Najljepše nogometne dane proživljava Dario Melnjak, dečko iz Krkanca kraj Vidovca koji svoju karijeru sad gradi u turskom Rizesporu, klubu iz grada Rizea na Crnom moru. Velikom Feneru dao je dva gola, u zadnjoj utakmici protiv Kayserispora asistirao za jedan, a navijači su ga odmah prihvatili i zavoljeli.
Na istoku Turske u gradiću
Rizeu trenutno se nalazi Dario
Melnjak (26), nogometaš iz Krkanca kraj
Vidovca koji svoj nogometni kruh sad zarađuje u
tamošnjem Rizesporu. Nakon što je u Europi igrao
za Nedeljanec, Zelinu,
Slaven Belupo, slovenske
Domžale i belgijski Lokeren,
odlučio je napraviti potreban korak dalje u svojoj karijeri.
– Velika želja mi je bila još na ljeto primjerice otići u Tursku
ili Rusiju jer je iz Slovenije teško otići dalje, trebala mi je
stepenica između. Nismo tada uspjeli ništa, ali sada sve je išlo
glatko. Bili su zadnji kad sam dolazio, bio sam skeptičan – ali
ubrzo sam shvatio kako su navijači super kao i stadion i nogomet
koji se igra u Turskoj. Igrači iz top liga dolaze ovdje pa mi je
to bio veliki izazov i mogućnost napretka. Stvarno mi znači
dolazak u Tursku jer smatram da mogu igrati u višem rangu, a ovo
mi je odlična prilika da to i dokažem – započeo je Dario.
Po dolasku u novu sredinu odmah je krenuo osvajati srca navijača.
Na debiju protiv Akhisarspora zabio je gol, a
njegova je momčad pobijedila 3:1.
– Odmah prvu utakmicu smo i pobijedili i igrao sam, zabio sam
gol, a nakon toga smo skupili 16 bodova u 7
utakmica, što je odličan uspjeh s obzirom na to da je Rizespor u
trenutku mog dolaska imao 15 bodova u 17 utakmica – objasnio je
Dario strelovit uspon Rizespora po njegovom dolasku u klub.
Društvo u novom okruženju su mu djevojka i
suigrači
Dolaskom u novu momčad sklopio je nova prijateljstva, a najbolje
se slaže s Južnoamerikancima, dok je jedini igrač u svlačionici
koji je blizu Hrvatskoj, Kosovar Muriqi.
– Najviše se družim s Brazilcem Fernandom i
Paragvajcem Samudiom i njihovim obiteljima,
ali što se tiče Kosovara kažemo si nešto na ‘našem’ dok zabijemo
gol. Uglavnom je komunikacija na engleskom, a ima onih kojima je
to i slabija strana pa se sporazumijevamo na sve moguće načine –
malo na španjolskom, malo na slovenskom, kako god je potrebno –
rekao je Melnjak kroz smijeh.
Prisjetio se Dario i svojih nogometnih dana u
Sloveniji i Belgiji koji su mu
omogućili potpisivanje ugovora s turskim klubom do ljeta 2020.
godine.
– U Domžalama je bilo super, ulažu u europske uspjehe jer je to
jedina scena gdje te cijene, gdje možeš biti viđen. Ispali smo od
ruske UFE u kvalifikacijama za Europsku
ligu na gol u gostima, dobili smo ga u 88. minuti. U
Belgiji mi je bio super početak, ali možda sam otišao prerano,
sve se to sad poklopilo kako spada. Potpisao sam na godinu i pol
s Rizesporom, većinom se to tako radi, imam opciju produženja na
još godinu dana. Super je krenulo i rezultatski i igrama, a dalje
ćemo vidjeti. Ne razmišljam o kraju ugovora, cilj je ostanak u
ligi i da u svakoj sljedećoj utakmici odigramo dobro – jasan je
lijevi bek turskog prvoligaša.
Svoje dane u Turskoj osim u trening kampu provodi u druženju sa
suigračima i van nogometne sfere.
– Uglavnom imamo po jedan trening na dan, ovisno o razlikama
između utakmica. Dobra je trening baza. Imamo trening kamp, a
kompleks je poput hotela pa možeš otići tamo pripremiti se i
uvjeti su super. Svi su klubovi stvarno na vrhunskoj razini. Kad
je tjedan dana razlike između utakmica jedan dan je uglavnom
slobodan, a jednom tjedno znaju biti i dva treninga, ali većinom
je po jedan trening. Imam djevojku iz Grčke s kojom sam provodio
dane, ali družim se sa suigračima – odemo na neko okupljanje ili
se igramo s njihovom djecom po igraonicama, odemo na bowling, ma
svašta.
Dobro je poznato lice u Rizeu
Rize je manji grad na obali Crnog
mora sa nešto više od 100 000 stanovnika. Nakon dobrih
nastupa u dresu tamošnjeg kluba, Darija navijači znaju zaustaviti
na ulici i tražiti ga fotografiju, a neki od njih srdačno ga
pozivaju u svoje trgovine u kojima su svoje delicije spremili za
dragog im novajliju iz dresa omiljenog Rizespora.
– Manji je grad, ali navijači vole klub – stalno je pun
stadion i super je navijanje. Uvijek je pun oi u ostalim
gradovima, kod Fenera je bila predobra
atmosfera. Ljudi me na ulici prepoznaju i svi dobronamjerno
pristupe. Tipičan pozdrav je dodir glavama pa se
onda svi žele poslikati. Mnogi mi šalju poruke da dođem do njih u
dućan da su mi pripremili baklavu, ribe, baš su stvarno srdačni
ljudi – predstavio je novu okolinu Melnjak.
Igra na poziciji lijevog beka, ali odlično se
snalazi i na drugim pozicijama te njegova polivalentnost
zasigurno neće promaći skaut službi klubova na čijoj će se meti
naći.
– U periodu od 14. do 18. godine sam prolazio kroz veznu liniju u
Nedeljancu i Zelini, a poslije sam u 2. i 3. ligi počeo igrati
lijevog beka i to sam i nastavio. U Domžalama je jedan lijevi bek
bio dobar pa smo se mijenjali na poziciji lijevog beka i
stopera. Na početku me trener u Sloveniji dosta
koristio i na stoperu, pa sam počeo igrati i tu poziciju, a znao
sam odigrati i desnog beka silom prilika.
Osjećam se dobro na svim pozicijama, ali nekako mi je najbolje na
ovoj poziciji lijevog bočnog – objasnio je svoje terensko
opredjeljenje nogometaš iz Krkanca.
‘U Turskoj dajem sve od sebe, ali pratim i stanje u
varaždinskom nogometu’
Dolazi iz nogometne obitelji – njegovi bratići su braća
Rog, tj. Marko i
Petar. Onaj poznatiji sad igra u
Sevilli, dok Petar brani boje Nedeljanca. Osim
njihovih utakmica prati i susrete drugoligaša
Varaždina.
– Jako sam povezan s bratićima pa sam nekim nedjeljama išao
pogledati svoj klub u Nedeljanec, dok na utakmice
Varaždina nisam stigao ići osobno, ali sam sve
pratio i to dosta. S bivšim igračem kluba Golubarom čujem se na
dnevnoj bazi pa sam imao informacije iz prve ruke i žao mi je da
momčad nije skupila još neke bodove. No, mislim da do kraja
sezone ima još dobojno vremena da dečki uđu direktno u prvu lige
i vrate prvoligaški nogomet u Varaždin jer grad i ljudi to
zaslužuju – osvrnuo se na stanje u rodnom kraju.
Veliko značenje u Melnjakovom životu ima vjera. Trenutno se
nalazi u islamskom okruženju, ali kad god nađe priliku otiđe u
katoličku crkvu.
– U ovom gradu nema katoličkih crkava, ima u
Istanbulu. Dva puta sam bio tamo u zadnjih
mjesec dana pa sam tamo otišao u crkvu. Ima i u
Trabzonu, ali to su Grkokatoličke crkve. Ali kad
sam u prilici svakako odem u crkvu.
Sa 26 godina na leđima već polako ulazi u najljepše nogometne
godine. U Turskoj je krenuo odlično, a to bi ga moglo dovesti i
do nekog većeg kluba, a u konačnici i
reprezentacije.
– San svakog nogometaša je reprezentacija, ako jednog dana budem
tamo – nitko sretniji od mene. Hrvatskoj je pozicija lijevog beka
svojevrsni problem već neko vrijeme, ali bore se na sve moguće
načine. Na meni je da treniram i dokazujem se na terenu, to ću
raditi i dalje i nadati se kako će me upornost i dobre igre
jednog dana dovesti u reprezentativnu selekciju – završio je
skromni i radišni ponos zeljarskog kraja.