Sokolićeva radiona na otvorenom priča živopisnu povijesnu priču.
Živopisan štand postavljen na mjestu gdje se spajaju Draškovićeva
i Školska ulica ovih dana privlači brojne špancirere. Mjesto je
to na kojem svoju povijesnu priču priča Mario
Sokolić, poznati varaždinski umjetnik, slikar i
ilustrator, u ovoj prilici pod egidom ‘Kovač svog kova’. Nije ga
bilo na Špancirfestu još od 2018. godine.
Radionica na otvorenom
Sokolić svoje mjesto na Špancirfestu ne voli nazivati štandom.
Kaže da je to radiona na otvorenom.
– Ovdje radim, sve na licu mjesta. Hladnim kovanjem radim
medaljone s motivima hrvatskih velikana, grbova, znamenitosti…
Na kolekciji radim već 12 godina i u njoj ima 40 motiva – kaže
Sokolić.
Više od stotinu vrsta ogrlica
Osim toga, u svojoj radioni na Špancirfestu gravira različite
motive.
– Graviram glagoljicu, goticu, krasopis… Na licu mjesta mogu
vaše ime ili nešto drugo izgravirati. Tu su privjesci za
ključeve, straničnici za knjigu, narukvice, ogrlice… Ogrlica
imam više od stotinu vrsta, radim ih već više od desetak godina.
Od metala u svome radu koristi aluminij, mjed, broncu, tombak.
Tombak je, objašnjava, smjesa od 95 posto bakra, dok ostatak čini
mjed i cink.
Tajne starih obrtnika
Pitamo ga kako nastaje ‘negativ’, obrazac koji mu je potreban za
hladno kovanje. Smije se.
– Ha, to je tajna obrtnika iz onoga vremena! – kaže. To se ne
otkriva.
Mnoštvo je povijesnih motiva i simbola na predmetima izloženima u
Sokolićevoj radioni.
– Mnogo proučavam povijesti. I shvatio sam da je cijela povijest
koju su nas učili zapravo laž – smiono je ustvrdio i objasnio nam
ukratko na temelju čega je tako zaključio. No to je jedna druga
priča.
Život u doba plastike
Danas živimo, kaže, u plastično doba. Ono je stiglo, objašnjava,
nakon zlatnog, srebrnog, brončanog, željeznog i keramičkog.
– A ja se ovime borim protiv plastike. Želim da sačuvamo ručni
rad i znanje o tome kako se nekad radilo rukama. Jer to je
najkvalitetnije i dan danas – tumači.
Ljubav prema tradiciji
Ljubav prema tradiciji, prisjeća se, u njega se pojavila prije
podosta godina, bio je još dječak.
– Ovdje u gradu, još se to tada nije zvalo Špancirfest, gledao
sam kovača kako kuje potkovu. Jedan drugi je po limu udarao s
kontra strane, radio je reljef. Onda sam se sjetio svog djeda
koji je također svašta radio, a imao je i mlin. I tako me to
privuklo. Danas ovdje radim prezentacije, da klinci vide kako se
nekad radilo. Jer gdje će to danas vidjeti? Tako da je ovo nešto
poput oživljenog muzeja – kaže ovaj umjetnik.
Radio za dokumentarce
Pozivaju ga na brojna događanja po cijeloj Hrvatskoj:
– Zovu me na Rabsku fjeru, Sinjsku alku, Noć punog miseca u
Zadru, na blagdan Svetog Duje u Splitu, ma na sve najveće fešte u
Hrvatskoj. Zato i ne stignem svake godine na Špancirfest.
Sokolićevi radovi svoje su mjesto našli i u HRT-ovim povijesnim
dokumentarcima. Radi za gradove, turističke zajednice, kuje
primjerice povijesne grbove. Ponekad napravi i kreativni odmak.
Tako je na stari varaždinski grb dopisao ‘Varaždinec, domovine
sin’.
– Želio sam da taj suvenir bude što originalniji. Treba biti
svjestan da će te kovanice ostati i nakon tisuću, dvije tisuće
godina. Netko će ih jednog dana iskopati i pitat će se tko su
bili ti Hrvati – zaključuje Mario Sokolić.
