Točno petnaest godina prošlo je od tragične pogibije predsjednika NK Varteksa i direktora Varteksa d.d., Anđelka Herjavca, koji je stradao u prometnoj nesreći kod Posedarja.
Nepregledan zavoj, velika brzina, rekli bi čak i žurba, kojoj je Anđelko bio sklon, bili su uzrok smrti u automobilskoj nesreći.
– Večer prije tragedije bili smo zajedno na Pagu, on i Stolnik išli su na skupštinu HNS-a. I mene su nagovarali da idem s njima. Eto, i dogodila se ta tragedija, koja je ostavila strahovit utjecaj na sve nas, i na klub i na cijeli kraj – prisjeća se Stjepan Cvek, Đelacov prijatelj i jedan od najbližih suradnika u klubu, kao direktor i sportski direktor, a ‘friško’ i predsjednik NK Varaždina, koji se trudi klub ‘vratiti na staze stare slave’.
Šareno društvo bilo je dan prije na Pagu, bilo je novinara, gospodarstvenika, političara, što nije ni čudno, jer je Đelac uvijek oko sebe okupljao sve i privlačio ljude.
– Što reći o njemu, osim da je bio vizionar, čovjek koji je vidio stvari drugačije i nešto ‘dalje’ od svih nas. Imao je strašnu ideju, imao je ogromnu energiju, a sve je pretočio u djela – ističe Cvek.
Đelaca je dobro poznavao i još jedan ‘Ciba’, također bliski suradnik, također u nekoliko navrata u klubu, kao direktor i voditelj marketinga, Marijan Hižak. Oni su praktički i rodbina, jer je Đelacova supruga Bojana njegova sestrična.
– Mi se znamo godinama, čak i puno prije nego se uključio u nogomet. Igrom slučaja, Vlado Marić je bio predsjednik, a ja sam bio direktor kluba, kada je Vlado Marićubacio Anđelka u Izvršni odbor. Sad tek vidimo koji je to bio veliki potez – tvrdi Marijan Hižak.
Đelac je govorio što su drugi samo sanjali
Anđelko i njegovi suradnici, koje nikad nije zaboravio spomenuti, uz snažnu podršku lokalnih gospodarstvenika i, mora se priznati, politike ubacili su Varteks u Prvu HNL.
Klub je iz godine u godinu rastao, borio se i za naslov prvaka, bio vječita konkurencija, čak i ‘oporba’, Dinamu i Hajduku, a Anđelko je sve više ‘rastao’. Njegove izjave bile su legendarne, no ne i nedosanjane.
– S nogometnog aspekta gledano bio je veliki vizionar, čovjek s idejom. Ono što je on izrekao, mi smo samo sanjali o tome, ali smo uvijek bili pragmatični. On se nikad nije ustručavao to reći, a vrijeme je pokazalo da su se neke njegove ideje i vizije ostvarila, primjerice igranje s engleskim premijerligašem. Bio je pozitivac koji je zračio velikom energijom, koju je znao prenijeti na druge – ističe Hižak.
Energiju je definitivno prenio i na sve navijače kluba, među kojima i na one najvatrenije White Stonese. S njima je proveo čak i jednu utakmicu na legendarnoj Južnoj tribini, legendarnom Varteksovom ‘Kopu’. Nekad klinci koji su ‘živjeli’ Varteks danas su odrasli i zreli muškarci, i stvaraju svoj Varteks.
– Definitivno su nam tada njegove riječi, njegov entuzijazam i energija bile najveće pogonsko gorivo. Sjećam se dobro te 1996. godine, kada se Varteks borio za naslov prvaka, a nakon utakmice u Splitu igrala se još i uzvratna utakmica finala kupa. Bilo je jasno da ne možemo pobijediti, mi smo svi bili utučeni i razočarani, no došao je do nas u Udrugu i ipak nas sve nagovorio da idemo i na uzvrat kupa – sjeća se Rikardo Kahlina, vođa White Stonesa.
Ispričao je Kahlina cijeli niz anegdota vezanih za Đelaca, a najzanimljivije je bilo uoči odlaska na Euro u Englesku.
– Došli smo do njega u Contru, on je bio s ekipom, a mi smo imali samo karte za Englesku. Molili smo ga za pomoć, pozvao je nekoga od svojih prijatelja za stolom i rekao, dečki idu u Englesku, dajte to riješite. Sutra ujutro nas je čekao kombi s vozačem, a isto je bilo i kada smo se vraćali iz Engleske. Bio je čovjek velike karizme i energije, a znao je i pronaći novce, što je još važnije – ističe Kahlina.
Također, bio je i ‘oštar’, kada je to bilo potrebno. Kahlina navodi podosta primjera, a izdvaja put u Mallorcu, 1998. godine, na uzvrat četvtfinala Kupa kupova.
– Znao je i zagalamiti kad nekaj nije štimalo. Uoči tog puta nam se ‘prikrpalo’ podosta čudne ekipe, a Đelac je skinuo s popisa sve koji nisu bili navijači – ističe Kahlina.
Tek nakon Pake počinje Europa
– On je imao tri velike ljubavi, naravno, ne računajući obitelj: tvornicu Varteks, NK Varteks i grad Varaždin. Bio je zaljubljen u grad, pravi gradski dečko, a u prilog tome govore sve njegove izjave koje su postale jako popularne, primjerice da tek nakon Pake počinje Europa. Sve je aludiralo na Varaždin kao centar razvijene regije, na čemu je mnogo radio. Izgubili smo jednog velikog čovjeka, napravio je jako mnogo za grad Varaždin – tvrdi Hižak.
No Hižak i on nisu bili politički istomišljenici. Đelac je bio član HDZ-a, čak je figurirao i kao budući premijer, dok je Hižak bio član HNS-a, u vremenima kada su upravo te dvije stranke vodile borbu primjerice za poziciju gradonačelnika Varaždina. Obojica su tada bila u Gradskom vijeću Varaždina.
– Nismo bili istomišljenici što se tiče političkih pogleda. Primjerice, znali smo naći i na tim rodbinskim druženjima i tamo smo često diskutirali. Čak i prilično oštro, tako da je rodbina mislila da ćemo se potući, no mi smo samo angažirano iznosili stavove i debatirali. Uvijek je bio za razgovor i to je bio njegov veliki plus – rekao je HNS-ovac Marijan Hižak te dodaje kako mu je to možda bio i najveći plus, što je također prenio na klub.
– U njegovom Izvršnom odboru bili su predstavnici svih stranaka i opcija. Njegova je uvijek bila zadnja, ali se o svemu raspravljalo i prihvaćao je uvijek tuđe argumente. Mi smo tada prvi imali sintagmu da je klub iznad politike – tvrdi Marijan Hižak.
‘Klub ne bi tako propao da je Đelac živ’
Nameće se pitanje što bi se dogodilo da je ostao živ.
– O njegovoj važnosti najbolje govori činjenica da je već tada, prije smrti, i godinu-dvije ranije, predosjetio nadolazeću recesiju. Znao je da se mora napraviti restrukturiranje i inzistirao da se stvari u klubu promjene – rekao je Stjepan Cvek.
Aktualni predsjednik NK Varaždina smatra da je upravo vrijeme nakon njegove smrti ključno za kasniji financijski krah kluba.
– U vrlo kratkom vremenu počeli su se gomilati dugovi, koji su na kraju doprinijeli klupskoj propasti. Lako je biti general poslije bitke, ali mislim da se to ipak ne bi dogodilo da je on ostao živ – tvrdi Stjepan ‘Ciba’ Cvek.
– Sigurno to ne bi danas bilo tako. Vjerujem da bi se Đelac snašao, i da ne bi to dopustio. Možda bi i Savez danas bio drugačiji, da je postao predsjednik – slaže se s njim Kahlina, a ‘ekipa’ za drugim stolom dodaje.
– Okreće se u grobu kad vidi kaj se dešavalo posle – zaključuje ‘ekipa’.
Petnaest godina poslije, i dalje je Anđelko Herjavec vizionar, karizmatična osoba, i to kao malotko u novijoj povijesti grada i regije. Nije bio samo čovjek od riječi, već i od djela, a svojom je velikom energijom vukao mnogo toga prema naprijed.
I činjenica je da ni jedna od njegove tri ljubavi nakon njegovog odlaska ne izgleda isto.
