Iako se pridjevom povijesni vrlo rado volimo razbacivati, posebice u medijima, a naročito je to tipično za sportske novinare, neke od utakmica uistinu su povijesne.
Kada je u pitanju varaždinski nogomet i NK Varteks, povijesne utakmice su sigurno polufinale kupa ’61, pobjeda nad Hajdukom te finale protiv Vardara.
U klupskoj povijesti nove Hrvatske povijesne su zasigurno one europske s Aston Villom, Heerenvenom, Mallorcom, Brondbyjem.
Od prvenstvenih rekordne pobjede protiv nedodirljivih Dinama i Hajduka, 0:4, odnosno 1:5 na gostovanjima u Maksimiru i Poljudu.
Od susreta na Varteksovom stadionu mogu se izdvojiti dvije 4:0 pobjede nad Dinamom i Hajdukom, pa utakmice finala kupa, no sezona 1995./96. je ipak bila nešto posebno.
Varteks je ‘tukao’ modre usred Maksimira 4:3, u utakmici koja se igrala do 98. minute, s Franjom Tuđmanom u loži i kada je Marijan Mrmić obranio penal.
Varteks je tadašnju Croatiju pobijedio i na domaćem terenu, golovima Posavca i Brlenića. Potom i Hajduk, pred vjerojatno najvećim brojem gledatelja ikad u povijesti kluba, na Starom Istoku, gdje su novinari ustvrdili da je bilo čak 15 tisuća gledatelja. Brojka je vjerojatno ipak prenapuhana, a miljenik tribina Zoran Brlenić bio je i tada strijelac.
Uspjeh Varteksa nije bio slučajan
Sve to, pa i pobjeda nad Osijekom golom Saše Paske u sudačkoj nadoknadi, otvorilo je u playoffu put do naslova prvaka, na utakmici na Poljudu. A ‘povijesna’ utakmica odigrana je na današnji dan, prije točno 20 godina.
Varteks je bio tema dana, mjeseca, godine. Uzdrmao je temelje domaćeg nogometa, koje su, čvrsto polarizirali u dva centra moći, tada svemoćnoj Tuđmanovoj Croatiji te centru Dalmacije, Hajduku. ‘Mali’ Varteks tada nije bio nimalo mali, već organizacijski najposloženiji klub u državi, s jasnom klupskom vizijom, strategijom, stručnim stožerom. Sve to je predvodio i posložio klub karizmatični Anđelko Herjavec.
Uspjeh ‘malog diva’ iz Varaždina nije bio slučajan, a u sezoni 1995./96. se sve poklopilo. Sjajan trener Luka Bonačić, koji je igrao izuzetno organiziran nogomet, s fantastičnom trkom i borbenošću.
Bila je to sjajna ekipa, mlada zvijezda Davor Vugrinec, zatim također mladići Mumlek, Balajić, Posavec, najbolje igračke godine za Beseka, Dalića, Brlenića, Gregorića, Toplaka, nekoliko sjajnih ‘došljaka’, Mesud Duraković, Grgica Kovač, Ivica Bančić, maestralni Marijan Mrmić na golu.
Cijela Dalmacija navijala je za Varteks
– Varteks je tada bio lider u Hrvatskoj. Najorganiziraniji klub u državi, posložen u svim segmentima, i zato smo mogli i parirati čak i velikom Dinamu – kazao je Dražen Besek, kapetan Varteksa tada.
– Emocije su i dalje jake, iako je prošlo 20 godina, što je i normalno jer smo došli do utakmice u kojoj možeš osvojiti naslov prvaka. Trebao nam je samo jedan korak – ističe Besek.
Hajduk nije mogao do naslova, a Varteksu je samo trebala pobjeda. Cijela Dalmacija navijala je za Varteks, jer bi time uzeli naslov ‘mrskoj’ Croatiji. Pričalo se i govorilo samo o ‘krojačima’, odnosno ‘bumbarima’, kako ih je Đelac nazvao.
I cijeli Varaždin preselio se u Split, organizirano je išlo čak 15 autobusa, a brojni su išli i vlastitim prijevozom. Ulice Varaždina te su nedjelje bile puste.
– Svi smo vjerovali da možemo biti prvaci. Čak je i mene Đelac uspio uvjeriti svojim ludim optimizmom. Bilo je fantastično tih dana, svi su navijali za Varteks, skandidalo se Varteks, Varteks i na splitskoj Rivi. Euforija je bila nenormalna – prisjeća se Rikardo Kahlina, vođa White Stonesa, no euforija je brzo splasnula.
– Već nakon 20-ak minuta, iako je cijeli stadion navijao za nas, bilo je jasno da ne smijemo dobiti tu utakmici – tvrdi Kahlina.
U prvom poluvremenu Davor Vugrinec je čak dvaput rušen u kaznenom prostoru Splićana, no sudac nije pokazao na bijelu točku. Kriterij prekršaja, kriterij dosuđivanja zaleđa, sve je išlo na mlin Splićana.
Na kraju je strijelac pobjedonosnog gola za Hajduk bio Mario Meštrović, pred kraj susreta, a nije znao da li bi se veselio ili ne.
– Najteži je bio put doma, u autobusu grobna tišina. Kad splasne euforija, nakon toga je malo teško – sjeća se dobro Kahlina.
U kontakt emisiji nakon utakmice, u studiju u Splitu bili su Herjavec, Bonačić i Besek, a u zagrebačkom studiju su bili trener Kranjčar i Božo Sušec. Karizmatični Đelac je počeo u svojem stilu.
– Čestitam Croatiji na tituli, u prvom redu predsjedniku Mahmetu, potom sportskom direktoru Zajecu, a na kraju i treneru Zlatku Kranjčaru – bio je izuzetno sarkastičan Đelac nakon utakmice, aludirajući na ‘krađu’, a u zagrebačkom studiju je publika zapljeskala, nesvjesna sarkazma.
– Bilo bi najbolje da Dinamo i Hajduk igraju ligu za sebe, a mi svi ostali posebnu ligu, jer očito nitko ne smije biti na prva dva mjesta – kazao je Đelac.
Fantastičan doček moralnih pobjednika na Korzu
Nadovezao se na njega i temperamentni Bonačić.
– Mi danas nismo smjeli pobijediti, ne znam što reći svojim momcima i kako im izaći pred oči. Dali su sve od sebe, ali nismo smjeli. Pa samo pomoćni sudac je bio kao Kip slobode, ruka mu je stalno bila u zraku – kazao je Bonačić.
Vidno emotivan bio je i Dražen Besek, koji je ustvrdio kako je Varteks gospodski klub, a Varaždin gospodski grad. Novine su brujale o ‘krađi’, o moralnim pobjednicima, a Đelac se čak revoltiran registrirao za igranje u finalu kupa, koje je tek trebalo uslijediti.
Ipak, da je Varaždin gospodski grad, potvrdilo se 13. svibnja, dan nakon splitske utakmice. Donio je jednu fantastičnu sliku, doček na varaždinskom Korzu bio je nešto neponovljivo.
– I danas se naježim kad se toga sjetim. To su stvarno lijepa sjećanja, nadam se da ću tako nešto ponovno doživjeti u Varaždinu – kazao je tadašnji kapetan Dražen Besek.
– Bili smo moralni pobjednici tad, cijela Hrvatska je bila uz nas, a doček je bio super, fantastičan. Tih dana puno ljudi nije ni radilo u Varaždinu, sve je disalo uz Varteks – zaključio je Rikardo Kahlina.
Što se dogodilo kasnije? U uzvratu kupa Varteks je poražen i na Maksimiru, a Anđelko Herjavec ipak nije igrao. Figurirao je tada u Tuđmanom očima kao potencijalni budući premijer, pa je pritisak bio prevelik. Kandidirao se i za predsjenika Saveza, a svega jedan glas mu je nedostajao da to i postane.
Luka Bonačić bio je trener samo jednu sezonu, a raspala se i ‘zlatna ekipa’, Balajić je otišao u Portugal, Dalić u Hajduk, Besek u Salzburg, otišli su i Kovač, Bančić, Duraković. Igrao je iduće sezone Varteks i svoje prve europske utakmice.
Klub više nikada nije došao tako blizu osvajanja trofeja, ali Varteks se tih godina izgradio u velikana hrvatskog nogometa. Nepravda iz Splita, ali i osjećaj ponosa, dugo su nadahnjivali Varaždince i sve navijače Varteksa.
