Čelična volja, trud i upornost - tri su to riječi koje najbolje opisuju mladog Varaždinca Enesa Garibovića, srebrnog karatista svijeta i budućeg inženjera s FER-a.
Varaždinski karatist Enes Garibović izgubio
je u finalnom susretu Svjetske karate lige
koji se održao početkom prosinca 2018. u
Šangaju. Bolji je od njega bio Ukrajinac
Stanislav Horuna rezultatom 4-0.
U karateu velik dio bodovanja ovisi o subjektivnom dojmu sudaca –
spominjalo se nekoliko dvojbenih odluka, ali Enes u pravom
sportskom duhu ne proziva suce.
– Ima svakakvih odluka – pravednih, nepravednih, ali što je tu
je. Žao mi je zbog nekih dvojbenih, ali daleko od toga da su suci
odlučili susret. I srebro je veliko odličje – započeo je
Garibović.
Student je završne godine Fakulteta elektrotehnike i
računarstva, a uz dva treninga na dan, posebnu prehranu
i putovanja na natjecanja morao se u velikom dijelu odreći onih
‘zabavnih čari’ studiranja.
– Sve je stvar organizacije. Fali mi vremena za sebe, ali sam sam
izabrao takav put. Bez podrške obitelji i prijatelja ovo ne bih
mogao, a također zahvaljujem i profesorima na fakultetu koji mi
izlaze u susret. Kad je neko natjecanje ili zadnja faza priprema
mogu s njima dogovoriti neko pomicanje rokova ili način
rješavanja problema i za to im još jednom hvala – objašnjava
varaždinski karatist.
Prošle je godine osim srebra u Šangaju, osvojio
i pojedinačno srebro
na Mediteranskim igrama. Drugi put zaredom
osvojio je i ‘Super 8‘, turnir najbolje
osmorice na koji se dolazi samo pozivnicom organizatora.
Od turnira može zaraditi ‘za kavicu’
Svaka zarađena kuna dobro mu dođe, ali daleko je to od onih svota
kakve se spominju u sportovima poput nogometa ili košarke.
– Sve je to lijepo dok si student. Sam sam pa mogu super
živjeti, ali jednom kad ću krenuti u neki obiteljski život to
neće biti dovoljno. Većina karatista su poluprofesionalci i
daleko od zarade poznatijih svjetskih sportaša. Primjerice, za
srebro na turniru osvojio sam 200
eura što bi u usporedbi sa zaradom nekog nogometaša bila
jedna ‘kavica’ – našalio se Garibović.
Hrvatski karate savez jedan je od onih koji u
Republici Hrvatskoj funkcioniraju na respektabilnoj razini, a
samim time i Enesu olakšavaju koliko mogu.
– Savezi i Olimpijski odbor financiraju nam sva putovanja,
natjecanja i dnevnice pa se ne mogu požaliti na uvjete rada.
Uvijek se trude omogućiti nam sve, a prostora za napredak uvijek
ima.
‘Posla će u mojoj struci biti, želim se još neko vrijeme
posvetiti karateu’
Sljedeće bi zime mogao diplomirati, ali teško će uskladiti posao
sa sportskim obavezama.
– Neću biti vječno mlad pa bi se zato sad volio što više
posvetiti karateu. Ako sve bude išlo po planu, kroz nekih godinu
dana trebao bih diplomirati. Ako se bude našao poslodavac koji će
imati razumijevanja za moje sportske obaveze, naravno da ću
raditi, ali postoji mogućnost da se ne zaposlim već u potpunosti
posvetim karateu – ističe karatist FER-ovac.
A sve je počelo još od malih nogu. Imao je odličnu genetsku
podlogu tate Esada koji ga je vodio na razne
sportove, ali odmalena ga je vodila ljubav prema karateu.
– Kao klinac sam gledao Brucea Leeja i Jackieja
Chana, a i od tate sam očito ‘preuzeo’ ljubav prema
karateu. On me vodio na sve sportove – trenirao sam nogomet u
Varteksu, tenis, skijaško trčanje, ali ipak sam
se odlučio za karate. I već sam 2005. bio državni prvak, a
trenirao sam tek dvije godine – prisjetio se Garibović.
Sljedeći cilj je plasman na Olimpijske igre
Iako mnogima smatraju kako karate nije opasan poput ostalih
borilačkih vještina, Enes ističe da se u mnogim trenutcima na
njihovim turnirima uključuje medicinsko osoblje. Razbijene arkade
i posjekotine česta su pojava, ali znalo je biti i težih
ozljeda.
U takvim slučajevima diskvalificira se udarač, odnosno nokaut
nije dopušten. Varaždinski karatist još se nije susreo s takvim
problemima, pa može još jače krenuti prema svojem cilju.
– Dođe vrijeme u kojem trebam malo odmora od karatea, ali nikad
nisam želio odustati. Nasreću nisam imao većih problema s
ozljedama, a sljedeći cilj je plasman na Olimpijske igre
u Tokijo – jasan je Enes.
Još je dvadesetak kvalifikacijskih turnira do OI u Japanu, a ako
ne uspije ostvariti plasman preko turnira, Garibović se nada kako
će uspjeti napraviti pomak do TOP5 čime bi
također osigurao nastup u Tokiju.
– Možda će zvučati glupo, ali lakše će biti napraviti nešto na
Olimpijskim igrama nego ih izboriti. U TOP50 smo svi poprilično
izjednačeni, zato bi plasmanom u Tokio napravio veliki posao –
zaključio je Enes.