- Nakon SP-a sam htio otići dalje, no kada sam vidio sve te emocije, svu tu ljubav naših ljudi, nisam imao pravo to napraviti. Mogle su biti ne znam kakve brojke, no nisu me štrecnule - rekao je Dalić.
Matici hrvatskoj, našoj najstarijoj našoj kulturnoj instituciji,
govorilo se o neraskidivim vezama sporta i hrvatskog identiteta.
Uvodno predavanje održao je Niko Vidović, ujedno
i inicijator gostovanja hrvatskog nogometnog izbornika
Zlatka Dalića.
– Nogometni SP gledalo je više od 3,5 milijarde ljudi i takvu
gledanost nemoguće je postići plaćenim marketingom. A Dalić i
njegovi izabranici igrali su dopadljiv nogomet i učinili da
hrvatski simboli kao što su himna, zastava i kvadratići budu
prepoznatljivi u cijelom svijetu – kazao je Vidović i prepustio
riječ Daliću kojem je pitanja postavljao novinarski doajen
Anton Samovojska.
A nogometni izbornik zavrijedio je Povelju zahvalnosti
Matice Hrvatske kojom mu se zahvaljuje na doprinosu
čuvanju i promicanju nacionalnog identiteta, temeljne svrhe zbog
koje je osnovana i djeluje Matica hrvatska.
Često misli da sanja
Pomalo ganut s takvim priznanjem, Dalić se ispričao što nije
govornik i predavač akademske razine no to nikome u dvorani nije
niti najmanje smetalo. Štoviše, tijekom svog
govora zavrijedio je nekoliko gromkih aplauza.
– Nogomet je učinio da Hrvatska živi kako bi
živjeti trebala svaki dan. Mi smo pokazali da i mali mogu biti
veliki. Naše veliko postignuće je to što smo stvorili sliku o
Hrvatskoj kao o zemlji za koju cijeli svijet navija u finalu. Ja
sam posebno sretan što je prije SP-a među klincima bila jagma za
dresovima Reala i Barcelona, a tijekom i nakon SP-a za onim
kockastim. Oni koji su mladi i ne pamte broncu
iz Francuske 1998. sada imaju nove idole i ponovo žive hrvatski
san – rekao je Dalić.
A da bi se to postiglo postojali su i neki preduvjeti.
– Nakon što sam izbornik postao slučajno,
razmišljao sam što da učinim da igrači koji su u klubovima
osvojili 85 trofeja imaju zajednički cilj. U startu me bilo strah
kako će me doživjeti igrači jer ja nisam faca, veliko ime, nego
običan mali trener koji je svoj put sedam godina gradio u
arapskom svijetu. Znate ono kada se mi prije utakmice okupimo u
krug i kapetan kaže ‘iznad svih’, a mi
odgovorimo ‘Hrvatska’. Ja sam im rekao da to zapravo nije tako
sve dok u duši misliš ‘ja pa ja’. Za mene osobno presudno je bilo
što sam pogodio s izborom suradnika koji znaju relacije među
igračima – rekao je Dalić.
I pet mjeseci nakon SP-a, Daliću se ponekad
učini da samo sanja lijep san.
– Ja ni danas nisam svjestan što smo mi napravili, a vjerojatno
neću ni cijeli život. Dok je trajao SP nisam imao pravu sliku, no
sada kada pogledam neke video zapise na YouTubeu
što se događalo u Hrvatskoj, ja se naježim a ponekad i plačem. Ja
volim reći da su prvu utakmicu zajedno gledali samo
članovi obitelji, drugu je već došao i pokoji
prijatelj, treću i četvrtu zajedno je gledala cijela ulica,
kasnije i cijeli kvart, a na dočeku je bila cijela država. Bilo
je to najveće poslijeratno okupljanje Hrvata – izjavio je Dalić.
No, s obzirom na to da su izdvajanja države za
sport na razini statističke pogreške (0,07 posto od BDP-a), Dalić
se pribojava da će sve to ostati samo na lijepim sjećanjima.
– U Zagrebu je Advent, veliki priljev stranih
turista, a nigdje one slike s dočeka. Nigdje da piše ovo
je glavni grad doprvaka svijeta. Po mom mišljenju, mi smo to vrlo
slabo iskoristili – zaključuje Dalić.
Na ovu misao energičnim pljeskom reagirao je Damir
Škaro, glavni tajnik Hrvatskog kluba olimpijaca. A i on
se zacijelo pita je li Dalić pogriješio kada nije prihvatio
bogatu ponudu Kineza.
– Nakon SP-a sam htio otići dalje, no kada sam vidio sve te
emocije, svu tu ljubav naših ljudi, nisam imao pravo to
napraviti. Mogle su biti ne znam kakve brojke,
no nisu me štrecnule. Nisam megaloman pa sam se zapitao ima li
smisla trčati za novcem. Osim toga, ja nikad neću nigdje biti
sretan kao što sam sretan na mjestu hrvatskog izbornika.
Vjerojatno sam pogriješio jer kakvi smo mi, vrlo brzo će sve opet
biti naopako. No, ja nisam kukavica. Ipak, ako
opet sve što smo postigli zanemarimo, ako će nam i dalje 10 posto
ljudi određivati što ćemo raditi, tko će nam svirati i pjevati pa
i igrati, onda ćemo biti u problemu – rekao je Dalić-
Upravo je na tu temu bilo i jedno pitanje iz publike upućeno
Daliću. Tko je ugasio mikrofon Marku Perkoviću
Thompsonu na dočeku svjetskih doprvaka?
– Kada samo krenuli iz Moskve za Zagreb meni su igrači rekli da
žele da im se uživo pjeva ‘Lijepa li si’, ‘Moja Domovina’ i
‘Nije u šoldima sve’ jer to su pjesme koje su oni tijekom
Prvenstva najčešće i pjevali. Mi smo htjeli da
nam ti ljudi pjevaju, a ja ne znam tko je isključio mikrofon i
što je loše u tim pjesmama – rekao je Dalić.
Molim Boga da me ne prebaci
Zlatko Dalić trenutačno je jedan od najpopularnijih
ljudi u Hrvatskoj. A popularnost je nešto za što treba
imati energije, posebice ako niste čovjek od crvenog tepiha.
– Boga molim da me ne prebaci, da se ponašam kao i svi ljudi.
Zovu me na sve strane, no ja idem tamo gdje me osjećaj vodi, gdje
mogu ostvariti neki koristan efekt. A tek kada posjetite bolnički
onkološki odjel shvatite što su istinske vrijednosti u životu.
Kako unatoč svoj popularnosti u narodu uspijeva
ostati skroman i ponizan? – Naučio sam na vlastitim pogreškama.
Kad sam bio trener u Rijeci nisam se znao ponašati. Ponijelo me.
Počeo sam pametovati u medijima i to me lupilo po
glavi. Nakon toga sam shvatio da nema euforije ni
tragedije u sportu. I da je najvažnije ponašati se umjereno –
rekao je za kraj Zlatko Dalić.