Nakon što je nuSynergetic Orchestra svojim nuArs sessionom u srijedu i četvrtak rasprodao sinagogu, bogati tjedan koncertnih programa u Varaždinu nastavio se u subotu, 5. studenog, uz Jam Ritual i Sowas u Rogozu, piše Tim Hrvaćanin za Ziher.hr.
Povod ovom zajedničkom nastupu varaždinskih rock snaga bila je promocija debitantskog albuma Sowasa ‘Golden Veil’. Album je izdan u vlastitoj nakladi, a možete ga besplatno preslušati na službenom YouTube kanalu Sowasa.
Jam Ritualu je pripala uloga zagrijavanja publike. Iako je koncert bio najavljen u 21:30, na pozornicu su izašli tek oko 22:20, s obzirom na to da je pola sata ranije klub još uvijek bio prazan. Za vrijeme nastupa varaždinske garage rock četvorke Rogoz se dosta dobro popunio. Prvi red ispred stagea bio je prazan, nitko očito nije želio stajati preblizu Toniju Tkalecu i njegovoj bandi, no zato je ostatak prostora bio nagužvan, a publika je svaku pjesmu ispratila s aplauzom i povicima.
Ipak, koncert Jam Rituala bio mi je pomalo dosadnjikav i sterilan. Da se razumijemo, riječ je o četvero izvrsnih glazbenika koji funkcioniraju na zavidno visokoj sviračkoj razini.
Što se same izvedbe tiče, sve je bilo i više no korektno. Tkalec je ponovo oderao grlo u stilu Chrisa Robinsona, gitare su prštale na sve strane, instrumentali su sadržavali nadahnute momente improvizacija, a na jednoj im se pjesmi pridružio saksofonist Oliver Potočnik i taj spoj zvuči vrlo dobro.
No cijelom nastupu je nedostajalo neke rock’n’roll energije, spontanosti, opuštenosti. Zbog toga ni atmosfera u klubu nije bila nešto posebno zagrijana, publika je relativno mirno pratila svirku i pritom nagradila sviračko umijeće članova benda.
Bio sam na koncertu Jam Rituala u istom prostoru prije otprilike godinu dana, kada su promovirali vlastiti album prvijenac ‘Greasebucket’. Taj koncert bio je sve ono što jučerašnji nije. Svirka je bila divlja, neukrotiva, dojam je bio kao da se glazba rađa u tom trenutku iz njihovih instrumenata i da je taj trenutak sve što imamo. Taj trenutak bio je iskonska energija rock’n’rolla, a Jam Ritual se u tom trenutku činio kao najbolji rock bend na svijetu. Ozbiljno to mislim, bez ikakvog pretjerivanja. Bila je to večer za pamćenje, a činjenica da sada pišem o njoj samo potvrđuje tu tvrdnju. Pokreti članova benda govorili su da oni u tom trenutku nisu bili tamo, bili su u nekom svom svijetu u kojem je jedino vrijede zakoni glazbe.
U usporedbi s tim koncertom, jučerašnji je nastup bio monoton. Možda zbog toga što su dobar dio repertoara činile nove, publici nepoznate stvari. Tek smo u drugom dijelu koncerta čuli par poznatih stvari s albuma “Greasebucket” poput Salvation i Moves. Pred kraj koncerta čuli smo i njihov prvi hrvatski singl Padobran koji je glazbeno malo udaljeniji od njihovog uobičajenog garažnog rocka.
Padobran je poprilično dobra stvar koja bi se zaista puno mogla vrtjeti po radijskim postajama i top ljestvicama, ako će izdavačka kuća Croatia Records odraditi dobar posao.
> VIDEO Varaždinski bend Jam Ritual izdao prvi singl na hrvatskom jeziku
Drugo, njihov je nastup mrvicu predugo trajao. Svirali su sat vremena, no glavne zvijezde večeri ovom su prilikom ipak bili Sowas, ne oni. Da su odsvirali par novih stvari manje, možda bi se protok koncerta ubrzao pa bi time i atmosfera živnula.
No u svakom je slučaju lijepo vidjeti da Jam Ritual ima kontinuiranu podršku publike te da varaždinska glazbena scena nudi nekoliko odličnih i raznolikih projekata, ne samo u lokalnim okvirima, nego na razini države. Nakon nuSynergetic Orchestra i Jam Rituala, to je potvrdio i Sowas.
Njihov je koncert bio najavljen za 23 sata, no kako je sve kasnilo, tako su i oni zasvirali tek oko 23:30. ‘Golden Veil’ sadržava sedam traka, a na koncertu ih je odsvirano šest, preskočili su instrumental You Forgot to Close the Window on a Rainy Day.
> VIDEO + INTERVJU Sowas promovira album Golden Veil, preslušajte ga odmah!
Vođa i osnivač projekta je gitarist i basist Siniša Sović. Uz njega su nastupali saksofonist Oliver Potočnik, klavijaturist Marin Kereša, bubnjar Jam Rituala Matija Burek te vokali Martina Friščić i Neven Stipčić. Inače, svi su oni sudjelovali i na spomenutom nuArs sessionu osim Bureka, samo što je Sović tada bio u ulozi fotografa.
Glazba Sowasa definitivno je osvježenje na varaždinskoj i hrvatskoj glazbenoj sceni, a već sada se može reći da su izgradili osebujni i prepoznatljivi stil.
Riječ je o kombinaciji indie rocka i trip hopa uz sampleove bubnjeva, analogne synthove, repetitivne gitarske riffove i osebujne vokalne dionice.
Od te formule najviše odudara pjesma Disappear in Light, stvar umjerenog tempa koja podsjeća na U2 iz devedesetih, odnosno na pjesme tipa Ultra Violet (Light My Way) i Stay (Faraway, So Close). Studijska verzija u sebi nosi nešto čarobno uz posebice dojmljivu Stipčićevu vokalnu dionicu koja je u live verziji ipak ispala nešto slabija i nesigurnija.
Ostatak materijala ponajviše asocira na Massive Attack uz trunku Editorsa, no nipošto ne zvuči identično. Vokal Martine Friščić na pjesmi Dressed in Black podsjeća na vokal Mine Špiler iz Laibacha (s albuma ‘Spectre’), a instrumentalni outro pjesme na koncertu je dobio rokersku žestinu.
Pjesmu Before na studijskoj verziji pjeva Domagoj Ivanković i ta je kombinacija pun pogodak, a na koncertu ga je uspješno zamijenila Friščić.
Nije bilo priče između pjesama, a neke su se pjesme preko synth zvukova i sampleova pretakale jedna u drugu. S obzirom na glazbenu estetiku, ubuduće bi na taj način mogli sve pjesme povezati u jednu veliku koncertnu cjelinu, a nastupu bi mogli dodati projekcije i malo razrađeniji light show kako bi ukupni dojam bio još upečatljiviji.
Hrvatska publika jako voli Massive Attack, Editorse, Depeche Mode, Placebo i slične bendove, a Sowas bi se mogao uklopiti među njih. Uz malo veću podršku medija i radijskih postaja, i malo više uigranosti na koncertima, Sowas bi mogli daleko dogurati.
