Treći dan Špancirfesta donio je kišu i niže temperature, no to nije spriječilo Urbana & 4, Repetitor, Pipse i druge izvođače da Varaždince izmame iz domova te ih potaknu na ples i pjesmu. S obzirom na nabrojene bendove, nedjelja je vjerojatno bila najzanimljiviji dan ljubiteljima zahtjevnijeg rocka i alternativnog regionalnog zvuka. Jedino je šteta što publike nije bilo u većem broju jer je dobar dio stolaca kod Vile Bedeković bio prazan, dok se ispred pozornice na Starom gradu skupilo jedva tisuću glava na svirki Pipsa, piše Tim Hrvaćanin za Ziher.hr.
Večer je par minuta nakon 20 sati počela uz Urbanovu četvorku na pozornici kod Vile Bedeković. Kao i prošloga mjeseca na koncertu na Medvedgradu, Urbanova je banda nastup započela akustično, da bi se kasnije prebacili na električne instrumente. Setlistu su otvorile starije stvari poput Ruke i rijetko izvođene Tvoj gen koju su prvi puta nakon jako dugo vremena svirali upravo na Medvedgradu. Reprizna izvedba na Španciru bila je i prilika da se testira strpljenje varaždinske publike, našalio se Damir Urban prije početka pjesme.
Uslijedile su tri stvari s posljednjeg albuma ‘Mamut’, Sutra ćemo pričati koja i u akustičnom aranžmanu uživo zvuči odlično te nadmašuje studijsku verziju, zatim Malo je čija klavirska dionica asocira na Massive Attack, a Urban je pjesmu dva puta prekidao i počinjao ispočetka, te šarmantna balada Gluposti u dvoje koja je mnogima postala tihi favorit albuma. Slično vrijedi i za pjesmu Kasno je za ljubav s EP-a ‘Kundera’ koja uvijek pronađe mjesto na setlisti, a ovog mi je puta za uho posebice zapeo outro Luke Tomana na gitari. Akustični blok završio je uz najprikladniju moguću pjesmu, neuništivu Moja voda.
Potom je Toman zasvirao uvodni riff pjesme Samo čiji trenutni aranžman, u nekom indie rock stilu, zvuči puno bolje od studijskog originala. Na nju se nadovezala još jedna pjesma s Porinom nagrađenog albuma ‘Žena dijete’, klasik Odlučio sam da te volim, nakon koje je Urban dotad sjedeću publiku pozvao da im se pridruži pred pozornicom i, uz riječi ‘jebote, pozvao sam ih da ustanu, valjda nije neka balada sljedeća’, zapleše uz Kundera (Atom). Kraj koncerta bio je provjereno rezerviran za najveće hitove Mjesto za mene, Mala truba i Astronaut uz koje se i publika raspjevala, dok je bis otvorila pjesma Priđi mi bliže koja se u kratkom roku nametnula kao jedna od njihovih najpopularnijih pjesama. Sve je završilo uz stare favorite, Nebo i Robot.
Iznimne pohvale zaslužuje Urbanova četvorka jer su s jedne strane zaista izvrsni svirači, dok s druge nije lako pratiti Urbanov tempo za vrijeme koncerta, kada gotovo svaka pjesma dobi improvizirani outro ili intermezzo poput onog u Maloj trubi kada ponovo zasviraju uvodni riff nakon solaže. Ako uživate u takvim instrumentalnim dijelovima i ljepoti gradiranja kompozicije koja se u tom trenu stvara iz mašte i talenta izvođača, a uz to volite i Urbanovu glazbu te njegovu specifičnu scensku pojavu i humor, onda su koncerti poput ovoga na Špancirfestu melem za uši i dušu. Štoviše, i ovaj i prošli varaždinski nastup 2014. godine ocijenio bih boljima od velikih zagrebačkih svirki u Domu sportova. Opuštenost atmosfere i dobro raspoloženje varaždinske publike nekako uvijek izvuku više iz Urbana i iz instrumenata njegove četvorke.
Urban & 4 svirali su nešto duže od dva sata pa kad sam stigao do Staroga grada na PAN pozornici je već opako rasturao beogradski Repetitor. Prvi koncert u Varaždinu odsvirali su u nešto drugačijem sastavu jer je frontmen i gitarist Boris Vlastelica nekada tijekom ljeta slomio ruku. Umjesto njega gitaru je zadnjih nekoliko koncerata svirao Uroš Milkić iz benda Threesome, dok se Vlastelica morao zadovoljiti isključivo pjevačkom ulogom. No to ga nije spriječilo da energično skače po cijeloj pozornici, da više puta tijekom koncerta silazi do publike ili da se na kraju koncerta baci na Milkića i simulira jedan amaterski hrvački meč.
Ono što je bilo primjetno pri samom dolasku na Stari grad jest razglas koji je napokon bio na razini koja se očekuje od glavne festivalske pozornice. Cijeli je razglas bio pojačan u odnosu na prethodne dane te se ovoga puta ništa nije čulo s druge strane, a publika je imala dojam da prisustvuje punokrvnoj rock svirci. Iako sviraju na samo tri instrumenata, njihovi bubnjevi, bas i gitara proizvode najžešći zvuk koji se ovih dana može čuti na prostorima bivše Jugoslavije.
Od setliste sam uspio uloviti nekoliko favorita s prvog albuma benda, ‘Sve što vidim je prvi put’ iz 2008. godine, post-punk stvari Opet jak i Ja na kojima priču vode bubnjevi i bas gitara te melodioznu i nabrijanu Zli sin. Između se smjestilo dosta novih pjesama koje bi ove jeseni trebale izaći na njihovom trećem studijskom albumu, poput Šume reke koju već nekoliko godina sviraju na koncertima. Nastup je zatvorio prošlogodišnji singl Beskraj čiji je riff poslužio kao trominutni outro u kojem se nije štedjelo na distorziji. Bilo bi lijepo Repetitor uskoro ponovo vidjeti u Varaždinu, u nekom klupskom prostoru poput Rogoza, kada će izaći novi album, a sjećanje na ovaj nastup još biti svježe.
Prvi vikend festivala zatvorili su veliki zagrebački Pips, Chips & Videoclips. Zadnji koncert u Varaždinu odsvirali su na Špancirfestu 2013. godine na Stančićevom trgu, nekoliko mjeseci nakon što im je izašao još uvijek aktualni album ‘Walt’. U međuvremenu su i oni, kao i Urban, rasprodali malu dvoranu Doma sportova, no na Španciru je ipak bilo znatno manje gledatelja. No to Pipse nije zaustavilo da odsviraju jedan vrlo dobar, gotovo dvosatni set.
Njihova je pjesmarica toliko bogata da si bez problema mogu priuštiti da koncert započnu s megahitovima Malena i Plači. Bend je od samog početka bio uživljen u svirku pa se činilo kao da te pjesme, njihovi refreni i solaže nikada neće završiti. Kronološki početak koncert nastavio se uz Bolje s albuma ‘Bog’, nakon čega se zaredalo nekoliko veselih i plesnih numera s novijih albuma, Kratka povijest, Mogu ti reć, Zdenka i vanzemaljci te Bi li ili ne bi koja odlično i nepretenciozno secira luzere u krizi srednjih godina. Na spomenute se stvari odlično nadovezala i Supermama koja uvijek nekako pokrene publiku, a za koju mi je u intervjuu prije koncerta Ivaniš rekao da ju ponekad baš ne žele svirati.
Ako bi ove pjesme okarakterizirali kao opuštene i zabavne, drugi dio setliste činio je ambiciozniji opus benda, počevši s jednom novom pjesmom za koju je Dubravko Ivaniš rekao da se zove K1, a ja bih rekao da zvuči kao kombinacija pjesama s ‘Walta’ i stvari s ‘Boga’ poput Motorcycle Boy i Trener morskih pasa koja je uslijedila na setlisti. Između se negdje smjestila i predivna minimalistička Htio bi da me voliš, dok su točno sat vremena nakon početka koncerta zasvirali Poštar lakog sna. U preostalih 45 minuta čuli smo tek šest pjesama, uz Poštara i Narko, Dan mrak, Na putu prema dole te Dođi vilo i Gume na kotačima na bisu. Ivan Božanić i Kruno Šinec izmjenjivali su se na solažama, publika se nadvikivala u tome tko će glasnije otpjevati ‘Hipijejej hipija’, a bend je svaku pjesmu produživao u nadahnutim improvizacijama.
U konačnici su Pipsi odsvirali veoma dobar koncert oko kojeg se čula samo jedna zamjerka – nisu svirali Boga. No tako je to kod Pipsa, svatko bi za sebe mogao odabrati još tri-četiri pjesme koje mu nisu svirali, a kad bi svi mogli birati u konačnici bi Pipsi morali odsvirati vjerojatno 90%, ako ne i sve pjesme koje su ikad objavili. Osim standardno dobrog benda, Ivaniš je na koncertu bio nekako neobično-dobro raspoložen pa je tako najavljujući novu pjesmu rekao da će se naći na albumu koji će izaći jednog tmurnog sivog dana, kao što je i on tmuran i siv, dok je nešto ranije rekao da će gledati u usta klavijaturista Zdeslava Klarića i pokušati pogoditi koja je pjesma sljedeća na setlisti, piše Tim Hrvaćanin za Ziher.hr.
