Iako ih dijeli više od 1300 kilometara zračne linije, Antonio Maruševec i London uvijek su blizu jedan drugome. Razlog toj bliskosti jest nogometni klub Chelsea, čiji je ovaj 26-godišnjak iz Selnika Maruševečkog veliki obožavatelj.
– Za Chelsea navijam od davnih dana, još od doba Marija Stanića, nakon 1998. godine, i Svjetskog prvenstva u Francuskoj. Bilo je to vrijeme Zole, Di Mattea, Hasselbenka, gledao sam ih u emisiji Petica i jednostavno su me privukli srcu – započeo je Antonio svoju ljubavnu priču.
A da nije pretjerano reći kako je u pitanju ljubavna priča može potvrditi svaki strastveni nogometni navijač, dok oni neskloni nogometu vjerojatno nikada neće shvatiti što to znači voljeti neki nogometni klub.
– Dosad sam bio na četiri utakmice, ali planiram na neku utakmicu Lige prvaka. Nadam se da će neki hrvatski klub igrati protiv njih. Nije samo gušt otići na utakmicu, već je i sam London grad koji vrijedi razgledati, kao i upoznati noćni život te metropole – dodao je Antonio.
No Antonio je svoju navijačku strast prema Plavcima iz Londona podignuo na višu razinu.
– Član sam Udruge ‘Chelsea Hrvatska’ od osnutka. U početku su to bila druženja istomišljenika i zajednička gledanja utakmica, no s vremenom prerasli u udrugu. Danas smo poput obitelji, družimo se međusobno, nevezano za nogomet, i pomažemo jedni.
U vrijeme kad je počeo navijati za Chelsea, klub još nije bio na današnjoj razini i broj obožavatelja nije se mogao mjeriti s onima Real Madrida, Bayerna, Juventusa ili Manchester Uniteda.
Ove godine primili su nagradu od samog Chelsea, srebrni status, a to ih je pozicioniralo kao drugu najbolju navijačku udrugu koja podupire Chelsea u Europi.
– Za tu nagradu možemo zahvaliti ponajviše našem predsjedniku Filipu Grljeviću i podpredsjedniku Martinu Angjiću koji su svoji marljivim radom i požvrtnovnošću sve nas motivirali na zajednički rad. Naravno, i ostali članovi mnogo su doprinijeli radu naše udruge. Također, pripala nam je čast da uručimo nagradu najboljem igraču za sezonu 2016./17. po izboru navijača.
Trenutno broje 250 aktivnih članova na području Hrvatske, petero s područja Varaždinske županije.
Engleski navijači brzo su ih prihvatili.
– Uvijek nas srdačno dočekaju, ipak smo braća po klubu. Zajedno pjevamo, navijamo, družimo se po engleskim pubovima.
Anegdota ima mnogo, dodaje Antonio, a najviše mu je u sjećanju ostala ona kad su ih u zrakoplovnoj luci prepoznali navijači Manchester Uniteda.
– Čim su nas ugledali, prepoznali su da smo mi ‘oni navijači Chelsea iz Hrvatske’. Naravno, posebno nam je godilo to što smo mi ove godine prvi na ljestvici, a njih nema nigdje! Teško je objasniti ta rivalstva među navijačima.
A ova sezona uistinu je san svakog navijača Chelsea. A rijetki su i sanjali da će se godina na ovakav način rasplesti.
– Pretprošla sezona je bila kriminalno loša i nisam znao što da očekujem ove godine. Igrački kadar ostao je isti, a došao je novi trener, Antonio Conte.
No nakon 13 uzastopnih pobjeda, sve sumnje zamijenio je optimizam.
– Većina nas je bila šokirana takvom dominacijom, a na kraju smo osvojlili englesku prvu ligu bez većih problema. Sad je vrijeme da napravimo iskorak i u Ligi prvaka sljedeće godine, no prvo je na redu vrijeme transfera.
Ipak, najsjajniji trenutak nije se dogodio u prošloj sezoni, već 2012. godine. Točnije, 19. svibnja 2012. godine.
– Chelsea je tad, pomalo neočekivano, osvojila Ligu prvaka. Sva nesreća i nepravda tad je došla na naplatu. Trenutak kad je Didier Drogba zabio penal na punoj Allianz Areni ostavio me skamenjenog pokraj tv prijemnika, nisam znao što bih, bih li plakao ili skakao. Rekao sam Hvala ti Bože, konačno!
