Čast da zatvori 51. Porcijunkulovo ove je godine pripala Novim Fosilima (zapravo u Hrvatskoj od nedavno samo ‘Fosilima’) čije pjesme su evergrini, hitovi koje danas pjevaju i klinci, koji se tada, kad su one nastale, nisu ni rodili.
-Optimizam i vedar duh traju vječno i to se godinama ne mijenja, kazala je uoči posljednjeg ovogodišnjeg koncerta Porcijunkulovog Sanja Doležal, popularna pjevačica Fosila. Poznajem neke gospođe koje su u dubokoj starosti, a ipak i dalje zrače vedrinom. Takvi ljudi privlače druge osobe. Kadvoliš samog sebe, to će svi primjetiti i osjetiti jer zadovoljni ljudi svima su dragi, a svi bježe od nesretnih i nezadovoljnih, onih koji se koji se neprestano žale.
– Za večeras smo pripremili ono za što smatramo da smo najbolji, nastavlja Sanja, a to je pregršt emocija, hit do hita, sve one pjesme koje već 45 godina stvaraju Fosili, odnosno svi oni koji su ikada s njima živjeli, svirali i pjevali.
Ja uvijek ponavljam da mi ne možemo ponuditi spektakl tipa nekakvog penjanja po štangama, ali te emocije i pozitivnu energiju smatram, da na publiku ne može prenijeti nitko kao Fosili.
Nakon prestanka postojanja Novih Fosila, tamo od 1991. godine, okrenuli smo se drugim stvarima, nekakvim stvaranjem solo karijera. 2005. godine na nagovor jednog producentaponovo smo se okupili za “nekoliko” koncerata, no od tada pa sve do danas, 2015. godine radimo u kontinuitetu.
Ljudi me često pitaju je li mi ljepše sada ili prije, kada smo bili u nekakvom punom pogonu. Moram reći da meni osobno, jer ne mogu govoriti u Zecovo i Marinkovo ime je danas puno ljepše. Danas to više nije nekakav presing, kao onda kada smo bili tristo dana godišnje na putu, kada više ne znaš u kojem gradu se budiš, to jednostavno postane mlin koji te melje.
Mi sada rijetko nastupamo jer smo velika ekipa, ima nas petnaest, i svakom koncertu se posebno veselimo. Opet imamo probe u garaži kao nekada, u kojima ima smijeha,veselja, emocija, tako da bi ono prije, komotno mogli nazvati nekakvim poslom, a ovo danas čistim zadovoljstvom.
Vladimir Kočiš Zec: Uzbuđen sam zbog zajedničkog nastupa Fosila u Čakovcu nakon dugo, dugo godina
Međimurski sin u Fosilima, Vladimir Kočiš Zec, kazao je kako je uzbuđen, ali i radostan zbog ponovnog nastupa Fosila u Čakovcu,nakon, ni sam se ne sjeća koliko godina. Moram priznati da sam u Međimurju zadnji put bio prije desetak dana na jednom okupljanju diljem Hrvatske raseljenih Međimuraca u Draškovcu.
Za Čakovec, zapravo općenito za Međimurje vežu me prekrasne uspomene, zbog čega sam svojem nekakvom glazbenom opusu dao pečat kroz par pjesama koje sam napisao na ‘međimurskom’, tako da sam ponosan što sam ‘Međimurec’. Stoga mi je, kao što sam već spomenuo drago da ćemo se večeras družiti, kao što to uvijek govorim svojim prijateljima u bendu, s jednom od najboljih publika u Hrvatskoj.
Da je Zec bio u pravu, kada je u pitanju najbolja publika u Hrvatskoj, dokaz je i to što je koncert pred više od 15 tisuća ljudi potrajao do kasno iza ponoći, jer interakcija Fosila i Međimuraca sinoć je bila nešto posebno, nešto što mnogi možda nisu nikada u svojem životu doživjeli na bilo kojem koncertu.
Redali su se hitovi od ‘Milene’, ‘Za dobra stara vremena’, ‘Nebeskih kočija’, ‘Košulje plave’. Pjevalo se i u publici čak i plakalo uz ‘Najdraže moje’, ‘Sanjaj me’…i lakše bi možda bilonabrojati one pjesme koje Fosili u posljednjoj ovogodišnjoj noći Porcijunkulova nisu otpjevali.
Vjerujemo da će ovu čakovečku, toplu ljetnu noć još dugo pamtiti kako publika, tako i Sanja Doležal, Vladimir Kočiš Zec i Marinko Colnago, te da možda neće proći ponovo 15 ili više godina do novog nastupa starih i dobrih Fosila u Međimurju.
