– Prešao sam preko nekih stvari preko kojih nikada ne bih prešao, samo zbog Svjetskog prvenstva, jer sam bio uvjeren da ondje možemo nešto napraviti. Šutio sam, trpio sam neke stvari, dovoljno sam iskusan, neovisan, neopterećen, a Hrvatska mi je san
Iako tajming nije idealan, jer slavlja po Hrvatskoj još traju,
razgovor s izbornikom Zlatkom Dalićem neizbježno počinje
pitanjem: jeste li zakazali igračima okupljanje uoči sljedeće
utakmice, s Portugalom?
– Ne zakazujem ja okupljanja, to je zadaća Saveza. Nisam ni
razmišljao o utakmici s Portugalom – uzvraća Dalić okolnim putem,
ali odmah potom širom otvara dušu. – Sada je idealan trenutak da
odem! Odluku sam donio još poslije Amerike, sa svojom obitelji, i
ta odluka je u meni. Ali, dolaskom u Zagreb, kada sam vidio onaj
doček, tu svoju odluku moram preispitati. Zbog tih običnih ljudi,
koji su mi najvažniji, zbog tih emocija… Pitam se: imam li ja
sada pravo te ljude iznevjeriti?
Što vas je potaknulo na odluku od odlasku?
Preko nekih stvari ne mogu
– Prešao sam preko nekih stvari preko kojih nikada ne bih prešao,
samo zbog Svjetskog prvenstva, jer sam bio uvjeren da ondje
možemo nešto napraviti. Šutio sam, trpio sam neke stvari,
dovoljno sam iskusan, neovisan, neopterećen, a Hrvatska mi je
san. Što mi je zasmetalo? Najprije, četiri mjeseca slagao sam
svoj stožer, gubio energiju na to. Dalje, nakon poraza od Perua u
Americi, neki zovu telefonom, smjenjuju me, konzultirali su i
igrače o tome.
Srećom, bilo je tamo pametnih ljudi koji su to zaustavili. Dalje,
klubovi pišu priopćenja (vjerojatno misli na Osijekova, nap.a.),
nitko iz Saveza na to ne reagira. Ne zbog mene, Zlatka Dalića,
nego zbog integriteta izbornika. Napadaju me, a nitko me ne
brani. Zato sam tako odlučio; ne smijem dopustiti da me za dva
mjeseca, opet nakon prvog poraza, neka “dva frajera” opet
smjenjuju.
Zamjerate li Šukeru što vas nije zaštitio?
– Predsjednik Saveza prema meni je bio izuzetan. Bio sam trener u
dosta klubova, uvijek me predsjednik nešto pitao, sve ga je
zanimalo… Davor mi nikada ništa nije rekao; osim – ti si
izbornik, radi po svome, i na tome kapa mu do poda. Ne govorim ja
sada o Davoru, nego o ljudima oko njega. Nisam balavac, da će sa
mnom raditi što hoće, a ja ću šutjeti. Ja sam stekao ime svojim
krvavim radom, trudom, i sad će neka dvojica-trojica odlučivati o
mojoj sudbini. Ja ću sam odlučiti o svojoj sudbini. Samo hoću
mir, stabilnost.
Jeste li razgovarali s igračima o tome?
Moglo bi ih pogoditi ako odete? – Razgovarao sam s pola njih, oni
su moja obitelj. Dok sam ja izbornik, bit će onako kako igrači
hoće. Oni su mene podržali, ja respektiram njih, oni mene.
A što ako kažu – šefe, nemojte otići?
– Ta odluka stoji u meni. Život me naučio da je najljepše otići
kad si na vrhuncu, kad si najbolji, kao što je napravio Zidane,
kapa mu do poda.
Počeli su vas smjenjivati još nakon Grčke?
– Da, i tada je bilo deset ljudi koji su to čuli i nisu
reagirali. Sve ja znam, više ja znam nego što oni misle.
Zahvaljujem se Davoru na povjerenju, i Izvršnom odboru, oni su me
postavili. Ali, da je moglo puno bolje, moglo je.
Je li vas zaljuljala kakva ponuda?
– Kad je Hrvatska u pitanju, novac mi nije bitan. Jedino ako me
zovu Real ili Barcelona. Ali, za novcem neću ići. Samo hoću
respekt, kojega je dajem svakome; i vama, i navijačima,
oružarima…
S Dalićem smo razgovarali u kafiću Contra u Varaždinu. Izbornik
je i dalje u sedmom nebu, uživa u pažnji sugrađana, dijeli
autograme, fotografira se sa svima…
– Živimo najljepše trenutke. Jesmo nakon polufinala i finala
očekivali doček u Hrvatskoj, ali nismo očekivali ovako nešto,
ovoliko ljubavi, emocija, nismo ni slučajno. Tri dana Hrvatska
slavlja, presretan sam, preponosan, prezadovoljan što vidim
toliko jedinstva, zajedništva, stare i mlade kako se vesele,
plaču, toliko ushićenja. Možda je to i sjajnije od našega srebra!
Svi će ostati ako bude OK
Jesu li se slegnuli dojmovi iz finala?
– Nisam se radovao ni u Moskvi, ni u avionu, i tek sam živnuo kad
sam “ovo” vidio u Zagrebu. U finalu smo bili bolja momčad.
Presudio je penal koji se ne svira u finalu SP-a. Sudac se pet
puta vraćao i gledao snimku; ako nisi siguran, onda ga ne sviraš.
To nas je dotuklo, nismo se imali snage više vratiti. Nikada neću
prežaliti taj finale, cijeloga života to će mi biti u glavi. I
nisam pogledao snimku finala, ništa nisam vidio, ne mogu to
gledati.
Koji je sljedeći cilj reprezentacije?
– Osvojiti Europsko prvenstvo. Prema ovome što su pokazali,
koliko su bili kompaktni, zajedno, oni to mogu napraviti, ja sam
u to siguran.