Francuskom sastavu Nouvelle Vague pripala je uloga otvaranja serije nastupa na Trgu Miljenka Stančića, gdje su jučer, u petak 21. kolovoza, svirali pred ispunjenim trgom, špancirerima u pravilu jednim od najdražih, budući da zbog neprestanog ‘muvinga’ odiše atmosferom Špancirfesta kakav je nekad bio oko svih pozornica. Zahvaljujući susretljivosti kolega s portala Ziher.hr, donosimo razgovor kolegice Nikoline Lončar s Olivierom Libauxom.
Nouvelle Vague djeluje već od 2003. godine, a predvođena je producentima Marcom Collinom i Olivierom Libauxom. Bend je to koji je već dobro poznat hrvatskoj publici; s obzirom na to da je već ranije nastupao na Tuškancu, dva puta u Tvornici kulture te na Terraneo festivalu i na šibenskoj tvrđavi sv. Mihovila, a svaki njihov nastup ostavio je topli osjećaj ugode i rasplesao sve posjetitelje. Naime, njihovo ime implicira ono čime se ovaj sastav bavi – a to je upravo ‘Novi Val’ – odnosno, obrade pjesama iz razdoblja osamdesetih (post-punka, new wavea, punka…) u koje unose zdravu dozu francuskog šarma putem ingenioznih interpretacija u vlastitom aranžmanu bossa nova stila.
Četiri studijska albuma
Skladbe su to prikladne za sve glazbene sladokusce, ali i za one koji traže ležernu i opuštajuću glazbenu pozadinu preko koje lakše mogu prebroditi rutinu svakodnevice. Ipak, njihove pjesme imaju i senzualnu notu, ponajviše izraženu u pjesmama poput Master & Servant ili pak Too Drunk to Fuck, a upravo ih je taj posebni, svjež način izvođenja hitova iz nekih davnijih vremena proslavio diljem svijeta.
Iza sebe imaju četiri studijska izdanja, “Best of” i akustičnu kompilaciju, dok je od zadnjeg albuma “Couleurs sur Paris”, na kojem su se latili i francuskih pjesma, prošlo već pet godina. Na pitanje očekuje li nas u skorašnjoj budućnosti novi materijal, Olivier nam je rekao “kako su pričali o tome da počnu s radom na novim stvarima, premda nema ideju kad bi se to točno moglo dogoditi”.
Postoji li priča iza Nouvelle Vague, kako ste počeli sa svojim interpretacijama new wave hitova te koja je prva pjesma koju ste obradili? Imate li neki princip kojim birate pjesme za covere?
Bend je rođen na ideji da pokušamo obraditi Love Will Tear Us Apart u bossa nova stilu. Pokušali smo s tom pjesmom, smatrali smo da poprilično dobro funkcionira, a zatim smo se bacili na druge skladbe kao što su Just Can’t Get Enough, In a Manner of Speaking, Guns of Brixton… I nekoliko mjeseci kasnije, prvi album bio je dovršen. Uvijek izabiremo neke od pjesama koje smo voljeli u osamdesetima. U tom periodu, neki od tih bendova već su bili poznati, ili su tek trebali postati poznati, a neki su bendovi pak bili više eksperimentalnog izričaja. Slušali smo većinu tih sastava, što je i razlog zašto smo obradili toliko žanrovski raznolikih pjesama.
Vrlo brzo otkrili svoj ‘način’
Vaše obrade imaju specifičan bossa nova ugođaj, jeste li ikad razmatrali neki drugi žanr ili se planirate držati isključivo ovog? Koji su vas glazbenici inspirirali po pitanju te vrste glazbe?
Nouvelle Vague ustvari je zvuk baziran oko moje akustične gitare i oko vokalnog stila pjevačica. Većina naših stvari zapravo nije ono što bi prema stručnoj terminologiji nazivali ‘bossa nova’, nego bi ih prije mogli prozvati pop pjesmama, kao što je primjerice slučaj s Dance With Me ili s The Killing Moon. Generalna produkcija je ustvari ono što im daje taj ‘bossa’ ugođaj. Što se tiče glazbenika ovog žanra koje bih spomenuo, to bi bili Jobim, Gilberto Gil… Ono što bi mogli doživjeti kao kolektivnu memoriju koju nosimo u sebi kada mislimo na bossa nova glazbu pedesetih i šezdesetih u Brazilu. Premda smo mi kao bend, zapravo, vrlo brzo otkrili naš “način” sviranja obrada.
Promijenili ste mnogo članova benda i pjevačica od početaka svoje karijere. Što je pravi razlog za stalnim promjenama u postavi?
Pa, naš prvi album ugostio je jedanaest različitih vokalistica. To ni nije nešto što smo ispitivali kao mogućnost, već se dogodilo samo od sebe. Kada smo počeli svirati uživo, odlučeno je da dvije pjevačice pjevaju na pozornici. Drugi album ugostio je deset različitih vokala, itd. Onda smo, od 2004. godine, imali turneje jedanaest ili dvanaest mjeseci u godini. Dakle, postalo je neophodno imati veći broj glazbenika i vokala, samo kako bi uspješno slijedili ritam naše turneje. U trenutnoj postavi Nouvelle Vague su Elodie Frégé i Liset Alea za mikrofonom. Marc je na klavijaturama, Julien Boyé na bubnjevima, Tanel Derard na basu, a ja sam za gitarom.
Izvedbe uživo energičnije i plesnije
Čuli smo da imate još neke projekte uz Nouvelle Vague, možete li nam reći nešto više o njima?
Marc Collin će ovih dana objaviti projekt pod nazivom “Bristol”, posvećen trip-hop pokretu devedesetih, dok sam ja, prije dvije godine, objavio kompilaciju “Uncovered Queens of The Stone Age”, album obrada kojeg i sam Josh Homme cijeni, a na kojem su sudjelovale razne talentirane pjevačice kao što su Emiliana Torrini, Alela Diane, Skye i druge.
Studijske verzije vaših pjesama sporije su od energičnih i plesnih live izvedbi…
Vjerujem da je to slučaj i kod mnogo drugih izvođača. Razlog za to je taj što su albumi stvoreni za to da zabave vaše uši i dušu. Za koncert je pak bolje da ljudi mogu plesati i uživati. Tu je također bitna interaktivnost koja između publike i benda stvara ogromnu energiju.
Koje je vaše mišljenje o drugim ‘cover bendovima’ i verzijama koje od aranžmana originalne pjesme ne naprave praktički ništa, osim što promjene vokale?
Obrada treba biti interesantna i iznenađujuća kao i svaka druga nova originalna pjesma. Zaista. Morate pronaći novi način izvođenja skladbe, onaj koji će iznenaditi i vas, i same autore, ali i publiku. Inače to nema nikakve poantu.
Pozitivne reakcije glazbenika čije pjesme obrađuju
“Weird Al” Yankovic je jednom prilikom imao problema s autorskim pravima. Od tada, uvijek traži dopuštenje od izvođača originalne verzije za obradu. Jeste li i vi imali sličnih iskustva?
Nikad. Ali, ako se dobro sjećam, ”Weird Al” Yankovic je radio veoma parodične obrade, koje su mogle zasmetati autorima pjesama. U slučaju Nouvelle Vague, mi cijenimo originalne izvođače. U potpunosti promijenimo obradu od originala, ali smo pritom zaista puni poštovanja. Gotovo su svi glazbenici čije smo skladbe obradili imali samo lijepe riječi za nas.
Dobili ste pozitivan feedback?
Da, kao što sam rekao ranije. Čak smo imali priliku surađivati s glazbenicima kao što su Martin Gore (Depeche Mode), Ian Mc Culloch (Echo And The Bunnymen), Terry Hall (The Specials), što znači da su bili naročito zainteresirani za naš rad. Bilo je sjajno upoznati ih, a također veoma posebno iskustvo za sve nas reinterpretirati neku njihovu poznatu pjesmu. Veoma nam je drago i počašćeni smo što su s nama podijelili to iskustvo. Znate, ne događa se to svaki dan…
