Olimpijska pobjednica Sara Kolak nije uspjela osvojiti medalju u bacanju koplja na Svjetskom prvenstvu u Londonu. Medalju nije osvojila ni svjetska prvakinja iz Pekinga, Njemica Katharina Molitor, kao ni aktualna europska prvakinja, Bjeloruskinja Tatjana Haladovič.
– Uh, nije mi to baš neka utjeha – istaknula je Sara koja nije uspjela povezati treću medalju na trećem velikom natjecanju, nakon europske bronce i olimpijskog zlata, na Svjetskom prvenstvu bila je četvrta s hicem 64,95 metara.
Nije mi virus kriv
– Moram iz ovog nastupa izvući pozitivu. Nema smisla da budem negativna. Ovo mi može biti samo dobra škola za budućnost. Neke stvari nisu štimale, štimat će drugi put. Idemo dalje – počela je svoju priču Sara.
Što to nije štimalo?
– Jednostavno me nije bilo, kao da nisam došla na finale. Stvari su se tako poklopile. Moram s trenerom Hajnšekom napraviti analizu i idemo dalje. Čekaju me još dva natjecanja, finale Dijamante lige u Zurichu, 24. kolovoza i miting u Zagrebu pet dana kasnije. Moram na ta dva natjecanja izvući svoj maksimum. Bitno je da sam već drugu sezonu za redom zdrava. Da sam mogla bolje, mogla sam. Ali, ovih 65 metara bio je moj maksimum u finalu. Drugi put će biti neki drugi maksimum – naglasit će Sara.
Ipak, sigurno ste očekivali više od 64,95 metara?
– Pa nađite mi nekog sportaša koji ne očekuje više u finalu – reći će odrešito.
Čuli smo da ste imali zdravstvenih problema cijeli dan. Je li to razlog što ste u finalu izgledali blijedo i nekako nemoćno, bez snage?
– Ne, ne i ne. Ne bih ja o tome. To je jednostavno nevažno. To nije razlog mog lošeg nastupa. Ne, ne želim se time opterećivati, to sigurno nije izlika za to što nisam osvojila medalju. Ja sam kriva i to je to. Ovo mi je dobra lekcija.
Je li kriv pritisak? Ipak ste došli kao olimpijska pobjednica, kopljašica s vodećim rezultatom sezone.
– Ne, nije bilo pritiska. Ne razmišljam o pritisku. Ne zanima me da li je bio vjetar ili nije, da li je bilo hladno ili vruće. Jednostavno pokušavam napraviti maksimum što se tiče tehnike. Moj hitac iz druge serije bio je jedini dobar u londonskom finalu. Taj je hitac je jedini ličio na nešto – istaknula je Sara.
Sezona je duga, kad ćete na odmor?
– Krajem rujna. Bit će to najbolji odmor u životu. Idem nekamo na more – rekla je Sara.
Trener: Nije Sara kriva
Andrej Hajnšek, njezin trener, prišuljao se nekako iza leđa, poklonio Sari bananu, srdačno je zagrlio i za početak rekao:
– Ništa ona nije kriva za ovo što se dogodilo. Četvrto mjesto na svijetu nije loše, ali je loše za nju jer je ona pobjednica. I sljedeći put bit će drugačije. Vidjeli ste da nije bila prava, da nije imala energije – govorio je Hajnšek i nastavio:
– Meni je sad jako teško jer znam da ako je sve u uredu da može prebaciti 68 metara. Na ovom istom stadionu je prije desetak dana bacila preko 67 metara. Teško mi je jer se prvi put s natjecanja vraćamo bez medalje. Računali smo da ćemo u Londonu pobijediti. Da je barem uspjela zadržati broncu s hicem 64,95 metara – rekao je Andrej Hajnšek.
Sara nije htjela pričati o zdravstvenih problemima, nije u početku o tome htio pričati ni Hajnšek, a onda je popustio:
– Istina, imala je Sara velikih problema. Bila je uoči finala desetak puta na toaletu. Izgleda da je u pitanju virus. Od čega? Od loše hrane. Da, hrana u hotelu je bila katastrofalna, od doručka, ručka i večere. Probali smo potom otići jesti izvan hotela, ali je očigledno bilo prekasno. Virus je već bio u njezinom tijelu i sreća da nije dobila i temperaturu. U jednom trenutku smo čak razmišljali da odustanemo od finala. Na takve stvari moram paziti ubuduće – istaknuo je trener Hajnšek.
Dobro, Sara ima tek 22 godine i pred njom će biti još puno svjetskih prvenstava.
– Dajem ruku u vatru da će na sljedećem Svjetskom prvenstvu biti prva. Ne zanimaju nas više četvrta mjesta. Poslije Rija sam rekao da mi treba dvije godine da od nje napravim svjetsku prvakinju. Dakle, još nije vrijeme. Želim da uskoro njezin prosjek hitaca bude preko 67 metara. Napravili smo pomak u odnosu na prošlu sezonu. To je tako, u Riju ste je gledali u njezinom najboljem izdanju, sada ste je vidjeli u najgorem – zaključio je Hajnšek.
Priča o virozi nije nimalo bezazlena. U hotelu Tower, koji je udaljen samo 700 metara od hotela gdje su smješteni hrvatski reprezentativci, zaraženo je tridesetak atletičara iz Njemačke, Kanade, Irske, Bocvane i Portorika. Dio tih atletičara smješten je u karantenu te su zbog svega prisiljeni propustiti svoje nastupe. Organizatori su rekli kako se radi o gastroenteritisu, ali laboratorijski nalazi su potvrdili da su neki oboljeli od norovirusa – zimskog virusa koji izaziva povraćanje i koji je vrlo zarazan.
