Sve je počelo na Božić 1988. godine. Tijekom protekla tri desetljeća kroz hakl ponedjeljkom prošlo je više od 50 igrača. Zdravi rivalitet između Crnih i Bijelih, uz zafrkanciju i 'treće poluvijeme' u Bilikumu, glavno su obilježje ove haklerske tradicije.
Bilo je to u božićno vrijeme davne 1988. godine. Ekipa
varaždinskih gradskih dečki, tada još studenata, okupila se na
malonogometnom haklu, vjerojatno i ne sluteći da pokreću
tradiciju koja traje i dan danas.
Tijekom svih tih 30 godina ‘Crnobijeli majstori malog
nogometa’, kako se nazivaju, haklali su redovito iz
tjedna u tjedan. Neki su dolazili, neki su odlazili…
– Kad smo kretali, bilo je to još vrijeme Juge, studirali smo u
Zagrebu. Ali bili smo već pri kraju fakulteta i tako smo se
polako počeli okupljati u Varaždinu, dolaziti jedan po jedan dok
nismo napravili kritičnu masu za mali nogomet – prisjeća se jedan
od ‘prvoboraca’, Goran Jukić Justa.
Godine su prolazile, a ova zafrkantska ekipa rekreativaca počela
je poprimati sve ‘ozbiljnije’ dimenzije. Tako je s vremenom
osnovana i takozvana MMCBL liga, odnosno ‘Međunarodna
malonogometna crnobijela liga’.
– Ligu smo formirali unazad desetak godina, kad je sve to
sazrijelo. Složila su se dva odlična tima, Crni i Bijeli –
objašnjava Željko Bunić, u društvu poznat i pod
nadimkom Piki.
Liga ima otprilike 30 kola.
– Preko ljeta mirujemo, jer ne radi dvorana. A vani je preopasno
za nas, zbog godina – objašnjava Bunić.
Iako je sve krenulo od onih koji su prije 30 godina bili
studenti, s vremenom su se MMCBL ligi pridružili
i neki ‘klinci’.
– Ja sam najmlađi, ali teško pratim njihov ritam. Onda možete
zamisliti kako se tu igra. Došao sam prije tri godine, ekipa me
odlično prihvatila. Tu i tamo mi čak dodaju loptu – kaže mlađi
član ekipe Matej Fiškuš.
Jukić naglašava bitnu stvar, a to je da se u ekipi Crnih zna tko
je gazda.
– To smo Piki i ja. Od nas kreću sve akcije – jasan je Jukić.
Crni i Bijeli danas igraju (opet) na Partizanu,
u novoj dvorani. Tamo je sve i počelo te 1988. godine. No
promijenili su kroz to vrijeme nekoliko lokacija – igralo se i u
Ivancu, Novom Marofu, Sračincu, Biškupcu,
Petrijancu… Kažu da je sveukupno kroz njihovu ‘ligu’
prošlo oko 55 haklera.
U brojke koje nam je iznio Davor Topolnjak Topač
svi imaju maksimalno povjerenje.
– Ako Topač veli da nas je bilo 55, onda mu se treba vjerovati.
On je naš statističar, jer ne igra, uvijek glumi povrede –
objašnjava Jukić.
Imaju Crni i Bijeli i svoje web stranice, na adresi
http://www.crni-bijeli.com.
Održava ih Nevesin Marčec, aktualni
predsjednik. Istina, posljednji unos je iz 2015. godine, a vezan
je uz rođenje Maše, koja je postala najmlađi član navijačke
skupine The Bad Black-White Stones.
– To je fiktivna navijačka skupina, ali zato malobrojna –
objašnjava Bunić.
Dodaje da je jedan od njihovih najvjernijih gledatelja zapravo
bivši predsjednik, a sada počasni predsjednik, Dražen
Štefanek Fanika.
– Fanika dođe tu i tamo na utakmicu pa zaspi. On je jedini
gledatelj.
Doznali smo i pomno čuvanu tajnu kako je Fanika od predsjednika
postao počasnim predsjednikom.
– Dugi niz godina Fanika je bio predsjednik, izabran demokratskim
putem, aklamacijom, ali onda je malo popustio. Naime, mi
skupljamo novac za igranje, pa se onda skupilo i malo više, a mi
smo primijetili da blagajna ne štima, a da istovremeno Fanika
hoda u Sloveniju po zimske gume. Pa smo odlučili zamijeniti ga –
prepričavaju se klupske tajne.
Osim prvog i drugog poluvremena, Crnima i Bijelima posebno je
bitno treće poluvrijeme.
– Treće poluvrijeme je najbitnije. Bilikum je
najbitniji – uvjerljiv je Jukić.
No to treće poluvrijeme nije uvijek bilo u Bilikumu. Kako se
mijenjalo mjesto igranja, mijenjala se i ‘štacija’ za druženje
nakon hakla. Jedno vrijeme je tako epicentar zbivanja bio
primjerice kafić Sax.
– Nekad je Tomica Rodeš sa Saxom bio kultni dio
naše priče. Tamo su se igrali i oni malo-malonogometni turniri na
terasi kafića. I to ispuhanom loptom. Lupali smo po njoj, pili,
jeli, curice ganjali… – prisjeća se Jukić.
Sugovornici su nam igrom slučaja svi redom Crni, kao da Bijeli
uopće ne postoje. Ipak, nakon nekog vremena mikrofonu se
približava i Branko Telebar. Iz njegovih riječi
zaključujemo da je član Bijelih.
– Crni nemaju pojma! Bijeli rules! Znam da kažem samo dvije
riječi: Bijeli, Bijeli!
Na pitanje kakvo je stanje na ‘tablici’ teško je dobiti odgovor
od ove razigrane ekipe.
– Ovisi koga se pita. Kod nas to nije baš egzaktno, stvar je
percepcije – kaže Bunić.
– Po završetku trećeg poluvremena u Bilikumu, oko pola jedan u
noći, donosimo neku konačnu odluku – dodaje Jukić.
Ipak, doznali smo da su ove godine Bijeli uspjeli osigurati
ukupnu pobjedu i prije kraja sezone. Tako sada njima pripada
‘prijelazni pehar’ koji je od lani u posjedu Crnih.
Konačan rezultat je 17:14 za Bijele, dok je 4
puta utakmica završena neriješenim rezultatom. Gol razlika je
egal, 186:186.
Osim lige, dečki na početku sezone također igraju i finale
Superkupa, u kojem se sastaju pobjednik Prvenstva i pobjednik
Kupa. U pravilu su to – Crni i Bijeli.
Za kraj nam Telebar otkriva da Bijela ekipa nikako ne može
izgubiti jer u njoj igraju – suci. Čak dvojica. Dio vesele ekipe
su, naime, i Zdravko Pintarić i Igor
Pavlic.
– Cijelo pravosuđe igra! – dodaje netko.
Zaista, zanimljiva i šarolika ekipa zafrkanata okuplja se svakog
ponedjeljka na Partizanu iliti Srednjoškolcu. Ne bi slučajni
prolaznik, slušajući njihove razgovore, pomislio da se tu nalaze
sve redom ozbiljni odrasli ljudi – županijski suci, državni
odvjetnici, direktori gradskih tvrtki, uspješni poduzetnici…
– Svašta si tu čul danas, pazi kak buš članak napisal, da te mrak
ne bi progutal! – dobacuje nam netko sasvim prigodan pozdrav na
odlasku…
Pokušajmo za kraj pobrojiti svih tih više od 50 imena koji su
proteklih 30 godina zaigrali u sklopu ove malonogometne haklerske
priče.
To su: Robert Munđar (†),
Dražen Štefanek, Nevesin Marčec, Željko Vukotić Žeci,
Goran Jukić, Dražen Šporčić, Miljenko Babić, Igor Pavlic, Željko
Bunić, Davor Topolnjak, Tomislav Kiš, Zoran Radić, Tomislav
Marčec, Predrag Brlečić, Zdravko Pintarić, Tomislav Jurković,
Josip Sesar, Jesenko Beščec, Zoran Josić, Marijan Balaić, Branko
Telebar, Robert Bosilj, Dalibor Bosilj, Alen Ipša, Saša Morić,
Dalibor Štorga, Dražen Novak, Zoran Marković, Dražen Pizek,
Ninoslav Pavlic, Tomica Premuž, Robert Košić, Davor Vučemilo,
Igor Mrak, Igor Vučemilo, Sandro Strmečki, Robert Hunjak, Neven
Jurković, Dražen Hranj, Stjepan Jarnec, Dražen Balić, Bruno
Plesničar, Robert Okreša, Ronald Ređep, Dušan Garčević, Romano
Puček, Igor Krišto, Petar Vlahek, Kristijan Čabrajac, Matej
Fiškuš, Predrag Car, Sven Jukić, Zvonko Artić.
