Osim manjka autorskog studijskog materijala, Jam Ritual suvereno je vladao pozornicom ne izlazeći previše izvan žanra u kojem su počeli, ali itekako se osjetila mogućnost da se krene na put prema novim strujanjima.
Varaždinski bend Jam Ritual jučer je održao
koncert na KVART pozornici koja se nalazi kod žitnice Starog
grada u sklopu 21. izdanja Špancirfesta.
Bez imalo okolišanja svi prisutni, a to je bilo njih
petstotinjak, mogli su uživati u izvedbi koja dobiva na težini
ako se prisjetimo da je ovo bio prvi koncert benda nakon dvije
godine pauze.
U međuvremenu došlo je i do noviteta u postavi, ne u smislu
izmjene članova, već nadopune. Pogonska osovina Jam Rituala
ostala je ista – Toni Tkalec kao glavni vokal i
gitara, Edvin Đerahović na solo gitari,
Karlo Merkaš na basu, Matija
Burek na bubnjevima te Mia Maltar kao
prateći vokal. Spomenimo kako je Maltar prije dvije godine na
pozornici, koja se nalazila na lokacijski gotovo istoj zoni
stotinjak metara dalje, prvi put zapjevala s bendom pa se može
smatrati sada već starim dijelom postave.
Osim što se harmonija u vokalnom aspektu dodatno napunila tada,
onda možemo reći kako je sada s dolaskom klavijaturista
Frana Šokić cijeli zvuk kompletno jezgrovitiji.
Poboljšani, umjereniji te na koncu vrlo dobar razglas na KVART
pozornici omogućio je bendu da zvuče bolje od Jonathana (prvi dan
Špancirfesta), a da se zbog jačine i dvije gitare nimalo ne
reducira bas linija koja je bez većih problema tjerala na
standardno mrdanje.
Tome pridonose ponajviše Đerahovićeva gitara i Merkašev bas koji
su u povremenom funk ukrštavanju doprinijele do razvijanja zaista
dojmljivih solo dionica koje su trajale (a mogle su i još!) po
nekoliko minuta. Nebitno radi li se o klavijaturama ili gitari,
čini se da je u maniri starih rock navika svatko na kraju dobio
svoj dio koji u potpunosti zaslužuje.
Navedena pauza od dvije godine nije dovela do toga da se činilo
kako je netko od članova izvan sviračke forme, a ako idemo i još
dalje, da se izgubila međusobna kemija. Osim manjka studijskog
materijala, Jam Ritual suvereno je vladao pozornicom ne izlazeći
previše izvan žanra u kojem su počeli, ali itekako se osjetila
mogućnost da se krene na put prema novim strujanjima.
Ne znam jesu li to ‘Padobran’ ili
‘Uranjam’ – vrlo dobro prihvaćene pjesme s
kojima se razbija barijera prema publici koja više voli zapjevati
na refrenu – ili pak još starije ‘Leavin’ Home’ ili ‘Better Than
I Was’ koje su svojevremeno pokazivale više ostavštinu onoga na
čemu je bend odrastao.
Utjecaji su prisutni, počasti se čuju od hip hopa i bluesa do
harda rocka sedamdesetih i nešto novijih u domeni alt-rocka poput
The Dead Weather i The Racounters, ali s dozom u kojoj je to za
koncert i potrebno. Tkalecov vokal dovoljno je izgrađen i
prepoznatljiv pa nema potrebe za onom poslovičnom i ispraznom
‘poznato mi je od nekud’. I dok se kod nekih prijašnjih pjesama
na studijskom izdanju može dati nota Garyja Clarka
Jr. – sasvim opravdano ime za spomenuti – u jučerašnjem
‘liveu’ zvuk je bio poduplan, a samim time i na vrhuncu u zadnjoj
trećini koncerta.
Čini se da kod Jam Rituala nema one ukalupljene izmjene ‘red
teških, red laganih’, a to je na kraju i polučilo situaciju da je
koncert itekako imao svoj čvrsti flow kojim je plutao do gotovo
sat i pol dugog nastupa.
JR prikazuje još jednu razinu glazbene raznolikosti, ali
vjerojatno primjetnoj na pogledu iz drugačije perspektive. Iako
se ne moraju stilski uklapati i imati iste odrednice koje ih vode
kroz pjesmu, žanrovski se može govoriti o tome da svatko daje
svoj prepoznatljiv dio koji u konačnici zvuči koherentno i
‘ritualovski’. Predznak ‘jam’ ovdje i tako predstavlja
nezaustavljiv proces u glazbi iz kojeg se rađaju nikad zapisane
partiture.
Debi ‘Greasbucket’ prošao je četvrtu godinu od
izlaska, a jučerašnjim ‘povratkom’ Jam Ritual udahnuo si je novi
život koji treba objelodaniti na onome što sada, nadam se,
stvaraju. To je proces koji sadrži onu skalu koja se miče od
prošlosti i utjecaja do novih i otvorenih tonova kojima su tako
blisko gospodarili u KVART zoni – iako se radilo o starom
autorskom materijalu. Za dobro njihove publike koje imaju, ali i
svoje, nadam se da mogu reći: ‘Do skorog slušanja’.
