Varaždinski punk-rockeri iz Crne kronike - u doba koje nije naklonjeno rocku, a kamoli punku - izdali su svoj novi singl i rade na drugom albumu. Popričali smo o tome kako nam izgleda glazbena scena, ima li među mladima buntovnika i još koječemu...
Varaždinski punk-rock band Crna kronika
proteklih je dana predstavio novi singl pod nazivom ‘Ima me,
nema me’ te pripadajući video-spot. Drugi je to naslov,
nakon ‘Ona voli plastično’ od prošloga ljeta, koji Crna kronika
predstavlja u obliku singla, a nakon prvoga albuma ‘Drž’te glavu
iznad vode’, izdanog 2020. godine za Dallas Records.
O novome singlu i spotu, promjenama u Crnoj kronici u proteklom
razdoblju, statusu rock glazbe na sceni, o izostanku bunta među
novim generacijama te još koječemu popričali smo s frontmenom
Ignacom Klarićem.
Kad je u planu kompletiranje materijala za
album?
Pošto smo napravili značajan zaokret u glazbenom izričaju, a i
došli su nam novi ljudi u band, sve aranžmane radimo iznova i
naravno da to iziskuje određeno vrijeme. Ovo je drugi album, koji
će se jako razlikovati od prvog, a nadamo se njegovom
kompletiranju sredinom ove godine. Nikamo ne žurimo. Radimo
i guštamo. I dalje ćemo, kao i do sada,
‘izbacivati’ singlove, kako koji bude spreman za van.
Nekoliko pjesama s albuma ‘Drž’te glavu iznad
vode’ završilo je u obliku videospota. Kako su te pjesme
(‘Drži ritam’, ‘Politika’, ‘Irska’, ‘Nema zraka, nema vode’,
‘Znam kako se zoveš’) prošle na radiopostajama, jeste li
zadovoljnim dosegom?
Singlovi sa prvog, a sad i drugog albuma, ‘vrte’ se na
brojnim radio stanicama u Hrvatskoj, ali i u regiji. Prema
podacima ZAMP-a imamo preko tisuću izvođenja na radio i TV
stanicama. Naravno da smo zadovoljni, iako uvijek može i
bolje i više!
Čini se da je postava podosta drukčija u odnosu na
početak; tko je sve prošao kroz bend otkako ste se 2018. ponovno
okupili, koja je aktualna postava?
Mnogi su varaždinski muzičari prošli kroz band, isprobavali smo
puno stvari, eksperimentirali sa glazbenicima različitih
generacija. Kroz ‘filter’ su prošli mnogi te smatram da
smo sa ovom postavom benda zaokružili priču. Kao i u svemu, i tu
je trebalo vrijeme da sve sjedne na svoje mjesto. Današnju
Crnu Kroniku čine: Ignac Klarić (vokal),
Robert Kontrec (bas), Nenad
Resnik (gitara), Neven Resnik
(klavijature) te Damir Kovačić Skuba
(bubnjevi).
Iza vas je gotovo pet godina od ponovnog okupljanja
benda; što se sve promijenilo tijekom tog vremena – glazbeno,
tekstualno, ili možda i na neki treći način?
Sav naš glazbeni materijal na novo smo preradili, pročistili i
zvuk i aranžmane, dok tekstovi, kao i do sada, i dalje propitkuju
razne devijacije u današnjem društvu, osvrćemo se na ljudsku
glupost i netolerantnost, ukazujemo na manipulacije svjetovnih i
duhovnih vlasti, ne samo na ovim prostorima.
Prošloga ljeta svirali ste u Čakovcu kao predgrupa Let 3.
Bend je danas, zbog Dore, opet u žiži interesa domaće javnosti.
Kakva su vaša iskustva s riječkim bendom? Bilo je govora da biste
mogli i dalje zajedno nastupati, što je s tim bilo?
Dečki su bili sjajni, dogovorene su zajedničke svirke, na
raspolaganju smo imali i njihovu opremu, da našu ne moramo
‘tegliti’, samo što je bio problem sa vremenom nastupa.
Pošto su ti ljetni koncerti, a tada smo još bili pod
COVID-mjerama, morali završiti najkasnije do 23 sata,
organizatori su nam ponudili nastupe u 19 sati, za što baš i
nismo bili zainteresirani. Svirati po danu i vrućini i nije baš
neka fora, a u to vrijeme nema ni publike. Sad se svira normalno,
bez ograničenja, pa se veselimo opet nekom zajedničkom
nastupu. Inače, s ovom pjesmom ‘Mama ŠČ’ momci su
pošteno prodrmali Doru, poslali snažnu antiratnu poruku, ali se i
pošteno narugali i ismijali ideju odnosno koncept Eurosonga:
‘Hoćete kič? Nema problema! Evo vam kič nad kičevima!’. Nadam se
da ih oni licemjeri na Eurosongu neće cenzurirati, iako ni
to ne mora biti loše! Let 3 bi cenzurom dobio još veću reklamu i
interes javnosti.
I zato drugovi iz Leta 3 – samo jako, samo ŠČ!
Kako je došlo do suradnje s gudačima na koncertu povodom
Varaždinskih baroknih večeri? Kakvo je to bilo iskustvo, jeste li
bili zadovoljni?
Još nam je prije dvije godine ravnatelj VBV-a Davor
Bobić iznio ideju da se u sklopu održavanja Festivala
napravi jedan iskorak, da spojimo rock i klasičnu glazbu, te
da se organizira zajednički nastup Crne Kronike i kvinteta
gudača sastavljenog od varaždinskih glazbenika. Koncertni
ured Varaždin dao je svu potrebnu podršku projektu i krenulo
se u realizaciju. Naš sadašnji član benda Neven
Resnik napisao je partiture za gudače, odradili smo
nekoliko proba, jako se dobro zabavili i ‘otprašili’ koncert
na Kapucinskom trgu! Jedino smo imali primjedbu na razvodnjeni
Guinness, koji se točio na trgu. (smijeh) Kako je bilo – to
treba pitati publiku. Mi smo se odlično proveli.
‘Ako misliš da si prestar za rokenrol, onda jesi’,
navodno je rekao Lemmy Kilmister. Vi očigledno to ne mislite, ali
rock danas ima neki drugi problem, a to je da više nije žanr koji
dominira suvremenom glazbom. Moglo bi se reći da ne samo da je
punk mrtav, nego se i rock ne osjeća najbolje. Što vi mislite o
tome?
S obzirom na trenutnu situaciju ponude i potražnje na glazbenom
tržištu, rock je potisnut u stranu. Da ne velim – marginaliziran.
Tržište je preplavljeno nezahtjevnim poskočicama, ‘srcu dragim’ i
više puta recikliranim melodijama. Ali nije problem u autorima i
izvođačima. Oni samo prodaju ‘robu’ koja je utrživa. Daj
narodu ono što narod (misli da) želi, ne mudruj previše! Nije na
autorima i ljudima iz glazbene industrije zadatak da glazbeno
odgajajaju sadašnje ili nove generacije. Za to postoje neke druge
institucije. Ili ljudi. Ipak im je osnovni cilj – zarada. I s tim
nemam problem. A što se tiče današnje hrvatske glazbene estrade –
nisam optimist. Agresivna ‘glazbena’ mašinerija napada iz
svih oružja, čvrsto drži kontrolu nad medijima i javnim
televizijama, ne dozvoljava nikakva ‘iznenađenja’. Ako treba
napraviti iskorak, ili još bolje, neki novi glazbeni eksperiment
koji je teško financijski predvidljiv, u takvim se situacijama
ekipa rijetko odluči na rizik. Ipak ide na ‘zicer’ – nije
važno kakva je kvaliteta ponuđenog sadržaja, pitanje je – nosi li
novac ili ne?! Ako nosi lovu, može.
Punk rocka nema bez bunta i revolta; jesu li današnje
generacije buntovnije ili manje buntovne od prijašnjih? Punk je i
društveno usmjeren žanr; koji su to problemi današnjeg
društva i koliko su drukčiji od vremena 70-ih, 80-ih… Je li
primjerice Greta Thunberg pankerica u duši?
Umjesto da se suprostave i dignu glas protiv nepravde, lopovluka,
korupcije, klijentelizma, današnja mladost digne ruke od svega i
napusti zemlju. O tome smo govorili i u našem singlu
‘Irska’ (‘…ne okreći glavu sine’). Odu van i tamo pokušavaju
sebi i svojima osigurati kakvu takvu budućnost. Nitko ih zbog
toga nema pravo osuđivati. Svjesni su da nemaju šanse protiv
ekipe koja im je u domovini ukrala sigurnost i osobni
prosparitet. Uspoređivati nekad i danas je beskorisno. Ali možeš
vući paralele. Nekad su intelektualna elita i studenti dizali
revolucije, ginuli za ideale. Ovi prvi danas šute, jer šutnja
donosi benefite i osobnu korist, a potonji ‘love’ stipendije
za bijeg na neko ozbiljno europsko ili svjetsko sveučilište. Oni
koji uspiju u tome, u pravilu tamo i ostanu. A oni koji ovdje
ostaju, postavljaju si pitanja – za koga ili što da se bore? Za
narod kojem je svejedno? Za narod kojeg je vlast pripitomila? I
uvjerila da je sve što im se događa – najnormalnije stanje?
Novonormalno. Svakodnevno im društvo šalje poruke, ako trebaš
diplomu – kupiš je. Ako trebaš posao – učlaniš se u političku
opciju na vlasti (‘A kaj bi ti štel biti?’). Danas je sve na
prodaju. Ili kupnju. Kako se uzme. U suprotnom, ostaje mu opcija
– ili se boriti i postati neovisan (za što ga društvo nije
pripremilo ili stvorilo uvjete) ili spakirati kofere i trbuhom za
kruhom.
I, da, mala Greta je pankerica u duši. Slagali se s njom ili ne,
pokazala je da ima stav. Za razliku od mnogih. I spremna se je
zbog njega upustiti u ‘fajt’ s mnogo jačima od sebe. I
to poštujem, bez obzira na ishod. Ovi današnji Facebook
‘ratnici’ i ‘junačine’ na društvenim mrežama mogli
bi mnogo toga naučiti od Grete.
Idemo opet malo na faktografiju. Za novi spot – tko je
autor teksta, tko glazbe, tko je snimao spot, gdje je snimana
glazba, gdje je rađen mastering, koji su ljudi
sudjelovali?
‘Ima me, nema me’ sedmi je po redu izdani singl za Dallas
Records iz Zagreba. Autor teksta sam ja, na glazbi i
aranžmanu radio je cijeli band, za snimanje i miksanje zaslužan
je naš prijatelj Tomislav Novosel Tompa,
mastering je radio Velimir Dimkovski, a video
spot potpisuje Marko Kovačić iz Čakovca.
Za kraj, kad možemo očekivati neki vaš novi nastup
uživo?
Imamo puno planova za ovu godinu, ali za otvaranje koncertne
sezone dogovaramo svirku u preuređenom klubu Rogoz u HNK
Varaždin. Detalje javljamo na vrijeme!