- Osjetila sam olakšanje kad sam utrčavala u cilj. Iako mi se tijelo brzo oporavlja i ne osjećam umor, emocija je mnogo.
Varaždinka Karla Čović u srijedu je
svladala je peterostruku Ironman distancu – natjecanje
za koje se itekako može reći da je za najizdržljivije.
Natjecanje je započelo 10. srpnja u
Austriji, a Karla je u nekoliko
dana svladala 19 kilometara plivanja, 900
kilometara bicikla i 211 kilometara trčanja s rezultatom
137h:36:22.
Podsjetimo, lani je na trostrukom ultra triatlon
natjecanju, koje se održalo na istoj lokaciji, u austrijskom
mjestu Rogner Bad Blumau, postigla
izniman uspjeh – osvojila je drugo mjesto.
Prvo pitanje bilo je kako se osjeća, je li još prisutan umor.
Odgovor je glasio:
– Umor? Uistinu ne, već sam se vratila svakodnevnim obvezama –
kazala je veselim tonom glasa i nastavila:
– Prije godinu dana uplatila sam kotizaciju od čak 1.000 eura za
to natjecanje, za koje sam se svaki dan pripremala. Kad je došlo
vrijeme odlaska, moram priznati da sam na put krenula s ‘rasulom’
u glavi i velikim strahom. Prošle godine sam prilikom
bicikliranja pala i teže se ozlijedila i to me uistinu mučilo –
kazala je uvodno.
Ipak, to je nije obeshrabrilo, a u svemu su joj, dodaje, itekako
pomogli suporteri – Ivor Fischer, Biljana Cmrečki,
Tatjana Nemec, Jurica Šikić, Tomica Blažek.
– Oni su me bodrili, motivirali i uistinu mi pomagali. Veliko im
hvala!
Najprije je pred njom bilo 19 kilometara plivanja koje je
odradila u jednom komadu.
– Jedina od natjecatelja sam bez stajanja odradila plivanje, a
nakon toga je uslijedilo 900 kilometara bicikliranja i suočavanja
sa strahom od prošle godine. Ipak, jedno sam obećala tati prije
odlaska na natjecanje – da neću voziti po mraku, što sam i
učinila – rekla je, dodavši da su tad znakovi umora itekako bili
prisutni.
Čak 333 puta vozila je krug nešto malo kraći od tri
kilometra.
– Ono što je značajnije od toga je činjenica da je ukupna
visinska razlika na biciklu bila veća od 6.000 metara.
Nakon odrađenog plivanja i bicikliranja stigao je red na trčanje
i to dionica dužine 211 kilometara.
– Ta dionica od pet maratona i ne bi možda bilo tako naporna da
nije bilo žuljeva koji su se pojavili. Tad su mi itekako bili
važni moji suporteri, koji su me ‘digli’ te sam odradila i to. Na
kraju sam imala 14 vrlo bolnih žuljeva. Trenutno jedino mogu
obuti gojzerice i peraje – prepričava Karla.
Priznaje da se emocije i dojmovi nakon natjecanja još nisu
slegli.
– Osjetila sam olakšanje kad sam utrčavala u cilj. Iako mi se
tijelo brzo oporavlja i ne osjećam umor, emocija je mnogo.
Najvažnije je da me neki moji unutarnji strahovi i žuljevi nisu
spriječili – ističe.
Pitanje o daljnjim planovima bilo je neminovno.
– Logičan slijed je deseterostruki Ironman, no to se, barem
zasad, neće dogoditi. Trenutno tražim suputnike za odlazak u
bazni kamp ispod Everesta u Nepalu, što mi je
dugogodišnja želja – rekla je.
Unatoč tome što se osjeća dobro, pojavili su komentari ‘zašto
netko to radi svome tijelu’. Karla je to pojasnila ovako:
– Neki to komentiraju iz ljubomore, tako da se ne obazirem
previše. Da sjedim kod kuće i ništa ne radim, loše bih se
ojsećala. Svom tijelu ne činim baš ništa što ne može podnijeti.
Treninzi su sastavni dio mog života, a poslije napornog vježbanja
nemam neku mogućnost odmaranja jer moram na posao i obavljati
druge stvari. Imam sreću da se moje tijelo brzo oporavlja i ne
mislim da štetim samoj sebi – kazala je zaključno Karla Čović.