- Pitao sam župana može li Rom, kad se razboli, lijek kupiti bonom. Ili ući u autobus i kupiti kartu bonom. Učinit ću sve da takva diskriminacija ne prođe - kaže Kajtazi.
Saborski zastupnik romske nacionalne manjine Veljko
Kajtazi u razgovoru za Večernji list govorio je o
nedavnom prosvjedu stanovnika Novog Petruševca zbog najavljenog
preseljenja romskih obitelji iz Novog Jelkovca u Sesvetama i
Plinarskog naselja u Trnju u njihov kvart, nakon čega je
uslijedio napad na dvoje maloljetnih Roma.
Između ostalog, Veljko Kajtazi govorio je o općem stanju Roma u
Hrvatskoj, suradnji s Milanom Bandićem te
najavio izlazak iz vladajuće koalicije u slučaju da Vlada podrži
prijedlog međimurskog župana Matije Posavca o
dodjeli bonova Romima umjesto minimalne socijalne naknade.
Kako je danas biti Rom u Hrvatskoj, što vas najviše
tišti?
Danas je općenito jako teško biti Rom. Još dok nisam postao
saborski zastupnik, postavljao sam si pitanje je li teže biti Rom
ili opstati kao Rom? To govorim zato što od samog početka postoje
predrasude prema Romima i od kad znam za sebe prisutna je
diskriminacija Roma. Diskriminaciju i predrasude osjećao je svaki
Rom bez razlike gdje god se rodio i živio. Romi danas jako teško
žive, kao da žive u 16. ili 17. stoljeću, i to svatko može
vidjeti. Nemaju nikakve kapacitete da bilo što pokrenu, a kada
nešto i pokrenu, onda lokalne samouprave ne žele to podržati i
poboljšati standard života Roma. Znam da mnogi Romi ne žele
primati socijalnu pomoć, nego žele raditi.
Ali na koji način raditi? Nitko ih ne želi zaposliti pa im ne
daju ni priliku. Znam mnogo Roma koji su promijenili imena i
prezimena kako bi dobili bilo kakav posao. Imamo i slučaj gdje je
cijela obitelj promijenila imena i prezimena kako bi dobila
kredit. Problem Roma država mora hitno riješiti, ali s Romima, a
ne bez njih. Primjerice, ministrica ide otvarati školu u kojoj će
biti 80% Roma, saborski zastupnik romske manjine osigurao je
novac, ali na otvaranje ne pozovu ni jednog predstavnika Roma pa
ni saborskog zastupnika romske manjine. A kada se dogodi problem,
onda svi upiru prstom u nas i traže da ga riješimo.
Najviše me zabrinjava što se cijelu romsku manjinu okrivljuje
kada jedan pojedinac romske manjine napravi neki eksces, a to
nije u redu. Sjećate li se ona dva incidenta s pucnjavom koja su
se dogodila prošle godine u kratko vrijeme u Zagrebu i u kojima
su sudjelovali Romi? Iako su to bili izolirani incidenti,
iskorišteni su da bi se pokrenula hajka na Rome. Ljudi koji su
izazvali incidente imaju ime i prezime, ali je odmah sve
generalizirano i počelo se prozivati Rome općenito. Tada su
tražili da se te dvije obitelji, koje su bile u svađi, odsele iz
kvarta.
Pitam vas traži li se iseljavanje hrvatskih obitelji koje su u
svađi i naprave neke incidente? Romi žive u izuzetno teškim
uvjetima, od socijalnih, zdravstvenih, a da ne govorimo o
zabačenim romskim skupinama za koje se nitko ne brine. Kada
hrvatsko dijete ne dođe u školu, odmah obavijeste roditelje pa
čak i centar za socijalnu skrb, ali kada romsko dijete ne dođe
nitko ne reagira jer se smatra da je njihova tradicija da ne idu
u školu. Osim obitelji koje su sudjelovale u tom nemilom
događaju, hajci je izložena cijela romska zajednica.
Užasava me reakcija nakon tih nemilih događaja. To je prava hajka
na Rome. To što se događa u zadnje vrijeme, kada su pripadnici
romske manjine u pitanju, nije od jučer. To su problemi od kada
postoji hrvatska država. Romi cijelo vrijeme šute. Rekao sam da
više ne smijemo šutjeti, moramo iznijeti probleme Roma u
Hrvatskoj. Problem je Roma što mi nemamo matičnu državu koja bi
nas mogla zaštititi. Prepušteni smo sami sebi.
Kako komentirate najavu međimurskog župana Matije Posavca
da umjesto minimalne socijalne naknade uvede bonove za romsku
manjinu?
Dok sam ja tu, to se neće dogoditi. I bio sam jasan i to rekao i
međimurskom županu Matiji Posavcu. Ne znam kamo to vodi. Pitao
sam ga samo je li Rom, kad se razboli, može lijek kupiti bonom.
Ili ući u autobus i kupiti kartu bonom. Učinit ću sve da takva
diskriminacija ne prođe.
Razgovarao sam već s premijerom o tome. I da premijer ne reagira
na takvu vrstu diskriminacije, ja, kao zastupnik romske manjine,
napustio bih vladajuću koaliciju. Ne bih mogao dati potporu Vladi
koja ne sprečava diskriminaciju naroda koji predstavljam.
Kao
član vladajuće koalicije, jeste li razgovarali s premijerom
Plenkovićem o svim problemima koji tište romsku manjinu?
Imajući u vidu da je Vlada 2017. godine u kolovozu donijela
operativni program za nacionalne manjine, među kojima i za romsku
nacionalnu manjinu, moram vam reći da to ide jako sporo. Prošle
godine smo radili na tome i upravo je legalizacija dio tog
programa. Legalizirali smo nekoliko romskih naselja, a ove godine
planiramo legalizirati još nekoliko.
Razlog što to ide jako sporo je to što su romska naselja u
katastrofalnom stanju. Moramo raditi na infrastrukturi i
urbanizaciji romskih naselja. Također je žalosno da ni jedno
romsko naselje dosad nije imalo kulturni objekt ili sportska
igrališta. Ni jedna vlada dosad nije radila na tome. O tome svaki
dan razgovaram s Vladom, premijerom, kolegama…
Zašto Romi najčešće skupljaju staro željezo, ili je to
stereotip?
To je točno. Nažalost, kada su Romi kopali po smeću, nitko nije
reagirao. Nekada su se Romi bavili trgovinom, ali i toga je danas
sve manje. Romi su počeli skupljati željezo jer ne žele prositi,
no i u tome nailaze na prepreke. Ulaskom Hrvatske u EU došlo je
do drastičnih promjena. Sada moraju otvarati obrte, što je za
njih nemoguće jer nemaju novca ni prostora i gotovo svi žive od
socijalne pomoći.
Za takvu reciklažu postoje posebna pravila koja je nemoguće
osigurati. Za ono malo željeza što skupe, Ministarstvo unutarnjih
poslova ili centri za socijalnu skrb ih kažnjavaju. Na taj način
mi od zdravih, mladih i sposobnih Roma radimo invalide jer ih
onemogućujemo da rade. Država, po mojem mišljenju, ne potiče rad
dovoljno. Paradoksalno je da tražimo uvođenje radne snage iz
inozemstva, a imamo mlade i zdrave Rome koji žele raditi i samo
ih treba educirati.
Ima li još puno primjera zlostavljanja Roma u Hrvatskoj
ili se to s vremenom smanjuje?
Naravno da ima i, nažalost, ništa se ne smanjuje. Zlostavljanja
se događaju u svakom većem naselju, a najviše u Međimurskoj
županiji gdje ima najviše pripadnika romske zajednice. Isto tako
osuđujem i takve postupke romske manjine prema većinskom
stanovništvu. Društvo je krivo što nema dovoljno senzibiliteta
prema romskoj manjini. U Češkoj su riješili problem Roma.
Ukinuli su im socijalnu pomoć i dali im stanove i zaposlili ih u
javnim komunalnim poduzećima. Sada od svojih plaća otplaćuju
kredite za stan i imaju riješena životna pitanja. S druge strane,
kod nas nitko ne mari kako će i na koji način Romi živjeti, hoće
li skupljati boce i željezo ili će krasti da opstanu. To je borba
za opstanak, ali Rom nikada nije ušao u banku i opljačkao milijun
kuna. Bojite li se, kao romska zajednica, rasta desnice u
Hrvatskoj? Naravno da se bojim. Dođe li do toga, ploče “za dom
spremni” imat ćemo u svakoj ulici i u svakom kutku.
Cijeli intervju pročitajte
klikom ovdje.