Popularni hard rock band iz Županje jučer je nastupio u sklopu Dana Miholja u Sračincu. Porazgovarali smo s pjevačem i frontmenom...
Opća opasnost nije rijedak gost u ovim
krajevima, no u Sračincu su jučer, u sklopu Dana
Miholja, zasvirali po prvi puta i, jednako kao na svim njihovim
koncertima, dogodila se odlična komunikacija između benda i
publike. To je već postalo pravilo, kaže frontmen benda
Pero Galić, zahvalan publici na tome što
prepoznaje ono što Opća opasnost radi sada već tri desetljeća.
Zahvaljujući estradnom menadžeru Miroslavu
Šinceku iz Varaždina, koji je i ugostio članove benda
uoči nastupa, Galić je odvojio vrijeme za čitatelje našeg
portala.
Često vas možemo vidjeti u ovim krajevima, nastupate li
jednako intenzivno i u drugim dijelovima zemlje i u
regiji?
– Priznajem, krivi smo. Ali moramo se pohvaliti, kad je već
prilika – situacija je takva da Opća opasnost super prolazi u
svim krajevima. Pritom nas jako veseli što je ovaj kraj prihvatio
Opću opasnost. Ljudi vole pjesme koje izvodimo i zato smo i dalje
na sceni.
Prije 20 godina Opća opasnost na nekoliko godina
pospremila je svoje gitare jer se, rečeno je tada, od hard rocka
nije moglo živjeti. Što se od onda promijenilo? Kako danas
izgleda rokerski život na ovim prostorima?
– Pjesme su ono što nas drži na sceni. Publika je našla sebe u
tim pričama. Toliko su angažirani da ponekad izgleda kao da su
ljudi iz publike zapravo, kako se kaže, headlineri. Naša je sreća
da je Mario Vestić, koji je napisao sve te pjesme, pronašao nit
koja vodi do publike. A ona pauza koju spominjete… Nije to bilo
da nije bilo rokenrola, sve je to uvijek prisutno, ali trenuci
donose padove i uspone. Ali, ok, prošlo je, idemo dalje, rokenrol
je ponovno na čvrstim nogama.
Kako danas izgleda hard rock scena u Hrvatskoj i regiji?
Tko su perjanice žanra i kakva je perspektiva za hard
rock?
– Ma, sve dok je nas, bit će rokenrola na hrvatskoj sceni. Probat
ćemo nositi to dalje. Veseli me što ima mladosti koja to može
nastaviti i hoće. Na ovaj put krenuli smo prije 30 godina, pojma
nismo imali do kud ćemo i kako ćemo. Pogotovo u vremenima u
kojima smo nastajali, a o čemu samo naše ime govori. Danas je
možda puno lakše, sve se događa mnogo brže, i počeci, i usponi, i
padovi, ali rokenrol je tu uvijek. Samo se ne treba bojati izaći
na pozornicu i ispričati svoju priču. Nismo mi ništa veći ni
manji od drugih. Samo to jako volimo raditi i to što radimo ima
svoju publiku.
Opća opasnost nastajala je s Hrvatskom, ranih 90-ih.
Koliko je politički kontekst bio važan za rad benda i je li još
uvijek tako?
– Ma nema politike u ovoj našoj butigi, kako je to rekao jedan
naš poznati glumac. Ni tada ni sada niti će je ikad biti. Mi smo
se samo našli u tom trenutku, kad smo bili klinci, kad nas je
zadesilo to čudo nemoguće. Ali smo preživjeli i riješili se svega
toga. No tada smo htjeli ovo, nikada nešto drugo. Tako da smo
pobijedili i te ratove i, evo, putujemo sretno stazama kojima smo
zagazili tamo 1992. godine. Veseli me da paralelno rastemo.
Lijepa naša je na nogama, ali znamo da može bolje. Mi na ovome
našem malom polju dat ćemo sve od sebe.
Na koje pjesme današnja publika najbolje reagira na
koncertima?
– Teško je izdvojiti… Uspjeli smo posložiti repertoar tako da
ljudi uglavnom sve znaju. Štogod da sviramo, ljudi koji vole Opću
opasnost pjevaju s nama. Naravno da imaju neke pjesme koje zvone
i zvuče glasnije i ljepše. ‘Jednom kad noć’, bez toga ne ide,
naravno. Ali valja uživati po redu. Nikad nismo uspjeli sve
izvesti sve što je publika htjela čuti te noći, ali nitko nije s
koncerta otišao ljut. Širimo rokenrol virus, koji neće pustiti na
miru onoga tko dođe na naš koncert…