Iako to nitko, odnosno, gotovo nitko, nije vjerovao, Hrvatska je u Krakowu rastavila Poljsku na proste faktore i plasirala se u polufinale Europskog prvenstva u rukometu.
Bila je to sjajna, veličanstvena, jedna od onih uistinu za povijest. Jedan od najradosnijih trenutaka hrvatskog sporta, ravan osvajanju svjetskog zlata u Portugalu 2003. godine mlade ekipe Line Červara, s Metličićem, Balićem, Lackovićem. Ni njima nitko nije davao nikakve šanse, kao ni ovoj Hrvatskoj protiv domaćina Poljske.
Ovo čudo pratilo se, naravno, i u kolijevci rukometa, Varaždinu. Prvo malo sramežljivo, no kako je utakmica odmicala, vijest o mogućem čudu sve se više širila, sve više TV prijamnika šaltalo je na RTL, a u kafićima postajalo sve glasnije, i nervoznije.
U 36 godina karijere, ovakvu utakmicu nisam vidio
Utakmicu je napeto pratio i bivši izbornik ženske reprezentacija Ivančanin Vladimir Canjuga.
– Ja sam u rukometu 36 godina, ali ovo je neviđeno. Naravno da su zlatne olimpijske medalje i svjetska prvenstva doseg koji tek ova generacija mora dostići, ali se ne sjećam da je na reprezentativoj razini netko dostizao ovoliku razliku – ističe prof. Canjuga.
Canjuga ima i bogato iskustvo nastupa s reprezentacijom na velikim natjecanjima pa nas je i zanimalo što je presudilo u ovoj utakmici.
– Presudio je trener i njegova taktika, prevenstveno u obrani. Svaka čast dečkima i Babiću, vjerovali su u tu obranu. Babić je sjajno pripremio igru, postavio tu 5+1 obranu, s isturenim igračem, koji je puštao ono što je eventualno prošlo, ali to je bilo sjajno rješenje za igru Poljske koja naglasak ima na vanjskom šutu. Poklopio se naravno tu i izvanredni Stevanović na golu, a u otvaranju nas je malo i sreća pomazila s par stativa – ističe popularni Cajo.
Sličnog razmišljanja je još jedan profesor, bivši reprezentativac Zoran Jeftić, koji također ima iskustva s velikih natjecanja jer je sa našom proslavljenom generacijom osvojio srebro u Tunisu 2005. godine.
– To je najjača utakmica koju sam ikad gledao. Dobro smo otvorili utakmici, sve je polazilo za rukom, od obrane do golmana, lakih golova. Drugo poluvrijeme bilo je još bolje, prednost je samo rasla, imam dojam da je utakmica još trajala, da bi prednost samo rasla – istaknuo je Jeftić.
Sjajan psihološki momenat iskoristiti i protiv Španjolske
U utakmici je bio izuzetno važan i psihološki momenat koji nije bio na strani Poljaka, tvrdi Vlado Canjuga.
– Kao trener Ekol Ivančice i dok sam bio u Čakovcu, u nekoliko navrata smo za plasman morali ‘ne izgubiti’ s više od osam, devet golova, no to je najgore, razmišljati o tom rezultatu i braniti se. Nerijetko smo tako čuvali prednost, trebalo nam je devet, pa na kraju izgubimo deset. No, ipak moramo znati da ovo nije bila Albanija, bez podcijenjivanja, ovo je bila Poljska, domaćin, ali i favorit, uz Španjolsku, Dansku, Francusku, za najviša postolja – kazao je Vladimir Canjuga.
Psihološki aspekt utakmice presudio je i po Jeftiću.
– U takvu utakmicu se ne može ući s razmišljanjem o 11 golova. Treba ući mirno u utakmicu, i postepeno graditi rezultat. No, naravno, tako se sve mora malo i poklopiti za ovako veliku pobjedu. Ovakvu utakmicu nisam nikad gledao, pobijediti pred 15 tisuća domaćih navijača, to je čudo – kazao je Jeftić.
Zoran danas igra rukomet u Vidovcu, nakon bogate rukometne karijere, u kojoj je nosio dres Varteksa, Medveščaka, Međimurja, Vidovec Biosa, Varaždina, a tri godine proveo je i u Španjolskoj (Cuenca, Las Palmas). Upravo Španjolska je sljedeći protivnik naših Kauboja.
– Oni su odlična reprezentacija, no nači dečki su pokazali da mogu igrati odlično na ovom prvenstvu. Mislim da ovaj sjajan psihološki trenutak moramo iskorisiti i na krilima toga krenuti odlučno i u polufinale. Čvrsto vjerujem u uspjeh, i držim palčeve našoj reprezentaciji – zaključio je Jeftić.
