Vijesti / Scena

koncert u hnk

IZVJEŠTAJ Sara Renar u varaždinskom Kazalištu: Avangardni glazbeni laboratorij

IZVJEŠTAJ Sara Renar u varaždinskom Kazalištu: Avangardni glazbeni laboratorij
Arhiva Koncertnog ureda Varaždin

Čini se da je Sara Renar u teškom razdoblju za glazbenike izvukla najbolje iz sebe, a to ova kazališna turneja i dokazuje.

Pet minuta trajala je tišina na sceni prije nego što je Sara Renar, sa svojim bendom koji čine klavijaturist Zdeslav Klarić i gitarist/basist Dimitrije Simović, izašla na Veliku scenu Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu.

U sljedećih sat i pol vremena tako je nastavljena njena kazališna turneja koja traje od početka ožujka, a narednih se dana nastavlja u još nekoliko gradova u Hrvatskoj i Srbiji.

Renar je prvi album objavila u travnju 2013. i do danas je od njega napravila ogroman odmak. Smjer kojim je krenula nakon 'Djece' sastojao se u nizu albuma, liveova i EP-ova, ali i konstantnog progresa i dodavanja raznih instrumenata – uzela je i ona gitaru u ruke, promijenila bendovsku postavu, uključeni su sample-padovi, loopovi, razne vrste klavijatura, pozadinski zvukovi. 

Od tišine kazališnog uprizorenja do klupskog ugođaja

Posljednji puta kada sam je slušao bila je to minimalistička izvedba nje i spomenutog Klarića. Ovaj put u varaždinskom HNK izvedba se kretala od minimalizma do pravog, uživljenog klupskog događaja u kojem prevladavaju bas i njezin glas. Koji put je i tišina 'odsvirala' tih nekoliko nota koje je Klarić 'preskočio' na klavijaturama, dok ga je Simović jednostavno pratio u nekom svom svijetu – svijetu u kojem Sara Renar vodi glavnu riječ.

Njezine pjesme prikladne su za izvođenje u kazalištu, štoviše, do jučer toga nisam ni bio toliko svjestan. Efektno pozadinsko osvjetljenje s 24 reflektora, svjetla koja se izmjenjuju ovisno o Sarinom stajanju/hodanju/plesanju i dubini pozornice te brzini pjesme, dočarala su stotinjak okupljenih glazbenu predstavu s troje aktera koji su, iako znali pomalo otići i preko granicama pjesama, dali jasan i kompaktan nastup s idejom od početka do kraja.

Renar se tako uhvatila u koštac sa sample-padom, gitarom, loopovima i klavijaturama, u koncert je unijela svoju scensku ekspresivnost, a inovativni način muziciranja, barem za naše pojmove, nešto je što ju itekako izdvaja od ostatka scene. Hrabrost je odustati od forme koju mnogi vole zadovoljiti zbog drugih, publike ili izdavača, pa jednostavno krstariti sigurnim vodama. Pjevačica je posve drugačijim aranžmanima nego na albumima, oslobodila svoju glazbu, učinila je avangardnom, manje protočnom za šire slušateljstvo, ali očito su ti kompromisi nešto s čime se može nositi – i što je najbitnije – u tome uživa.

Odmak od onoga na što smo navikli

Dugo smo bili u bijednom razdoblju s ništa ili sasvim malo koncerata. Sjećam se jednog Sarinog statusa s društvene mreže u kojem je objasnila da joj cijela financijska konstrukcija ovisi o javnim okupljanjima i nastupima. Uslijedio je lockdown i mnogi nezavisni autori, muzičari koji svoj kruh ne mogu zaraditi preko radijskih postaja, ugovora s izdavačima i raznih, famoznih i nebitnih dodjela nagrada, ostali su uskraćeni za kontakt s publikom na koncertima. Čini se da je Sara u tom teškom razdoblju izvukla najbolje iz sebe, a to ova kazališna turneja i dokazuje.

Poseban je i mir koji se osjećao između pjesama jer publika, koja se većinom nalazila u parteru, naviknula je na prostor koji tijekom izvedbe znači kazališnu tišinu. To se ne bi moglo reći za bend, ali u ovom odnosu snaga i glazbe koju Sara Renar i bend produciraju, itekako odgovara.

Varaždinski nastup otvoren je pjesmom 'Ona se budi' legendarnih Šarlo Akrobata, naravno, ovaj put u drugačijem aranžmanu nego što smo to navikli od originala. S obzirom na to da sam prije nekih šest godina na njezinom koncertu čuo isto otvaranje s istim intenzitetom, čini se da joj 'Buđenje' itekako odgovara kao nešto čime sebi i publici pruža moment u kojem nitko ne može pretpostaviti što nas dalje čeka. U tome je i 'caka' kod Sare – iznenađenja tijekom nastupa ne nedostaje, a vrijeme prolazi ekstremno brzo.

Što se tiče ostalih izvedenih pjesama, napravila je, kako je i najavila, presjek karijere. Bila je tu solo i višeglasno izvedena 'Jesen' na bisu, posebno dojmljive 'Dani bez sjena' i 'Djeca', 'Hana je već dugo budna', 'Držali smo se za ruke', 'Gdje povlačiš crtu'… Renar se sjetila i Ante Perkovića, prerano preminulog novinara, kritičara i glazbenika. Njegovi 'Rokenrol snovi' istinska su posveta nekim drugim vremenima, ponajprije u domeni stihova, a zatim svega ostalog. 

To je nešto što se osjeća i kod pjesama Sare Renar, jedino u interpretaciji koja se odmiče od klasičnog te ulazi u sferu improvizacije, na prostor laboratorija gdje ona kontrolira zvuk i pomiče žice. 

Fotografije: Arhiva Koncertnog ureda Varaždin

Najnovije

Dodavanje novih komentara je onemogućeno.