Tri put se nakon teške bolesti vraćao nogometu, dva puta kao igrač, ovaj put kao trener. Posebno pamti svojeg prvog trenera u seniorima, Zlatka Dalića
Nikola Pokrivač dvaput se vraćao nogometu nakon
borbe s Hodgkinovim limfomom, ali kad se rak pojavio i treći put,
morao se oprostiti od igračke karijere. No prije nove godine
prihvatio je poziv Tomislava
Ivkovića i započeo trenersku karijeru kao njegov
pomoćnik u Rudešu.
Dok se na Nogometnoj akademiji školuje za B licenciju, Nikola je
u razgovoru za Sportsport.ba govorio o borbi protiv
opake bolesti, ali se dotaknuo i brojnih nogometnih tema, piše
Index.
”Ljude sam mogao gledati samo preko stakla”
– S bolešću sam se borio tri puta, mislim da je sve trajalo oko
tri godine. Hvala Bogu, prošla je godina i pol dana otkad mi je
majka dala presađenu koštanu srž i od tada nisam imao nikakvih
problema. Bio sam u izolaciji 50 dana, nitko nije mogao dolaziti
kod mene, samo sam ljude mogao vidjeti preko stakla, rekao je
Nikola o zdravstvenom stanju.
Igračku karijeru Pokrivač je započeo u Varteksu, a od tamo vuče i
najljepše uspomene na trenera.
– Zlatko Dalić mi je bio prvi trener u
Varaždinu. Tada sam imao 17 godina. Da nije bilo njega, ne bi
bilo ni mene – rekao je. Ne dvoji previše ni tko je najbolji
igrač s kojim je ikad igrao.
”To se nije poslije nas nikome dogodilo…”
– Igrao sam s dosta dobrih igrača tijekom karijere, a izdvojio
bih Brazilca Nenea koji je kasnije otišao u PSG,
Flavija Romu… Ali Luka Modrić
je ipak najbolji – kaže Nikola.
Euro 2008. bio mu je, kaže, najsretniji i najtužniji događaj u
karijeri – najsretniji jer je uopće dobio poziv u reprezentaciju,
a najtužniji, naravno, zbog načina na koji je ona ispala od
Turske, piše
Index.
– Pa kako se to nekome može dogoditi, da jedne minute povede, a
druge primi gol i to sve u posljednjim sekundama četvrtfinala
Eura? Mislim da se to poslije nas nikome nije dogodilo. Ali, eto,
valjda se to donekle i vratilo na posljednjem Mundijalu u Rusiji
– završio je Pokrivač.