Festivalski bučno protutnjale su danas, u jutarnjim satima, dvije iznimne performerske grupe, jedna iz Izraela, Fanfara Asphalt, te francuska zabavljačka trupa, Transe Express: Les Tambours.
Ukratko, subotnje jutro, 22. kolovoza, u Varaždinu bilo je pravo festivalsko, fantastično, ritmično, komično i nezaboravno za sve građane koji su se, slučajno ili namjerno, našli u pravo vrijeme na pravome mjestu.
Fanfara Asphalt
Pravo vrijeme bilo je u 10 sati i 30 minuta, a pravo mjesto bio je Trg tradicijskih obrta (mjesto s kojeg se nominalno kretalo, no ipak već je na Stančićevom trgu započelo putovanje) s kojeg su izraelski gosti započeli svoju veselu povorku uz ciganski melos.
Nije prošlo mnogo vremena i već se velik broj obožavatelja okupio u rijeci koja je u stopu pratila Fanfara Asphalt koji je odlučio kako će baš uži centar biti njihova pozornica, a građani pomoćni glumci.
Osim glazbe, zabavljačka družina otvorila je vrata komediji te su u nizu interakcija s građanima, ne izmamili smiješak, već ga pričvrstili na lica za cijelo vrijeme tog komičnog performansa.
Odmah na početku pokazali su sliku svog predivnog i predragog djeda, kojemu svi sliče, a više od svega naslijedili su njegov zamaman brk.
Čak je i jedina žena među njima isti djed, no njoj je brk otišao u obrve.
Veseli i otvorena srca, odlučili su pomoći jednome gospodinu kod doručkovanja, svirajući svaki put kad bi on uzeo zalogaj, a publika se pridružila poklicima potpore.
Put ih je potom nosio kroz Uršulinsku ulicu, prema Franjevačkom trgu, gdje su naišli na damu po imenu Terezika, koja je po njihovoj procjeni, bila baš po mjeri da pođe za njihova djeda.
Bila bi ona peta žena u nizu.
No, plan je bio tek fantazija, zato jer, kako je rekla to pripadnica Fanfara Asphalta, djed više nije isti muškarac, kakav je bio, otkad je umro.
Nastavak putovanja u to razigrano jutro doveo je već pozamašan broj ljudi do Krajnjčevićeve gdje su naši muzikanti odlučili pomješati žanrove.
Prvo su zasvirali kraj verglaša u odjelu mornara, da bi potom spojili svoje zvuke s obližnjim puhačem roga.
No, pred sam kraj, odlučili su dodati malo postmoderne u cjelokupni nastup i, napravivši krug do Trga Miljenka Stančića, zasvirali su i na kantama za smeće, u čemu su im asistirali i građani.
Tu je stala čitava parada i nema te duše koja će poreći kako je sve prštalo od dobrih vibracija.
Transe Express: Les Tambours
I dok smo hvatali dah i skidali smješak, ne bi li povratili ozbiljno lice koje je danas potrebno za ozbiljno obavljanje posla, uletjeli smo u skupinu francuskih bubnjara s naglašenim talentom za geg.
U nekoliko je minuta kapitulirala ozbiljnost i nastavili smo tamo gdje nas je Fanfare Asphalt ostavio.
Transe Express: Les Tambours, ukratko, riječ je o bubnjarima u odjelu klauna.
Kao i svi vrsni glumci, oni su sa smrtnom ozbiljnošću sijali smijeh korzom i baš nitko nije bio izvan njihova dohvata.
Spomenuli smo da su Francuzi, a ženski dio populacije osjetio je to na svojoj koži.
Ipak, neki nisu pokazali hrabrost pred četveronožnim zvijerima koje u našoj kulturi nazivaju kućnim ljubimcima.
Potom je uslijedio bliski susret poslovično tromih Varaždinaca i strane francuske kulture.
Nisu stali na otvorenom prostoru, već pohodili i dobro znane ugostiteljske objekte na korzu.
Jedan od njih, možemo to oprostiti čovjeku iz druge kulture, čak je počinio dva kaznena djela.
Naime, prvo je otuđio bicikl slučajnom prolazniku, a potom je odlučio voziti kroz Korzo i Gajevu.
Srećom, nije bilo domaćih organa reda, jer u tom bi slučaju ta vrhunska skupina francuskih zavodnika-klaunova-bubnjara zadobila strašan udarac.
Nakon svega, svjedočili smo izvanrednom iskustvu koje bi godilo gradu Varaždinu ne samo za vrijeme Špancirfesta, već na dnevnoj bazi.
Dobre emocije vezane su za Špancirfest, no samo ukoliko ljudi dođu i dopuste sami sebi, kao što smo mi danas dopustili, da one izađu na vidjelo.
