Čudo iz Ludbrega. Tako su ludbrešku atletičarku Saru Kolak prozvali hrvatski mediji nakon što je prošle godine osvojila zlatnu medalju u bacanju koplja na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru.
No njezinom treneru Andreju Hajnšeku, obitelji i prijateljima zlatna medalja i taj, kako su mediji pisali, nestvarni rezultat, nisu bili čudo koje Sara nije mogla te ljetne olimpijske večeri ostvariti.
Tog 19. kolovoza u njezinom gradiću Ludbregu osjećali su se uzbuđenje i napetost u zraku, a iako je natjecanje u bacanju koplja počelo u ranim jutarnjim satima, Ludbrežani su bili budni.
Nekolicina njih, među kojima su bili i mama Sandra i brat Matija (tata Miro bio je na službenom putu) te Sarini najbliži prijatelji, tiskali su se na terasi jednog ludbreškog kafića oko 2 sata ujutro, ne bi li prvi ugledali Saru na ekranu.
Na licu mame Sandre mogao se iščitati ponos i sreća što joj kćerka jedinica nastupa na najvećem sportskom natjecanju, no u prva tri Sarina bacanja – mama Sandra bila je suzdržana. Nije prerano htjela otkriti tajnu da je njezina kćerka nepopustljivo srčana sportašica koja je spremna baciti koplje najduže od svih bez obzira na njezino neiskustvo i mlade godine.
Prve tri serije mama Sandra bila je nasmiješena i ubrzano tipkala odgovarajući na poruke na mobitelu, a prije četvrte serije – na pitanje misli li da će Sara osvojiti barem brončanu medalju, nasmijala se i odgovorila: – Mala je luda sto na sat. Ona ide do zlata.
Sjajna sezona i povratak u studentske klupe
Tako je i bilo. Sara je u toj četvrtoj, olimpijskoj seriji bacila koplje fantastičnih 66,18 metara i ni jedna joj se konkurentica nije više mogla približiti.
Nakon Olimpijade, Sara ne prestaje nizati sportske uspjehe. Najbolji rezultat ove sezone ostvarila je na mitingu Dijamantne lige u Lauseanni gdje je pobijedila s najboljim rezultatom na svijetu u protekle četiri godine bacivši koplje 66,43 m.
Na Svjetskom atletskom prvenstvu u Londonu osvojila je četvrto mjesto, na Europskom prvenstvu do 23 godine u Poljskoj pobijedila je i postavila novi europski rekord bacivši koplje do 65,12 m, a na Hanžekovićevom memorijalu u Zagrebu bila je druga.
Sari je dodijeljena i nagrada Europske atletske federacije za najbolju atletičarku Europe u srpnju.
Impresivni rezultati koje je ostvarila u samo godinu dana, Saru nisu plasirali u visine. Naprotiv, nakon završetka sezone i malo zasluženog odmora, slobodno vrijeme provodi kao svaka prosječna mlada osoba u Hrvatskoj – za knjigom i računalom. I to na relaciji Celje-Ludbreg-Rijeka. U Celju naime živi i trenira, u Rijeci studira, a Ludbreg je neizbježna baza.
– Teško je balansirati sportski i studentski život, ali bitna je organizacija. Kad znaš koji su ti prioriteti, tada je sve lakše. Nakon Rija i duge, duge sezone trebalo mi je malo odmora i od obveza na fakultetu u Rijeci. Zato sam morala stisnuti s učenjem i položiti ispite koje sam trebala. Nije bilo lako, ali uspjela sam. A kad ne učim, spavam. Jako volim spavati, pogotovo u nedjeljna popodneva. Volim i čitati knjige i pogledati Marvelove filmove ili neki triler. Sa serijama sam prestala jer sam onaj tip osobe koja može pogledati dvije sezone u dva dana, a za to više nemam vremena – odgovara uz smiješak.
Dobra glazba me smiruje i motivira
Uz sav taj stres, uzbuđenja i pozitivnu tremu kako na fakultetu, a pogotovo na sportskim natjecanjima, Saru smiruje dobra glazba.
– Trema prije nastupa uvijek postoji, ali to je više ona pozitivna trema. Zapravo ne razmišljam o tremi, nego si nastojim osvijestiti da sam se za taj nastup i to natjecanje pripremala cijelu sezonu. Zato se koncentriram da hitac odradim tehnički najbolje što mogu. Opuštam se i koncentriram, ali i nabrijavam uz glazbu. Već duže vrijeme na playlisti imam glazbu koja me motivira i od koje ti jednostavno mora provrijeti krv u žilama, a za mene je to nezaobilazna pjesma Imagine Dragonsa Radioactive, a ima tu i žestokih stvari AC/DC-a, Eminema ili meni uvijek dobre Sie.
– Sve moje kolegice prije samog natjecanja su u svom filmu. Na terenu sam bitna samo sebi, a tako, pretpostavljam, razmišljaju i druge sportašice. No, to ne znači da se ne družimo izvan terena. Dapače, sa svima imam prijateljski odnos, znamo se šaliti, ali i ozbiljno porazgovarati. Evo, baš sam nedavno putovala iz Australije s kolegicom iz Latvije i baš smo jedna drugoj lijepo skratile put – kaže Sara.
Na pitanje ima li uzora među kolegicama i kolegama sportašima, Sara spremno odgovara da su joj uzori svi uspješni sportaši.
– Poštujem sve sportaše. Koliko smo god različiti, toliko smo i slični jer živimo za sport i dajemo svoj maksimum da bismo ostvarili uspjeh. To nije svaki put lako jer se u trenutku zna dogoditi toliko pozitivnih ili negativnih stvari koje utječu na tvoj rezultat da često puta nije lako odvojiti privatni život od sportskog. Sportski život nije lak način života, ali mi sportaši imamo taj luksuz da radimo posao koji volimo, a taj posao je ponajprije naša ljubav i odrađujemo ga s osmijehom – ističe Sara.
Planovi i želje
Treninzi za novu atletsku sezonu odavno su počeli i Sara će u nju ući potpuno zdrava.
– Planovi za novu sezonu su da ostanem zdrava, popravim svoju tehniku i da svako natjecanje i svaki hitac odradim najbolje što mogu. Zlatna olimpijska medalja je vrh vrhova, a mene je to zlato još više motiviralo. Olimpijsko zlato stvorilo je u meni glad za još većim uspjesima i konstantnim hicima te želju da osvojim svaku medalju koja mi se nudi. U novoj sezoni koncentrirat ću se na državna natjecanja, a posebno na nastupe na Europskom prvenstvu koje će u Berlinu biti održano u svibnju, i naravno, na nastupe na Dijamantnoj ligi.
– Koplje je moja ljubav, iako sam se ispočetka živcirala jer nisam mogla usvojiti tehniku brzinom kojom sam ja htjela. Ali, sviđa mi se jer kad jednom usvojiš tehniku, ovisiš o sebi samome. I samo o tebi ovisi hoćeš li biti bolji i kakav rezultat ćeš postići – ističe Sara.
Na pitanje što si želi u budućnosti, Sara spremno odgovara onako kako i priliči olimpijskoj pobjednici.
– Želim završiti fakultet, a u sportu želim dati sve od sebe. Planove za daljnju budućnost još nemam, ali imam vremena odlučiti što ću biti kad odrastem.
Sara Kolak tek ima 22 godine, a zlatna olimpijska medalja i nekoliko drugih važnih odličja već joj vise oko vrata. Realna je i borbena mlada sportašica pa će njezina pobjednička slika iz Rija, zalijepljena na zidu ludbreškog kafića, tamo ostati još godinama.
