Tea, Marko i Jura kreativni su trojac okupljen pod imenom Eco Trip. Iza njih dosad su tri singla, pogledajte ih i poslušajte, ako već nište.
Bend Eco Trip proteklih je dana izdao svoj novi
singl, pod nazivom ‘Inevitably way’. Pjesma je popraćena i
zanimljivim video spotom, snimanom, kako kažu članovi sastava,
‘na Marsu’.
Počeci benda sežu u 2018. godinu; sada je već skoro pet godina
kako se okupila početna postava, koju su činili Jurica
Jagetić (gitara), Nino Bregović (bas) i
Marko Buder (gitara). Nešto kasnije pridružila
im se Tea Mesarić Rekanović (vokal). Bregović
više nije s njima, ali njegov rad prisutan je i dalje u novome
singlu.
‘Glazba mi je oduvijek životni suputnik’
– Postojale su demo snimke, pjesme, neke glazbene ideje oko kojih
smo se okupili kako bismo ih uobličili u smislene cjeline i kako
bismo ih produkcijski učinili prikladnima našem izričaju –
prisjetio se početaka Jurica Jagetić, gitarist, aranžer i pisac
tekstova te idejni začetnik priče oko Eco Tripa, u razgovoru s
Andreom Žigić Dolenec u Aktualcu
Radija Novi val. – S obzirom na to da mi je glazba uvijek
bila ugodan životni suputnik, bila mi je želja uobličiti te
glazbene ideje zajedno s prijateljima i potruditi se prezentirati
ih javnosti. Prije ovoga projekta ja sam imao jedan cover bend.
Odlučili smo sebi za dušu svirati neke pjesme, nismo uopće imali
ideju da bismo negdje svirali u javnosti, nego čisto za svoju
gušt.
‘To je to, tu sam doma’
Tada su, dakle, nastale demo snimke i glazbene ideje koje su s
vremenom prerasle u bend Eco Trip. A nedugo nakon okupljanja
dolazi i Tea.
– Ja sam vrlo rano počela s glazbom. Bila sam u Glazbenoj školi,
učila gitaru i solo pjevanje nekoliko godina, prošla nekoliko
bendova, svirali smo covere, rock osamdesetih, devedesetih. Nakon
toga uslijedila je stanka, jer je sve to bilo prilično amaterski,
sve dok me Jura na jednom snimanju nije pitao bih li ušla u bend.
Kad sam čula što se zapravo tamo radi, da su to pjesme koje su i
tekstualno dosta teške, koje aranžerski ispadaju baš onako kako
si je Jura to zamislio i kad sam vidjela zadnje detalje oko svake
pjesme, rekla sam: ‘OK, to je to, tu sam doma, to je moje’ –
opisuje Tea svoj dolazak u bend.
‘Kroz glazbu se možemo izraziti na više načina’
Kažu da im je u stvaralačkom procesu važan cijeli multimedijski
proizvod. Sve počinje od glazbe, ali ne završava s njome.
– To su sve slojevi koji su me zanimali, htio sam naučiti kako se
kreira tekst, kako se aranžira, kako se produkcija radi, što sve
oko toga možemo kreirati. Tea je likovna umjetnica, dakle
vizualni dio nam je također blizak. Glazbu doživljavam kao jedan
medij u kojem se možemo izraziti na više načina. Taj
multimedijski aspekt koji pruža glazba mi je strašno zanimljiv,
ali je, naravno, i kompleksan – kaže Jurica.
‘Svatko kaže što misli da bi moglo biti bolje’
On profesionalno radi kao snimatelj na HRT-u, ujedno je i
asistent na Sveučilištu Sjever.
– Diplomirao sam na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu i
snimateljski dio posla mi je profesija. Jednako tako i
fotografija mi je bliska, u obitelji imamo gotovo stoljetnu
tradiciju fotografije – kaže Jurica. Njegova obitelj vlasnik je
poznatog foto studija Jagetić u Ivancu. Dodaje da je u zrelijoj
dobi došao u fazu u kojoj ima i snage i energije da može
ukomponirati sve ono što mu se ‘mota po glavi’.
Iako je Jurica idejni začetnik, Tea kaže da u bendu svatko ima
mogućnost izraziti ono što smatra važnim.
– Stvarno se možemo oko svega dogovoriti. Svatko kaže što misli
da bi možda moglo biti bolje. Specifični smo i po tome što nas je
troje, dok u pjesmi ima mnogo instrumenata. To nam je bio cilj,
da se povežemo s drugima autorima iz naših krajeva koji sviraju
instrumente koje mi ne sviramo. Tako da na svakome projektu imamo
nekoga tko nam gostuje, željeli smo da i drugi imaju udio svoje
duše u našoj pjesmi – priča Tea.
U pjesmi ‘Inevitably way’ sudjelovali su tako i Dorian
Stipčić kao pozadinski vokal, Nino Bregović autor je
bas-linije, a Martin Kozina odsvirao je
bubnjeve. Svoj poseban pečat dao je Slavko
Vincek iz Slav sound studios.
‘Slavko točno kuži što želimo napraviti’
– Da nema njega, naše pjesme ne bi zvučale kao što zvuče. Jer on
točno kuži našu vibru, kuži što želimo napraviti. Točno zna što
napraviti – govori Tea o toj suradnji. Snimka je nakon toga
završila na masteringu u Red Records Studio kod
Krunoslava Licitara.
Na red je tada došla izrada videa.
– Naša shema je da smo otputovali na Mars. Pjesma nosi poruku da
ljubav opstaje i na drugim svjetovima, koliko god na našoj
planeti bilo kaotično i apokaliptično – objasnila je Tea.
‘Žanrovski se nismo ograničili’
Žanrovski se članovi benda ne vole određivati, jer, kažu, u
njihovoj glazbi ima različitih utjecaja. Neki ih povezuju s New
Age pokretom, ali tu bi se paralele mogle povlačiti tek možda
svjetonazorski, ne i glazbeno.
– Mi nismo imali nikakvih ciljeva, nismo se ograničavali. Ja bih
htio da svaka pjesma bude drugačija. Razlika između pjesma meni
je pokazatelj napretka. To je oslobađajuće. Mogu se osjetiti
razni žanrovi, čak i disko u jednom dijelu pjesme. Netko će možda
primijetiti i nešto treće. I žanrovski si svatko može
interpretirati pjesmu kako mu odgovara, i to je dobro – smatra
Jurica.
‘Prijašnji singl dobro je prošao na radio stanicama’
Ovo je treći singl benda Eco Trip. ‘Destiny Station’ je objavljen
2020., a godinu dana kasnije ‘Shipwreck’.
– ‘Destiny Station’ je dobro prošao na listama nekih radio
stanica. Bili smo sretni zbog toga. Imali smo dobar feedback i od
naše publike, naših prijatelja, frendova… Znali su reagirati na
način: ‘Ma ne, ti to ne pjevaš’, ‘Ma ne, to nije vaša stvar’…
Te reakcije su nam bile baš drage. Drago nam je i kad na
glazbenim servisima vidimo da nam se pjesma pojavila na nekim
playlistama. Uvijek je lijepo znati da te netko sluša – kaže Tea.
Nema nastupa uživo, barem zasad
Specifičnost benda Eco Trip je da ne nastupaju uživo. Barem
zasad.
– To je iz praktičnih razloga. Imamo tek četiri pjesme, to nije
repertoar s kojim bismo mogli nastupati. Ipak, iz moje
perspektive, to nije nedostatak – objašnjava Jurica.
Tea dodaje da su više fokusirani na neke druge stvari.
– Više razmišljamo o tome kako i kada će album. I da ne bude na
CD-u, nego na vinilu, onako kako mora biti. Kad će to biti, tko
zna.
‘Mnogo smo naučili o ove četiri godine’
Jurici je najvažnije da napreduju.
– Mnogo smo naučili u ove četiri godine. To doživljavam kao da
smo napravili nekoliko malih, sigurnih koraka i nadam se da ćemo
u bližoj budućnosti napraviti možda i nekoliko krupnijih. Sad smo
elementarij, čini mi se, usvojili i bit će nam lakše
funkcionirati u narednom periodu.
Novih materijala već ima dovoljno. O tome Jurica kaže:
– Na nama je da se dogovorimo koji nam je sljedeći korak. Volio
bih da što prije krenemo prema novome singlu. Ili možda i na neko
izdanje, jednu ili dvije dodatne pjesme, možda neki EP. Vidjet
ćemo…