NK Varaždin zaključio je svoju jesensku polusezonu, koja je ponovno bila vrlo 'turbulentna'. U opsežnom komentaru/analizi, pročitajte sve o jeseni i šansama na proljeće.
Nogometaši Varaždina odigrali su svoju posljednju utakmicu
polusezone u kojoj su s 3:0 pobijedili Sesvete. Tom su pobjedom
bar malo isprali gorak okus turbulentnog jesenskog dijela s kojim
baš i ne mogu biti zadovoljni. Opet su se radile slične greške,
naučilo se malo, a cilj je, pogledom na dosad pokazano, sve
dalje.
Ovog ljeta, na stadionu u Zagrebačkoj 94 sve je ‘bilo spremno’ za
početak nove sezone. Pomalo i idilično jer izgledalo je kako se
sprema povratak u prvu ligu na pogon starog kova. Na klupu je
postavljen Miljenko Mumlek, dok je
Mario Kovačević vraćen u omladinski pogon iako
je izvukao maksimum iz ekipe u premijernoj sezoni 2.
HNL. Na stadion su se vratili Josip
Brezovec i Ante Mrmić,
Leon Benko je kucao na vrata, ma sve je bilo
spremno za napad na 1. HNL.
Bilo je jasno kako je samo pitanje vremena kad će klub napustiti
Domagoj Drožđek koji je svojim igrama zaslužio
biti dio elitnog ranga hrvatskog nogometa. Na prvom okupljanju
predsjednik kluba Stjepan Cvek izrekao je
upečatljivu rečenicu:
– Pametniji smo za godinu dana, svjesni smo gdje smo lani
griješili, možda i naš cilj nije na početku bio izrečen dovoljno
jasno, pa smo i izgubili neke bodove – rekao je predsjednik
Varaždina, a vjerojatno nije ni slutio da ga ponovno čeka slična
priča, bar što se tiče mlađih igrača.
Politika transfera
Na vratima su izgubili Ivana Nevistića koji bi
riješio problem jednog mlađeg igrača u početnoj jedanaestorki, a
sad je treći golman slovenske Mure. Naravno,
nije sva krivica na klubu ako ga Rijeka nije
željela vratiti u Varaždin, ali te podatke ne možemo znati.
Muhammed Kabiru je ista priča, pod Kovačevićem
je znao odigrati solidne partije na deficitarnom lijevom beku, a
poslužio bi bar u rotaciji.
Ako krenemo od samog starta priprema, vidjelo se da je to stvarno
iskusna momčad, ali neki od tih igrača više nisu na svojoj
najvišoj razini. Lako je biti general poslije bitke, ali opet
ponoviti kalvariju s popunjavanjem kvote mlađih igrača zvuči
pomalo nevjerojatno.
Brlečić je igrač velikog srca i neupitne
tehničke potkovanosti, ali stvarno nema sreće s ozljedama. Nije
ovo bilo prvi put da Brlečić ne može igrati u kontinuitetu. Kad
je kročio na teren u pripremama, ponadao sam se kako bi Jertec
mogao dobiti pravog korektora da se njegov potencijal ne gubi na
velikom trošenju u defenzivnom dijelu. No, nažalost, jedino što
je Varaždin dobio od ovog igrača jest račun za rehabilitaciju.
Da ne ulazimo u dubinu, bilo je jasno kako su klubu potrebni
mladi igrači, od kojih su novi bili samo Emanuel
Črnko i Taiyo Takiguchi koji je još
velika nepoznanica. To je značilo da Varaždin na početku sezone
ima 5 igrača (Miklić, Bamidele, Črnko, Takiguchi, Havelka) koji
ispunjavaju kvotu, a kasnije su doveli i
Martinagu. Pokazalo se kako su oni u većini
utakmica samo popunjavali kvotu, ipak je to bio prevelik pritisak
za mlade vedete.
Pripreme prošle odlično
Varaždinski je drugoligaš kroz pripreme imao dobre rezultate.
Upisali su pobjede protiv Al Aina,
Međimurja, Osijeka 2, a krajnji
im je rezultat bio osam pobjeda i dva poraza. Ipak, Mumlek nije
uspio iskristalizirati momčad kroz fazu priprema jer je svako
kolo u ligi muku mučio sa slaganjem momčadi.
Svako malo netko od mlađih se ozlijedio, a momčad se morala
graditi oko igrača koji ne mogu donijeti prevagu. Prije početka
sezone paraf na ugovor stavio je i Leon Benko bez kojeg bi
trenutna polusezona Varaždina tko zna kako izgledala.
Tada se krenulo na ono što je varaždinska publika drugo
priželjkivala, a to je druga sezona u 2. HNL, ona u kojoj je
Varaždin bez previše razmišljanja i izbjegavanja uloge favorita
najavio napad na 1. HNL.
Početak sezone rezultatski odličan
Prvo kolo igralo se u gostima kod novopečenog drugoligaša u
Bijelom Brdu. Mumlekovi puleni skoro su ‘sušili’ gol
BSK-a, ali lopta nije htjela u gol. Mogli su na
kraju izgubiti, ali Ante Mrmić pretkraj utakmice brani penal, da
bi u posljednjim sekundama glavom poentirao Leon Benko na
asistenciju Domagoja Drožđeka.
Sljedeća utakmica bila je pobjeda ‘s pola gasa’ u Kupu s 0:3
protiv Hrvatskog dragovoljca. Opet je veliku
ulogu odigrao Domagoj Drožđek koji je nakon toga otišao u redove
Lokomotive.
Bio je to očekivani, ali veliki gubitak za varaždinskog
drugoligaša koji nije doveo igrača takvog profila da zamijeni
Domagoja.
Slijede tri pobjede na mišiće protiv Lučkog
(1:0), Dugopolja (1:2) i Hajduka
II (4:2). Nisu naročito dobro igrali Mumlekovi
izabranici, ali nakon četiri pobjede u četiri utakmice nije mu se
moglo prigovoriti.
Tada slijedi crno ligaško razdoblje u kojem se vidjelo kako
Varaždin ovakvom igrom jako teško može doći do postavljenog
cilja. U potpunosti ih je nadigrala Kustošija na
domaćem terenu (2:1). Pobijedili su u Kupu Međimurje i Varteks, a
nadu je dala i pobjeda u Solinu kad je Jertec u
javljanju poslije utakmice rekao da mu je drago jer su napokon
igrali dobro.
Izgledalo je kako će ih to vratiti na pobjedničke staze, ali tada
je ‘crna rupa’ ozbiljno krenula gutati Varaždin. Dinamo
II u potpunosti je nadigrao Varaždin na Gradskom
stadionu (1:2), nakon toga bez ispaljenog metka izgubili su od
Osijeka II (3:0), a umalo ih je porazio i Zadar,
ali čudesni rasplet u Varaždinu (2:2) nakon crvenog kartona Benka
donio im je bod.
Ipak, nakon toga uprava i Mumlek odlučili su kako je najbolje za
njih da kormilo preuzme netko drugi, a riječ je bila o
Branku Karačiću, iskusnom treneru koji je trebao
dići Varaždin na željenu razinu, ali bez čarobnog štapića.
Karačićev preporod koji to (još) nije
Prekaljeni stručnjak preuzeo je kormilo i odmah u prvoj utakmici
svladao Međimurje (0:2). Bio je to pomak bar na psihološkom planu
jer se na terenu nije posebno vidio. Još jedan problem bio mu je
to što je ostao bez Brezovca s kojim je klub
sporazumno raskinuo ugovor.
Ozljeda Črnka i Martinage još su mu otežale početak, a dobro je
Karačićeva momčad izgledala protiv Rijeke. Bilo
je tu sreće, no vidjelo se da to drukčije izgleda kad su na
terenu iskusniji pojedinci koji ipak prave razliku.
Ali onda je uslijedio povratak u realnost. Prvo je u Varaždinu
dva puta sijevnula kontra Dragovoljca (0:2) da bi na gostovanju
kod trenutno vodeće momčadi lige, Šibenika,
slavio domaćin bez većih problema (2:0). Bio je to pogled
na to kako bi ekipa koja želi ući u prvi ligu trebala izgledati
na terenu.
U zadnjem kolu vidjelo se i na tribinama koja je reakcija na prvu
polusezonu. Nakon odlične posjećenost ina početku, u zadnjoj
utakmici varaždinskog je drugoligaša u pobjedi protiv
Sesveta (3:0) pratilo petstotinjak ljudi. Gorak
okus je bar nekako ispran, a sigurno je kako svlačionica treba
osvježenja ako u proljetnom dijelu sezone Varaždin želi nešto
više.
Oni koji osvajaju bodove, osim trenera
Tribine su od samog početka krivile Mumleka za lošu igru na
terenu. Nosi li samo Mumlek krivicu za loše igre Varaždina? Na
terenu je 11 igrača od kojih su se samo rijetki pokazali
dostojnima prve lige. Tu je Leon Benko bez kojeg bi Varaždin bio
izgubljen. Kapetan momčadi još uvijek ima stari ‘šmek’, ali
mjesto centralnog veznog nosi mnogo obrambenih obaveza u kojima
se Dario Jertec previše troši. Godine su na
leđima i to se jednostavno vidi na terenu. Iskoristiti njegov
puni potencijal u napadačkom dijelu – Brezovec ili Brlečić bili
su odlično rješenje za par u sredini, ali od njih dvojice
nažalost nije uspio dobiti pomoć.
Od ‘senatora’ se možda i očekuje previše – Josip
Golubar ne može sam donijeti željenu prevagu, dok ove
sezone nije bilo dovoljno pomoći s bočnih pozicija. Pokušavalo se
s Brezovcem, Kolarićem, Črnkom, Miklićem na krilu, ali
jednostavno Domagoj Drožđek bio je vanserijski igrač za Varaždin.
Najveća se promjena vidi u obrambenom dijelu koji je samo sjenka
prošlosezonskog. Maks Juraj Ćelić više nije tako
neprelazan, dok se kod Senića vidi nedostatak
treninga i mali problem s ozljedama koji rezultira greškama koje
nije radio u prošloj sezoni. Na bokovima nema pravog rješenja –
Bamidele na standardnoj razini, tu je da neko
popuni poziciju, dok Perković i Martinaga još
uvijek nemaju dovoljno iskustva da odgovore na zahtjevnost bočnih
pozicija.
Ako zimske pripreme prođe bez ozljeda, ne bi čudilo da se na boku
nađe Karlo Sambolec koji je korektan u
obrambenim zadatcima, ima vremena poraditi na igri prema naprijed
i mogao bi biti veliki dobitak na bočnoj poziciji.
Uvijek nezahvalna pozicija vratara s još nezahvalnijim prezimenom
– Ante Mrmić. Mladi vratar ima i prvoligaških
nastupa, ali bez sigurne obrane ni vratar ne dolazi do izražaja.
Imao je odličnih reakcija poput svog oca, ali i priličnih
kikseva. Sad je tu cijela zima da još malo poradi na komunikaciji
i izlascima s linije, a postoji mogućnost da u zimskom
prijelaznom roku dobije veću konkurenciju od
Gavranovića.
Na klupi su uvijek srčani ‘sin vjetra’
Mario Sačer koji sve svoje
nedostatke pokriva željom i trkom te je trenutno idealno rješenje
s klupe. Tu su Kolarić i
Glavica koji se još uvijek traže i definitivno
nisu u ritmu prošle sezone – ozljede, bolesti, pritisak, sve je
to vidljivo na terenu.
Težak i Vuk strpljivo čekaju
svoju priliku, dok Borna Miklić ni blizu nije
dokazao zašto su ga pojedini mediji u Dinamu prozivali ‘novim
Mandžukićem‘. No, još je mlad i sklon
oscilacijama, a vidjet ćemo kakva će biti njegova sudbina, jer se
čini da je na izlaznim vratima iz kluba.
Bilo kako bilo, nova lica potrebna su u svlačionici Varaždina.
Jer, ne igraju imena, već igra ekipa. Zahtjevna varaždinska
publika iz kola u kolo je pokazivala kako im nije strano da
poneki igrač vrlo brzo dođe od heroja do ‘liste za otpis’.
Nije sve tako sivo, tu je još i proljetni dio
Sigurno je da se ne bi volio naći u koži Branka Karačića koji
pred sobom ima zahtjevan cilj. No, nije sve tako sivo – bilo je
tu i lijepih trenutaka. Od sinergije s publikom nakon dobre
partije protiv Rijeke, pa sve do tog ispiranja gorčine polusezone
protiv Sesveta.
Polusezona je završena na četvrtom mjestu, a za vodećim Šibenikom
(27) zaostaju pet bodova (22). ‘Dobra’ je stvar što se ispred
varaždinskog drugoligaša nalaze Dinamo II i Osijek II koji nemaju
pravo na plasman u prvu ligu, pa bi u trenutnoj situaciji bar
doigravanje bilo u rukama Varaždina.
Srećom, nije gotovo dok se ne odigra i posljednja utakmica lige.
Šibenik je u zaostalom susretu izgubio na
gostovanju kod Dugopolja i dao Varaždinu novu
šansu. U proljetnom dijelu polusezone sigurno neće biti lako, ali
stari lisac Branko sigurno u svom arsenalu čuva oružje za ovakve
bitke.
Najavio je nova pojačanja i zaokret za 180 stupnjeva, a za to ima
vremena sve do početka trećeg mjeseca kad slijede nova uzbuđenja
u drugoj ligi. Tek sad kreću prave igre u varaždinskom
drugoligašu.
Dolasci, odlasci, možda i neki novi ljudi u klubu, tko zna. Na
nama je da čekamo i nadamo se – Dinamo je dočekao svoje proljeće
nakon 48 godina, a možda će i Varaždinci nakon 2012. imati
priliku ponovno na Gradskom stadionu gledati prvoligaške
okršaje.
Ponavljam, neće biti lako, ali sve je moguće. Proljetni dio je
dug, a Varaždin ga otvara kod kuće protiv Bijelog
brda, odličnog protivnika za ulazak u nove izazove. Do
tada se spuštaju zastori 2. HNL, a pozornica se otvara tek 02.
ožujka 2019.
Zaželjet će se do tada i nogometa varaždinska publika, a na samom
je klubu da pametno krene tražiti rješenja već od danas i pokaže
svima da je nakon tri polusezone stvarno naučio kuhati po receptu
za prvu ligu.