Hrvatska nogometna struka nakon Europe (Prosinečki, Bilić, N. Kovač, Jurić, Tudor, I. Leko, Besek, Pamić, Jovićević, Neretljak, Dražić, Vastić) ove sezone preplavila je u Aziju: od zemalja Perzijskog zaljeva sve do Kine! Čak devetorica hrvatskih trenera vode azijske prvoligaše i drugoligaše, a još dvoznamenkast broj uključen je u njihove stručne stožere.
Najveće hrvatsko trenersko ime u Aziji je Zlatko Dalić (50), šef struke u najmoćnijem i najbogatijem klubu iz Ujedinjenih Arapskih Emirata Al Ainu, inače trener koji u tom dijelu svijeta već ima pet trofeja: sa saudijskim Al Hilalom iz Jeddaha osvojio je Prinčev kup (2013.), a s Al Ainom President’s Cup (2014.), te prvenstvo (2015.) i Superkup (2015.).
Međutim, Zlatku Daliću ove je godine izmaknuo najvažniji trofej, za kojim još tuguje – naslov pobjednika azijske Lige prvaka. U dvije dramatične finalne utakmice bolji od Emiraćana bio je južnokorejski Jeonbuk Hyundai Motors iz Jeollabuka, klub koji svoje utakmice igra u Jeonjuu.
Otvorene rane
U telefonskom nam je razgovoru, Dalić nam je kazao kako su uspomene na srazove s Južnokorejcima još uvijek svježe, a rane još nisu zacijeljele.
– Jako teško nam je pao gubitak tog naslova, vjerojatno ga nikada nećemo preboljeti, jer uzvrat je bio na našemu terenu, dobro smo igrali, a nezasluženo smo ostali praznih ruku – kazao nam je Dalić, koji je u uzvratnoj utakmici protiv Jeonbuk Hyundai Motorsa u Al Ainu (1:1) bio isključen zbog nesportske geste.
Jeste li nakon kraha protiv Južnokorejaca sada pod još većim pritiskom šeika?, pitamo Dalića.
– Ma pritisak je ogroman, a bilo bi tako i da smo osvojili Ligu prvaka. Jednostavno, mi smo najbogatiji klub, najjači i od nas se očekuje da osvajamo trofeje. Ja sada moram biti prvak, i imamo dobru situaciju. Zaostajemo šest bodova za vodećim, ali od njega imamo dvije utakmice manje. Osim što se od nas očekuje da smo uvijek prvi, dodatni pritisak na Al Ain stavlja činjenica kako se sljedeće klupsko SP igra u Emiratima, a prvak stječe izravno pravo nastupa – kaže Dalić.
Mentalitet je drukčiji
Koja je razlika za trenera raditi u Europi i Aziji, konkretno u bogatim Emiratima?
– Razlika je velika, gotovo da je to neusporedivo. Trener u uređenom europskom klubu posvećen je samo radu na terenu i ima široku lepezu od 20-25 igrača, dok je u Emiratima kadar značajno manji, a angažman trenera izvan terena značajno veći.
Na što pritom mislite?
– Mentalitet ovdašnjih igrača je drukčiji. S njima treba puno razgovarati, raditi na njihovoj motivaciji, a to treneru uzima strašno puno energije. Naime, igrači ovdje imaju sve na dlanu, sjajno su plaćeni, žive lagodno i ne poznaju pojam one grčevite ‘borbe za život’, kada se svakoga dana moraš treneru dokazivati neumornim radom i požrtvovnošću. Njima je prestiž hoće li imati pet ili šest automobila u garaži…
Šeici su, pretpostavljamo, uvijek na strani igrača?
– Da, oni su miljenici šeika i time je trenerima otežan posao. I najmanja pogreška u odnosu prema igraču, koja bi ga mogla naljutiti ili uvrijediti, može te koštati posla. I zatvoriti ti vrata drugih klubova. Ali, s tim se treba znati nositi, to je posao koji si izabrao i za kojega si dobro plaćen – zaključio je Zlatko Dalić, koji je u Al Ainu od 2014. godine.
