Upoznajte Evu, Martu i Emmu.
Njihova su imena Emma, Eva i Marta. Varaždinke su, poznaju se još od malih nogu, pohađale su isti vrtić, osnovnu školu, srednju školu, glazbenu školu, a sad studiraju na filozofskim fakultetima. I ono najvažnije za ovu priču, povezuje ih ljubav prema glazbi. Varaždinska javnost, a i hrvatska, zna ih kao djevojke divnih glasova koje zajedno nastupaju pod imenom Coda.
A sve je počelo prije pet godina, dok su djevojke još pohađale srednju školu.
– Ponudila nam se prilika za nastup na varaždinskom festivalu piva Biergarten, bila je to 2019. godina. Kako smo sve bile u istom razredu, pitala sam Evu i Martu hoće li sa mnom nastupiti. Imale smo svega tri dana da pripremimo repertoar, nismo tad znale ni svirati gitaru, imale smo tek ukulele i flautu, i sve smo spremile na brzaka. Nismo imale ni ime, niti smo mislile da ćemo kasnije nastaviti suradnju. Bila je to impulzivna odluka – opisala nam je početke Emma Slunjski, sada studentica talijanskog i portugalskog jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Pas kao inspiracija
Prvi nastup tražio je i da djevojke svojem neto nastalom bendu daju i neko ime, a odluka je pala na ime – Coda.
– Morale smo nešto odabrati i odlučile smo se za Coda, a to je onda i ostalo. Ideja za ime benda nije prvo bila vezana za glazbu, već za mojeg psa koji se zvao Koda, s ‘k’. Svidjelo nam se to ime, kratko je i pamtljivo, a nakon toga smo odlučile ‘k’ promijeniti u ‘c’ pa je tako ime benda povezano i s glazbenom terminologijom. Naime, ‘coda’ je glazbena oznaka koja označava završni dio nekog glazbenog djela. U početku smo mislile da iza imena mora biti neka posebna priča, no sada nam to više nije bitno – pojasnila nam je Eva Škerbić, studentica sociologije i fonetike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Prvi nastup bio je uspješan pa su Emma, Eva i Marta ostale na okupu, a trio Coda zaživio je na Facebooku i Instagramu.
Pandemija koronavirusa kao prilika
No tad je stiglo razdoblje koje bi mnogi rado zaboravili, vrijeme pandemije koronavirusa i posljedično brojnih ograničenja kretanja i javnih okupljanja. I dok su mnogi u tom razdoblju bili onemogućeni u normalnom funkcioniranju, junakinjama naše priče to je vrijeme došlo kao naručeno.
– Tad smo proširile početni repertoar na nekih dvadeset pjesama i kad su zabrane kretanja i okupljanja ukinute, mi smo krenule nastupati. U svibnju 2021. počele smo nastupati u Dućanskoj ulici u Varaždinu i reakcije prolaznika su bile odlične! Ljudima se svidjelo, nama je odgovaralo jer nije bilo stresno, kao kad je u pitanju nastup na pozornici, gdje svi bulje u tebe. Ovdje bi stali i slušali, često bi nas pohvalili – ispričala nama je studentica psihologije na Filozofskom fakultetu u Rijeci Marta Petak.
Nakon nastupa na varaždinskim ulicama, sljedeća stanica bio je nastup u kafiću Kod Grgura, mjestu poznatom po nastupima brojnih glazbenih imena, kako iz Varaždina, tako i iz ostatka Hrvatske. Trio Coda tu je odradio prve korake što se tiče nastupa u takvim prostorima.
Iz Varaždina u ostatak Hrvatske
Nastupi na otvorenom nisu ostali nezamijećeni pa im je suradnju ponudila Turistička zajednica grada Varaždina. Tako u posljednje tri godine redovito nastupaju na Korzu, kod Glazbene kamperice.
– Svirati na Korzu je uvijek lijepo, naš termin je subotom od 10 do 11 sati, i grad je u to vrijeme baš pun ljudi tako da uvijek imamo publiku. Naravno, sviranje na otvorenom uvijek ovisi o meteorološkim prilikama pa nas ponekad u nastupu spriječi kiša, a ponekad se baš pržimo na suncu. Strah me samo da već ljudima nismo dosadile – rekla je Marta.
Što se tiče nastupa na festivalima, tako i na onom našem najdražem, Špancirfestu, i tu već imaju iskustva te ističu kako su zahvalne što ih pozivaju.
Spontano kao što su i okupile bend, tako su i krenule svirati diljem Hrvatske. Jednom su samo odlučile da idu svirati u Rijeku, a, kao i u Varaždinu, pozitivne reakcije publike ni tamo nisu izostale. Nakon toga, upoznao ih je i ostatak Hrvatske.
Suradnja s J.R. Augustom
No mlade glazbenice imaju iskustva i s teškašima hrvatske glazbene scene. Naime, prateći su vokali u bendu na čijem je čelu deseterostruki dobitnik nagrade Porin, kantautor J.R.August, pravog imena Nikola Vranić. Poznavatelji varaždinske glazbene scene prepoznat će u tom imenu jednog od članova benda Voodoo Lizards.
Ipak, dok im je ta suradnja donijela mnogo pozitivnog, ujedno ih je profilirala u smjeru koji se njima i ne sviđa.
– Dobile smo i puno ponuda drugih bendova, no to nas je malo uljuljkalo pa se nismo angažirale oko naših nastupa. Lijepo je biti prateći vokal, no to nije ono čemu težimo. Ako tako nastavimo, teško ćemo se izvući iz te uloge – istaknula je Eva.
I upravo ih ta rutina uličnih nastupa i uloge pratećih vokala najviše muči kada razmišljaju o zajedničkoj budućnosti u svijetu glazbe.
– Imam osjećaj kao da cijelo vrijeme radimo, ali kao da nema nikakvog pomaka za nas. S druge strane, dobro nam dođe zarada. Bilo bi bolje da neke gaže odbijemo i radimo svoje, ali nekad ne možeš reći ne. Možda bi bilo pametnije da neko vrijeme i ne sviramo, ali da se onda na scenu vratimo svježije – dodala je Emma.
Hrabro u autorske vode
A upravo je to ono što sad planiraju učiniti – staviti glave skupa i pokušati stvoriti autorski materijal s kojim će moći krenuti u nove glazbene pobjede. Ističu da je sad najbolje vrijeme za to – u tijeku su ispiti, no fakultetska nastava još nije krenula pa su sve na istome mjestu u isto vrijeme.
– Naš glavni cilj je krenuti u autorske vode i napraviti svoje pjesme. Super je raditi obrade i covere, ali nije to to. Svaki glazbenik dođe do trena kad želi napraviti nešto svoje. Bilo bi nam drago da ljudi mogu čuti i nešto našeg autentičnog. Mi dosta našeg štiha stavljamo u obrade, ali želimo nešto što će biti samo naše – rezolutna je Eva.
U uspjeh djevojke ne sumnjaju. Iako se u glazbenom ukusu razlikuju pa Emma za sebe ističe da voli laganu glazbu jer je i sama takve mirne prirode, Marta kaže kako je njen izbor rock. U Evinom srcu pak je beat Michaela Jacksona. Na pitanje slušaju li cajke – istovremeno su odgovorile ‘ne’.
– Sve smo različite, no kao kod Vennovog dijagrama, u sredini se preklapamo. Različite smo, ali imamo i puno zajedničkog, sve smo stare duše. Kad radimo nešto, brzo se dogovorimo – ističe Marta.
Pjesme planiraju pisati na hrvatskom jeziku, a glazbeni izričaj kojem teže nazvale su alternativni pop, više organskog zvuka, s manjim udjelom elektronike.
‘Za nešto više trebamo bend’
No njihovi planovi ni tu ne staju – cilj je okupiti i bend. Mali test odrađen je na prošlogodišnjem Špancirfestu kad im se pridružio Alen Vranić, mlađi brat gore spomenutog J.R. Augusta, a rezultat je, ističu djevojke, bio odličan.
– Mi bismo ostale na mikrofonima, teško se fokusirati na pjevanje i sviranje istovremeno. Tako da bismo u bend dodale još neka imena, a sve s ciljem kvalitetnije produkcije i boljeg zvuka. Također, to bi nam otvorilo vrata za nastupe na većim pozornicama, mi smo dovoljne za ulične nastupe, no za nešto više potreban je bend – kazala je Emma.
Pred Martom, Evom i Emmom sad je, kako same kažu, osama, brainstorming i pisanje pjesama. Sigurni smo da će u svojem naumu i uspjeti, a njihov glazbeni put možete pratiti na Facebooku i Instagramu.
