Pojavio se u siječnju s pjesmom 'Bilo mi je drago', na drugoj numeri 'Velikani' ljudi su ga već prepoznali na ulici, a s 'Varaždinom' je sve eksplodiralo.
Juraj Kostanjevec odnosno
Jurek često je ime koje se od početka 2021.
godine spominjalo i u širim krugovima od hip hopa.
No vratimo se zakratko u prošlost, nekih tridesetak godina prije
rođenja mladića o kojem ćemo pričati. Rap glazba svoje korijene
vuče iz SAD-a, ponajprije s istočne, a zatim i zapadne obale. Što
se tiče razdoblja, govorimo o kraju sedamdesetih godina prošlog
stoljeća, dok svoj vrhunac doživljava od sredine 80-ih do konca
90-ih godina 20. stoljeća. U devedesetima ‘i kod nas’ se sve
češće mogu čuti boom bap zvuci. Predvođeni Tram
11, Bolesnom braćom,
Renmanom i ostalima, rap dolazi u velikom stilu
na hrvatsku glazbenu scenu.
Kasnije mnogi glazbenici koketiraju sa žanrovskom pozadinom u hip
hipu, rock i pop pjesme žele imati dio rap muzike u sebi i sve se
to nekako razvodnjava. Stara garda polako se počela baviti drugim
projektima, neki nisu ni ostali u muzici, a trap je kao
‘neželjeni mlađi brat’ old school rapa preuzeo stvar.
Ipak, posljednjih godina moramo istaknuti da se takozvana ‘old
school’ scena oporavlja te ponovno dolazi u sve veći fokus šire
publike. Naravno, govorimo o području unutar naše male zemlje jer
u inozemstvu, prvenstveno u SAD-u, rap kao žanr nikad nije
previše propatio.
Na snazi boom bap zvuka, motiviran majstorijama nekih starih
repera, u obliku kvartovskog dečka koji je tek ušao u
tinejdžerske godine, u siječnju ove godine pojavio se Juraj
Kostanjevec, u krugovima o kojima ćemo danas pisati poznatiji kao
– Jurek.
Ovaj 14-godišnjak ima i zna znanje, a s obzirom na godine,
iskoristit ćemo onu staru: ‘da repa kao veliki’. Pojavio se u
siječnju s pjesmom ‘Bilo mi je drago’, odmah nas je dočekao i
spot s dobro nam poznatim uličnim motivima Varaždina. Na drugoj
numeri ‘Velikani’ ljudi su ga već prepoznali na ulici (što se
vidi na samom početku spota), a s ‘Varaždinom’ je sve
eksplodiralo. Prva ‘muzičko-javna’ godina polagano teče svom
kraju, rijetko tko je mogao misliti da bi nas danas nešto takvo
trebalo iznenaditi, ali Jurek je sjajna, začuđujuća i svojim
ponašanjem, svijetla nova kreativna energija na našoj hip hop
sceni.
S njim smo porazgovarali od kraja do početka pa opet sve
ponovo te doznali kako je to sve izgledalo iz njegove
perspektive.
Od nastupa u Hip hop dvorištu u P4 prošlo je malo više od
dva tjedna. Kakvi su dojmovi nakon drugog nastupa u Varaždinu te
možeš li ga usporediti s ostalima na kojima si nastupao, na
primjer onoga početkom ljeta u Hladoveeni.
– To mi je bio prvi nastup. Postojala je trema, naravno, bilo me
strah da nešto ne pogriješim. Zatim je došao nastup u Čakovcu,
tamo sam bio opušteniji. I sad ovaj posljednji nastup u rujnu u
dvorištu, bilo je zaista sjajno, sa svom tom ekipom iz Zagreba,
Čakovca i Varaždina. Repalo se bez ikakvog playbacka i jako sam
zadovoljan.
Vratimo se sad na sami početak – kako su nastajale prve
pjesme, kako je teklo snimanje prvog spota usred cijele situacije
s koronom, lockdownovima i ostalim mjerama.
– Snimali smo kod prijatelja, ali to nije bio studio. Imao sam
tekst za ‘Bilo mi je drago’, a spot je snimao Domy (op.a.
Dorian Domiter). Spot je snimljen u tri sata, od
10 ujutro do jedan sat popodne. Domy je tada eksperimentirao s
montažom i snimanjem. Repao sam i prije toga, ali evo, ova pjesma
je prva ugledala svijetlo dana. Krenuli smo iz zezancije, bez
pritiska. Nismo ništa previše očekivao.
A zatim se, kako bismo to rekli, otvorilo?
Da, tako je. Nastavio sam pisati, izašli su ‘Velikani’ pa
‘Varaždin’. Tada sam se upoznao s dečkima iz Gossip crewa. Nakon
što su Patrik Vresk i Bajs čuli
‘Varaždin’, rekli su da je vrijeme za studio i kod Marina
Kereše u studiju snimljena je ‘Kaj se ove priče tiče’, a
kod Pađena je snimljena najnovija ‘Gengsta’.
Kako radiš, odnosno radite, spotove? Počinje li od neke
tvoje ideje ili…?
– Domy radi većinu spotova, on uvjerljivo ima najviše ideja.
Planiram i album, radi se na njemu, a to će biti tvrdi ulični
rep. Album će sadržavati 10 do 12 pjesmi, a zatim slijede još
dva-tri spota. Bitno mi je da je Varaždin motiv svih tih
snimanja.
Nije mala stvar, svakako ne za jednog 14-godišnjaka, da
mu Marin Ivanović Stoka dođe u stan, napravi podcast te iznese
niz pohvala na račun repanja. Jesi li mogao tada vjerovati
da ti se to događa te koji su bili njegovi iskusni
savjeti?
– Stole bi već lagano trebao u knjige. Što se tiče savjeta,
većinom su bili životni. O repanju nije bilo previše jer svako
ima svoj stil, ali naravno da ima komentara ako nekome nešto ne
paše u pojedinoj pjesmi. Treba se kritizirati jer u suprotnom
nema napretka. Da nisam dobio negativne komentare, vjerujem da se
ne bih ni poboljšao ni razvio svoj rap. Ali ne slušam isključivo
rap. Volim rock i punk, ali da, u zadnje vrijeme ipak prevladava
sve unutar hip hopa.
Vidiš li sam prostora za poboljšanje?
– Htio bih si poboljšati vokabular, a to ću postići čitanjem. To
bi mi pomoglo kod freestylea. Postoje primjeri gdje ti
jednostavno neke manje poznate riječi u tim trenucima dolaze na
pamet. Onda se freestyle može ‘namatati’ do beskraja. Vjerujem da
s vremenom dođe sve ostalo, još sam mlad.
Osvrnimo se na pjesme. Sam pišeš stihove? Od kud crpiš
inspiraciju?
– Sam pišem tekstove, ali ih dorađujem. Komuniciram sa svojom
ekipom, poslušam njihov savjet kod pisanja. To ne znači da mi je
netko pomagao pri pisanju. Na kraju se tako u stihovima
bavim svakodnevnim životom. Inspiraciju ‘čupam’ iz okoline.
Jednostavno, šećem sa psom, vidim nešto zanimljivo i stavim na
papir.
U Varaždinu i okolici se posljednjih godinu-dvije
stvorila ekipa koja izuzetno voli rep. Interes je sve veći, ljudi
snimaju spotove, repaju, ‘ulažu’ u svoje pjesme, a gotovo da sve
izlazi na tjednoj ili barem mjesečnoj bazi.
– U Varaždinu se skupila zaista sjajna ekipa koja živi za rep. Od
Veprića, Bajsa,
Vreska, oni su 2017. počeli repati, ali nisu
ništa izbacivali. Sve se pokrenulo kada su objavili ‘042‘. Nedugo nakon toga objavio sam ‘Bilo mi je
drago’. Nekako mi se čini da se od onda pojavljuje sve više ljudi
koji repaju. Moram posebno spomenuti Arbod
(Klara) koja je jedina cura, odlično piše, sve pohvale njoj. Tu
su još Vito, Neno i
Frenky.
Što misliš o trapu?
– Nemam ništa protiv, ali nekad mi se čini da se s tim
pretjeruje. Cijeli trap kao da se svodi na to tko ima više para,
tko ima bolje aute i guzice u spotovima. Tu više nema ni
skrivanja. To je danas trap. Drill mi se kao podžanr više sviđa,
a baš je BNF izbacio nedavno pjesmu ‘Jamie Vardy‘. Možda snimim nešto u tom drill stilu.
Ponekad je važno izaći iz te zone komfora, probati što više
stilova, nakupi se više iskustva i vidiš što ti više odgovara.
Kako je nastala pjesma ‘Varaždin’?
– Sve je počelo kada sam čuo Stokinu ‘Za grad koji imam rad’.
Domy mi je rekao da trebam napraviti nešto slično za Varaždin.
Našli smo matricu, snimili i radili mix i master. Spot je izašao
na YouTube stranici Balkan’s Finest, što mi je bila velika čast.
Nakon što su nam se javili iz Balkan’s Finest, pitao sam Domyja:
‘Kaj smo to napravili?’. Na kraju je sve sjajno ispalo, skupila
je mnogo pregleda i svi su zadovoljni.
Grad Varaždin, njegove gradske četvrti, ulice i trgovi
lajtmotiv su koji se provlači kroz sve tvoje spotove. Koji su ti
omiljeni kvartovi?
– Banfica i Texas! Ipak, u ‘Varaždinu’ sam naravno spomenuo
i ostale. Ali da, ta dva su mi najdraža.
Kroz par godina – još uvijek se baviš repom?
– Nemam pojma, neka bude kako bude. Neću si ništa posebno zadati.
Za kraj, tko te se najviše dojmio od varaždinskih repera?
I naravno, iako te to vjerojatno svi pitaju, koji su tvoji
najveći utjecaji?
– Bajs mi je dobar je ima drugačiji flow i na drugačiji način
piše pjesme. To mi se jako sviđa. Vresk je isto jako dobar
liričar. Rekao bih da njih dvojica. Od stranih većinom ekipa s
istočne obale SAD-a, Nas i ekipa iz
Wu-Tang Clana. Recimo da sam zbog njih počeo
repati, a prve njihove pjesme čuo sam u varaždinskom Skate parku.
Kasnije sam sve to nadograđivao s ostalima koje sam otkrivao. S
ovih prostora to su svakako Smoke Mardeljano,
Stoka i Tram 11.