Godina koja je na izmaku ostat će upamćena po novom valu energije na lokalnoj alternativnoj sceni. Evo pregleda ključnih događanja koja su nas razveselila...
(Članak je prvotno objavljen na portalu Glazba.hr)
Prije pola godine žalili smo se da je u Varaždinu manjak
koncertnih događanja, no, ne biste vjerovali, situacija
se u tom vremenu zaista može promijeniti – na bolje! U redu,
nećemo sada daviti uvijek istom pričom kako se nema gdje svirati,
nema ovakvih i onakvih prostora. Svijet nije savršeno mjesto, a
za alternativu i underground uvijek treba kopati dublje nego za
institucionalizirane događaje. Situacija je bila takva da je
trebalo staviti glave skup’, kako bi se u Varaždinu reklo, i po
mogućnosti tražiti rješenja da se situacija za glazbenu scenu, s
nekim gitarskim predznakom, dovede na pristojnu razinu.ž
Počelo u svibnju…
U svibnju ove godine premijerno se predstavila ekipa koja je
počela organizirati koncerte u domeni rocka, metala, punka. Bilo
je vrijeme da se krene! Nema više čekanja, ljudi su željni
događaja, supkulture su na rubu izumiranja, nema klinaca u
martama, s irokezama, kožnjaci su preblještavi, podrapane hlače
su takve već kupljene – nemojmo se lagati.
Supkultura je zasebno polazište kojim će se u nekoj bližoj
budućnosti pozabaviti hrvatski sociolozi i odgovoriti na pitanja
kako su svi postali isti, dok ćemo se mi osvrnuti na
Udrugu Vž1776. Oni nisu u toj jednadžbi koja bi
odgovarala današnjem sterilnom dobu traženja isprika za neodlazak
na koncert, već da potaknu scenu da prodiše kroz različite
kanale. Te kanale smo žanrovski odredili, a sada ćemo ih
razložiti na proste faktore.
U svibnju su krenuli prvi organizirani koncerti, tijekom ljeta
ponavljaju formulu, a na kraju ljeta proširuju ideju na višu
razinu. U sklopu Špancirfesta rade manji
festival na užarenom betonu i prije svakog festivalskog
headlinera, dok u jesen ulaze s memorijalnim ŽEC
Festom. S Marijem Štrlekom,
predsjednikom Udruge Vž1776, pretresli smo teme koje se tiču
varaždinske scene, same udruge, planova, ciljeva, sjećanja.
Nabralo se toga što stane u deset, dvadeset, trideset godina
patnje za sve željne žestokog zvuka u baroknom gradu, ali ovo
nije razdoblje za očajavanje već za zapeti kako kasnije ne bi
bilo kajanja da se nije poduzelo sve što se moglo.
Bogato iskustvo na sceni
Štrlek ima bogato iskustvo na glazbenoj sceni, prošao je niz
bendova – Imperium, Voodoo
Lizards i Uninvited neki su od njih – a
trenutno je član Frayna. Bend je na sceni od
2014., ali zbog poslovnih obaveza članova tijekom svih ovih
godina, tek je u posljednje vrijeme došlo do jače aktivnosti.
Nagledao se Štrlek emisija poput Metalmanije na HRT-u, naslušao
albuma s kazeta, prošao koncerte u najzadimljenijim prostorima,
bio na pozornici i u publici, osjetio taj zamah koji glazba daje
– te se pronašao s još petoricom ljudi, koji su se ujedinili u
zajedničkom cilju.
Mario Štrlek i Frayn (Foto: Varaždinski.hr)
“Mi smo ekipa koja se poznaje već jako dugo te na ovaj ili onaj
način djelujemo na glazbenoj sceni Varaždina”, počinje Štrlek te
predstavlja članove, osnivače Vž1776.
“Potpredsjednik udruge u prvom mandatu je Petar
Babić, tajnik je Tomislav Novosel, a
osnivače zaokružuju Siniša Sović, Jurica
Galeković i Nino Banovec. Svi smo imali
ideju da u jednom trenutku osnujemo udrugu preko koje bismo
radili. Vidjeli smo da imamo slične ciljeve. Krenuli smo u taj
projekt gdje nam je osnovni cilj da promoviramo, na bilo koji
mogući način, kulturne sadržaje vezane uz alternativnu i
underground scenu grada”, govori nam predsjednik Udruge.
Lekcija iz povijesti
Nisam pitao zašto 1776 u imenu udruge, ali možda je vrijeme da
sada i to objasnimo. Povijest Varaždina uvelike je određena
1776. godine. Kao i mnogi gradovi diljem Europe, Varaždin je imao
požare u nekoliko navrata tijekom svoje povijesti. Gorio je Rim
zahvaljujući Neronu, gorio je London u 17. stoljeću. Tako veliki
gradovi bili su središta društvenog, političkog, gospodarskog i
kulturnog života. I očito je da su se oporavili s obzirom na to
da su i danas prijestolnice svojih država. S druge strane,
Varaždin nije doživio sudbinu oporavka – barem ne na onoj razini
koja bi ga svrstala u prijestolnicu neke države.
Doomsday na varaždinski bio je 25. travnja 1776.
godine. Sudbina je ironična pa se u tadašnjoj ulici Dugi
konec (danas Zagrebačka ulica) našla skupina kmetova iz obližnjeg
naselja zvanog Sračinec. Ističemo dotičnog Jakoba Verčeka, koji
je odlučio pušiti duhan pa je pao u kup slame, a vremenska
prognoza nije bila naklonjena ni njemu ni Varaždincima. Zapaljeni
duhan brzo se u slami pomoću vjetra transformirao u vatru koja je
nemilosrdno gorjela još nekoliko dana. Zgrade, kuće, razni
objekti bili su uništeni ogromnim požarom, a velik dio
stanovništva napustio je tadašnji glavni grad. Politička vrhuška,
zajedno s onom obrtničkom i trgovačkom, krenula je put Zagreba i
dalje znate – centralizacija, gužve, tramvaji, trg, katedrala –
Varaždin je postao “samo” gradić blizu glavnoga grada.
Udruga Vž1776 ima zanimljiv logo, vatra asocira na veliku
tragediju, ali i moguće nove puteve koji se nakon požara mogu
pronaći. Nije bilo težih vatrenih situacija u posljednje vrijeme,
hvala na pitanju, ali činjenica je da ako krenemo nabrajati
bendove iz varaždinske povijesti i sadašnjosti – ne bismo tako
brzo stali.
Iskustvo i entuzijazam
“Ekipa u udruzi ima iskustvo, a što je još važnije u ovom
trenutku, entuzijazam. U Varaždinu ima talentiranih bendova i
glazbenika, s kvalitetno snimljenim materijalom, spotovima,
pjesmama, a tu ne mislim samo na punk i metal. Ipak, mnogo njih
nema priliku predstaviti se publici i mi smo ovdje da im to
ponudimo. Trenutno radimo na koncertnom i festivalskom dijelu, a
dogovor je da se u prvoj godini djelovanja koncentriramo upravo
na to. Kasnije će doći na red i drugi sadržaji poput izložbi,
predavanja, radionica, sve što će doticati scenu i kulturu
grada”, naglašava Štrlek te dodaje da su krenuli u krugu koji
sami poznaju.
“Za početak nam je tako bilo lakše, da se uhodamo. Ideja je da se
ne ograničavamo žanrom, a već nam se počelo javljati dosta ljudi
koji sviraju različitu vrstu glazbe. Nismo striktno ograničeni
samo na jedan dio”, objašnjava.
Utjecaj i na Špancirfest
Pa kako su onda izgledali njihovi početci? Ne trebamo odlaziti
daleko u prošlost. Početkom godine član udruge Nino Banovec počeo
je s organizacijom nekoliko koncerata (Ogenj, Dodger
& The Vipers, Bednja, Scumbag, Take the Tides, BKD, Partleki,
Poison Heart…). To je bio dobar pokazatelj da publike i
interesa ima, da ljudima nedostaje takve glazbe i načina
izražavanja, a prvi službeni event udruge datira iz svibnja.
BKD (Foto: Udruga 1776)
Tada su na pozornicu Elephanta stupili varaždinski bendovi
Drone Hunter, Neon Iglu i
Sagan, da bi početkom ljeta na Open Airu
nastupili The Haze, Collective Rage i
Godfathers. Priča se tek zahuktavala.
Drone Hunter (Foto: Udruga 1776)
Ne treba se igrati detektiva kako bi se uvidjelo da glazbena
pozadina Špancirfesta često nema doticaja s alternativom. Ove
godine je to promijenjeno. Nastao je Špancir Walk &
Rock, dvodnevni događaj unutar programa festivala i u
dogovoru s Turističkom zajednicom grada Varaždina. Dogovoreni su
slobodni termini kada bi distorzija i mračni zvuk zaveo
najhrabrije – i ne bi vjerovali, mini-festival Walk & Rock
odigrao se u kasnim popodnevnim satima drugog vikenda Špancira na
dobrih 35 stupnjeva.
“Nismo željeli da dođe do preklapanja programa, pogotovo onoga na
glavnoj pozornici. U petak drugog vikenda Špancirfesta nastupili
su Sufosia (Zagreb), Corpse
Grinder, Zlobnik (Šibenik) i
Bednja“, govori Štrlek.
Corpse Grinder (Foto: Udruga 1776)
Mnogi su nakon dvosatne metal rasturačine na Walk & Rocku
samo produžili do glavne pozornice Špancira gdje su varaždinski
metalci Cold Snap slavili dvadeset godina.
Jednostavno, poklopilo se.
U subotu su program mini-festivala dovršili pankerske snage u
vidu Reach A.D. (Slovenija), Hyper
Tidez (Zagreb), Ogenj (Koprivnica) i
One Step Away (Varaždin/Zagreb).
One Step Away (Foto: Udruga 1776)
“Cijeli koncept pokazao se kao pogodak, za prvi put možda
skromno, ali svi koji su došli bili su i više nego zadovoljni. Mi
smo neprofitna udruga, odradili smo to sve na volonterskoj bazi,
organizacijski je to sve bilo naporno, iako smo imali podršku
Grada Varaždina i Turističke… Ali kada je sve završilo imao sam
osjećaj da smo napunjeni pozitivnom energijom. Broj posjetitelja
bio je iznad svih očekivanja, a to nam je bio glavni pokazatelj
da je sve bilo onako kako smo zamislili”, ističe Štrlek.
Prisjećajući se tih dana, možemo reći da je osim toplinskog,
Varaždin doživio i metalsko-pankerski udar, jer rijetki su luđaci
bili spremni uhvatiti se ukoštac s organizacijom nečega što je na
kraju posjetilo stotine ljudi.
Nedostatak prostora
U redu, sada je vrijeme da se nakratko pozabavimo i tom temom –
nedostatkom prostora. Ima li Udruga Vž1776 sjedište, gdje se u
Varaždinu može svirati i zašto takve prostore brojimo na prste
kada šakama složimo gestu poznatu kao devil’s horns?
“Elephant se pokazao kao izniman domaćin za
manje koncerte. To je super mjesto. Nažalost, ponekad u kafić ne
stane dovoljno ljudi. Zasad shvaćamo da nam je tako jednostavnije
organizirati jer smo tek trebali vidjeti kako publika diše. Nadam
se da će u budućnosti u Varaždinu postojati neki klub. Vidjeli
smo inicijativu Kerekesh Teatra za Kulturni
centar. To su dobre stvari za sve generacije koje
dolaze. Uvijek govorimo o problemu zvanom nedostatak prostora. Za
Rogoz mi je drago što se ponovno aktivirao u
posljednje vrijeme. Mi koji smo duže na sceni emotivno smo vezani
uz taj prostor, tamo stane više ljudi, zanimljivije je održavati
koncerte”, govori Štrlek. Rogoz kao jedna lasta ne čini proljeće,
niti je rješenje svih problema s kojima se varaždinski
alternativci suočavaju.
“Što se nas zasad tiče, tamo gdje će nam se pružiti neka prilika
za organizaciju koncerta, tamo ćemo ga i napraviti”, dodaje.
Koncerti u Rogozu
Baš nedavno su organizirali nekoliko događaja koji su bili prvi
na redu koji se odvijaju u spomenutom Rogozu. U subotu 4.
studenog na scenu su došli Neon Iglu i
Sagan.
Neon Iglu (Foto: Udruga 1776)
A par dana ranije ŽEC Fest se održao na
najstrašniju noć u godini, poznatiji Halloween ili po naški – Noć
vještica. Ipak, festival ne cilja na taj smjer niti je u
prethodnom izdanju imao ikakve veze s dotičnim obilježavanjima. U
srcu i duši ŽEC festa sjećanje je na Željka
Novaka, čovjeka koji je niz godina pratio generacije
rokera, metalaca i pankera pa je s vremenom postao simbolom
varaždinske underground scene.
ŽEC Fest (Foto: Udruga 1776)
“Sa Žecom smo se svi družili, posjećivali koncerte, a mnoštvo
sjećanja vezana su upravo uz podrumsku scenu Zvonimir Rogoz. Naša
inicijativa išla je u smjeru da se festival u njegovu čast
održava samo tamo. Prvo izdanje održano je 2019. godine, zatim
nas je pandemija spriječila u daljnjem okupljanju pa je sada na
redu to drugo izdanje. Želimo da ŽEC Fest postane tradicija i
poligon na kojem bi se predstavljali isključivo varaždinski
bendovi”, kaže Štrlek.
Frayn na ŽEC Festu (Foto: Varaždinski.hr)
Ulaz na festival je besplatan, a svi koji žele moći će podržati
rad Udruge Vž1776 kupnjom majicâ i promotivnog materijala. Osim
Žeca, po kojem festival nosi ime, ove se godine varaždinsko
“podzemlje” prisjeća još jednoga preminulog člana.
Sjećanje i na Alexa
“2021. napustio nas je glazbenik Alex Bijažić.
Inicijalno je svirao u pulskom Devastationu, no njegovom selidbom
u Varaždin, on je postao naš. Njegov bend ovdje je nastavio s
radom pa je tako ovo izdanje festivala sjećanje na još jednog
člana metal scene”, objašnjava Štrlek te spominje da je odrađen i
svojevrsni warm up za ŽEC Fest. Kviz znanja s glazbenim
predznakom prije nekoliko dana održao se u Elephantu, okupio
mnogobrojne zaljubljenike u glazbu i kvizove te dodatno osnažio i
reaktivirao varaždinske underground redove.
Devastation A.D. na ŽEC Festu (Foto: Varaždinski.hr)
Devastation A.D. bio je jedan od bendova koji će
nastupiti na ŽEC Festu s novom članicom, a uz old school trash
metal, se mogao čuti melodični death metal uz Pit
Viper, rock s Electric Purge,
stoner/trash-punk/metal riffovi Bogeca, hard
rock Godfathersa, hardcore
Scumbaga i metal Frayna. To je
bilo vrijeme i mjesto za neke nove generacije da poprate kako se
na sceni ponašaju neki tek nastali bendovi, dok su s druge strane
na pozornicu stali veterani.
Nova generacija alternativne scene postoji
“Vjerujem da postoji dio mlađe populacije koji imaju interes za
ono što ih čeka u Rogozu, ali se i odnosi na cjelokupni
alternativni dio scene. Možda im je samo potreban određeni
boost i motivacija. Meni je u mlađim danima bila
motivacija da dođem u klub i gledam bendove kako sviraju, da
počnem češće posjećivati koncerte, svirati, družiti se i
komunicirati s drugima koji slično gledaju na glazbu. Vjerujem da
bi i ovaj naš projekt u obliku udruge mogao potaknuti tako nešto.
Ostaje činjenica da se konzumiranje glazbe promijenilo te da su
nama prvi odlasci na koncert bili doživljaj, bez obzira na to tko
bi stajao na pozornici”, priča Štrlek. Shvaćamo da se polako
bližimo kraju naše priče.
ŽEC Fest (Foto: Varaždinski.hr)
“Duh publike se drugačije manifestira”, zaključuje te poziva sve
koji su spremni na suradnju da im se jave. Priču o Varaždinu tog
kobnog datuma 1776. znamo, dok ona o Vž1776 počinje sada.