlosti, u slučaju udovoljavanja
takvim zahtjevima, dovele bi tako, sasvim je jasno, Grad na rub
bankrota.
Pitanje je može li se to izbjeći. No odgovor će javnost saznati
tek kada gradska vlast napokon izađe pred Gradsko vijeće s
prijedlogom rješenja.