U nedjelju, 28. kolovoza, u 22 sata na glavnoj pozornici započinje veliko finale Špancirfesta, a u glavnoj ulozi je Hladno pivo!
Mile Kekin i ekipa odabir su koji ne može promašiti zadani cilj. Da sviraju u ovim krajevima i češće nego što sviraju, opet bi ih mnoštvo fanova u stopu pratilo. I mi smo među njima, priznajemo…
Na Špancirfestu ste već nastupali nekoliko puta, a ove godine po prvi put svojim koncertom zatvarate festival. Prošle ste godine dugo očekivanu turneju, ‘Dani zatvorenih vrata’, također završili upravo koncertom u Varaždinu. Znači li to ‘da si naš’?
Još od prvih svirki u Rogozu se dobro osjećam u Varaždinu i barem jednom godišnje svratim. Zadnji put sam bio kad sam glumio bankomat u Ljiljanu Vidiću. Ali u prosjeku bar jednom godišnje se prošetam Varaždinom.
Pjesma Mojoj majici, sa spomenutog albuma Dani zatvorenih vrata, govori o važnosti majica s porukama. Koja je tvoja omiljena majica s porukom?
Neko sam vrijeme bio vlasnik majice sa srednjim prstom, kao i svaki drugi tinejdžer, mislim da mi je to krajnji domet. Kao srednjoškolac sam naravno furao majice svojih omiljenih bendova i to mi je bila dovoljna jaka poruka. To je bilo prije nego što si u u H&M mogao kupit majicu Ramonesa. To je zapravo i bio trenutak kad mi je palo na pamet da napišem pjesmu o ziheraškom površnom aktivizmu.
Razlikuje li se (i koliko) pjesma ‘Politika’ iz 1999. od pjesme ‘Firma’ iz 2015. Što se od tada promijenilo?
Dobro si to primjetila, i jedna i druga pjesma obrađuju epohu divljačke privatizacije i kroz to pjeva o mojoj generaciji, rođenoj početkom 70-ih, kojoj su stalno bile servirana nekakava obećanja o novom početku, samo što je ‘Politika’ još imala taj naivni eskapistički refren o toploj guzi dok u ‘Firmi’ nema ni guze za utjehu.
U svoje spotove uključujete i fanove (spot ‘Mojoj majici’) te ‘obične ljude’ (spot ‘Firma’, bivši radnici Kamenskog, Gredelja i Diokija) o kojima i pišete. To sigurno daje vjerodostojnost onome što radite, a u kojoj mjeri takav odnos s fanovima i akterima spotova nosi i dodatan uspjeh?
Ne radimo to zbog dodatnog uspjeha nego samo kad to ima smisla. U ‘Firmi’ pjevamo, između ostalog, o radnicima Gredelja, Kamenskog, ali i o tisućama drugih firmi širom regije, pa je imalo smisla pozvati radnike koje su imali priliku reći kako su oni doživjeli privatizaciju. Nama je stalo ne iznevjeriti svoje fanove, ali opet i ne raditi samo ono što očekuju i postati predvidljiv na taj način. To je jedna tanka crta po kojoj dugo plešemo. Nije lako biti fan Hladnog piva. Moraš biti spreman da ćemo ti tu i tamo slomiti srce, ali znaj da te i dalje volimo.
Postoji li stvar koju nikad ne propuštate odsvirati na koncertima, ili se jednostavno prilagođavate okupljenoj publici?
Moramo odsvirat ‘Nije sve tako sivo’, ‘Ezoteriju’ i poneku staru stavar ako želimo sići živi s bine. Sve ostalo je na nama. Nemamo neku čvrstu set listu, nego obično dogovorimo prve tri,četiri pjesme, a zatim po feelingu. Užasno bi mi bilo dosadno svirat stalno po istom redoslijedu iste pjesme. Srećom, skupilo se toliko pjesama da bi mogli odsvirat i dva koncerta bez ponovljanja ijedne.
Ekipa HP deset minuta prije izlaska na pozornicu – rituali, opuštanja… Kako izgleda situacija u backstageu u tim trenucima?
Obično popijemo po jedan čarobni napitak, dogovorimo kako ćemo početi, a zatim kuda koji, mili moji. Suba, naš bubnjar, razgibava zglobove, Zoki i Šoki odlaze na WC, a ja pokušavam najbolje uskladiti boju majice s kratkim hlačama.
Na koncertima često pjesmom ‘Ne volim te’ provjeravate one prave fanove HP. Zašto je upravo ta stvar pokazatelj da je netko istinski ljubitelj vašeg benda?
Bez veze. Nema nekog osebnog razloga. Ali to ću sad na Španciru preskočiti jer si mi otkrila foru. A ja tu cijelo vrijeme tupim o nekoj nepredvidivosti.
‘Džinovski’, 1993. – pjesma ‘Niemals’ i stihovi ‘niemals, niemals, niemals schreib ich ein Liebeslied’. ‘Dani zatvorenih vrata’, 2015. – pjesma ‘Lijepa riječ’. Je li ta promjena odraz odrastanja?
Apsolutno, tada smo i obećavali da ćemo uvijek ostati ‘Für immer punk’, a gle nas sada, nastupamo po velikim festivalima i na danima grada širom regije. Ako pod odrastanje smatraš neku tematsku, ali i žanrovsku promjenu, onda smo odrasliji nego ikad prije, ali mislim da se u ključnim stvarima nismo pomakli od svojih korijena. I dalje smo live bend s pjesmama za koje ti ne treba rječnik stranih riječi.
Jesen ćete provesti u Europi. Austrija, Bugarska, Mađarska, Češka, Slovačka, a vrhunac turneje su dva nastupa u Irskoj, u Corku i Dublinu. Kao što ste i najavili, ovo bi mogao biti pravi mali regijski reunion. Kako teku pripreme i što očekujete od jeseni u Europi?
Nemamo se tu šta posebno pripremati, nećemo tamo ništa izvoditi što ne radimo i na ovim prostorima. Jedino što ćemo snimiti live spot za pjesmu ‘Dan oslobođenja’, koja baš obrađuje temu iseljavanja a tako ćemo i ovjekovječiti radosno druženje po pubovima Dublina. Puno nam frendova zadnjih par godina baš odselilo tamo pa će ovo biti dobra prilika da usporedimo i možda tamo dočekamo penziju kao Cold Beer.
I za kraj: je li budućnost crni bezdan?
Naravno da nije. Budućnost je mlada djevica, rosna livada, srna u trku. Samo treba preživjeti sadašnjost, a ne izgubiti smisao za zezanciju.
