Lucija Pokos, 22-godišnja atletičarka Slobode, rodom iz Varaždinskih Toplica, osvojila je početkom tjedna nagradu najbolje varaždinske sportašice. Tu laskavu titulu ponijela je zahvaljujući odličnim rezultatima u protekloj sezoni, a za Varaždinski.hr je otkrila što joj sama nagrada znači.
> Lucija Pokos i Enes Garibović najbolji sportaši Grada Varaždina za 2015. godinu
– Velika mi je čast i motivacija za daljnji rad primiti ovakvu nagradu, a vijest o njenom osvajanju dočekala sam s velikim osmijehom i nevjericom – započela je Lucija svoju priču.
Ova 22-godišnjakinja, inače studentica 4. godine razredne nastave na Učiteljskom fakultetu u Čakovcu, gdje trenutno i živi, otkrila je kako ukupno kod kuće ima više od 120 medalja s raznih natjecanja, a od njih su joj najdraže one koje je osvojila prethodnih godina na Prvenstvima Hrvatske.
Da titule ne dolaze bez napora, truda i ulaganja velike količine vremena u pripreme i treninge, dokazuje i činjenica kako trenira čak sedam puta tjedno.
– Sve moje obaveze, kako za sport, tako i za fakultet, zahtijevaju puno vremena, ali i njegovu organizaciju, nije jednostavno sve stići i briljirati, ali sam u ovih 12 godina treniranja uspjela organizirati život da stignem sve, iako to znači kako nemam previše vremena za opuštanje i izlaske – otkrila nam je.
Iako joj obaveze oduzimaju puno vremena, u slobodno vrijeme voli pogledati poneki dobar film i pročitati knjigu, a naglasila je kako joj i sami treninzi ne padaju teško obzirom da voli trenirati.
– Nije mi ni teško ni naporno, volim to i dobro se osjećam kad treniram. Kad bih prestala, osjećala bih da mi je nastala prevelika praznina u srcu, jednostavno je to postalo dio mene – skromno je rekla Lucija.
Njena omiljena trkačka disciplina je 200 metara, jer je u njoj, kako kaže, pronašla sebe.
– Draže mi je trčati 200 nego 100 metara jer mogu u trci ispraviti eventualne pogreške koje sam napravila na startu utrke, dok u utrkama na 100 metara nema vremena za to. Iako je na samom startu potrebno biti čiste glave i spremno dočekati pucanj startnog pištolja, ponekad se događaju pogreške, ali konstantno se radi na ispravljanju tih pogrešaka kako bi ih se izbjeglo u budućnosti. Međutim, svi smo ljudi i griješimo s vremena na vrijeme – iskrena je bila Lucija.
Na upit kako se odlučila na bavljenje ovim sportom, otkrila je kako je već kao mala trenirala brojne sportove, a njena karijera je počela kad je njen učitelj tjelesnog odgoja u osnovnoj školi zapazio njene predispozicije za trčanjem.
– Oduvijek sam bila najbrža u razredu, čak sam bila brža i od dječaka u razredu. Učitelj mi je nakon toga preporučio da se okušam u trčanju, što sam i učinila i evo me danas ovdje. Dosta sam se brzo probila i došla do stepenice kad u Hrvatskoj nemam više ozbiljnije konkurencije, stoga češće odlazim na inozemne mitinge, gdje su nešto jače natjecateljice i tako se ‘brusim’ za nadolazeća prvenstva – rekla je Lucija i nadodala kako se baš nedavno vratila s priprema u Puli, gdje je trenirala za nastavak sezone i nadolazeće Mediteranske igre u Tunisu i Prvenstvo Europe u Amsterdamu.
– Uh, pripreme nisu nimalo lake. Trenira se svaki dan i nema odmora, a najgori dio je kad si treći dan na pripremama, znaš da te čeka još pet dana istog režima, a ti si već na izmaku snage. Ali onda se sjetiš zbog čega to sve radiš, stisneš zube i trudiš se pružiti svoj maksimum – otvoreno je ispričala Pokos.
U karijeri se sjeća gotovo svake utrke, a istaknula je nastupe na Dvoranskom prvenstvu Hrvatske za mlađe seniore, Prvenstvu Hrvatske za seniore, nastup na Europskom prvenstvu u Tallinu i Ekipno prvenstvo Europe kao neka od natjecanja koja su joj ostala u lijepom sjećanju.
– Posebno mi je drag nastup na Europskom prvenstvu jer mi je to najveći uspjeh do sad. Bila sam ukupno 10., ali i to je za mene odličan rezultat. Nastupila sam u konkurenciji najbržih atletičarka Europe i ponosna sam na to 10. mjesto jer je već sam dolazak na prvenstvo bio podvig za sebe.
Lucija je ove godine ponijela nagradu najbolje hrvatske mlađe seniorke, što je još jedno u nizu priznanja za njen trud, a srušila je i 38 godina star rekord Dijane Sokač na 200 metara s vremenom 23,53 sekundi na 200 metara, što je ujedno njeno najbolje vrijeme dosad. Do norme za Olimpijske igre u Riju ove godine, nedostaju joj samo tri desetinke.
– Realno gledano, mislim da mogu dostići to vrijeme, naporno treniram kako bih došla do toga i imam osjećaj da sam blizu. Ako se to ostvari i odem na Olimpijske igre, biti će to trenutak koji ću pamtiti cijeli život, ipak je to najveće natjecanje na koje može otići jedan sportaš – ispričala je.
U svemu što radi, najveća su joj podrška obitelj i prijatelji, koji često s tribina navijaju i pruže joj podršku.
– Volim nastupati kod kuće, uvijek je poseban doživljaj trčati pred svojom publikom, pogotovo kad uđem u cilj prva. To djeluje motivacijski na mene, iako često usred utrke ne čujem navijanje s tribina jer sam fokusirana na utrku. Ali kad uđem prva u cilj, drago mi je da to mogu podijeliti s ljudima do kojih mi je stalo. Osim njih, velika podrška su mi i kolege iz kluba, ali i reprezentacije. Svi si međusobno pomažemo, dajemo savjete i bodrimo se, odlično se slažemo i to je bitno za napredak svakoga od nas.
Svoj prvi nastup za reprezentaciju je upisala kad joj je bilo samo 13. godina, a iako je utrku na 100 metara završila kao predzadnja, priznala je da će joj taj nastup zauvijek ostati u lijepom sjećanju.
Iako nema sportski uzor, jedna je atletičarka ostavila snažan dojam na nju – riječ je o Dafne Schippers, mladoj Nizozemki i trenutnoj prvakinji svijeta na 200 metara.
– Mlada je, posjeduje kvalitetu i ima svijetlu budućnost pred sobom. Sviđa mi se kako trči i volim pogledati njene utrke, a mogu i ponešto naučiti iz njenih nastupa – zaključila je Pokos.
Ova mlada i nadasve talentirana atletičarka u budućnosti se svakako vidi u sportu, a voljela bi upisati jednog dana i trenersku školu, kako bi mogla pomoći mlađim generacijama. Nije ni čudo, obzirom na njen odabir fakulteta.
Na kraju, zaključila je kako bi i da nije odlučila trčati, život provela u sportu, a kao naizgledniji sport, navela je karate koji je trenirala kao mala. Zanimljivo, upravo je karatist Enes Garibović uz Luciju ponio titulu najboljeg sportaša Grada Varaždina za 2015. godinu.
