- Kada vidim tko se sve okupio danas, mogu reći da sam ja danas najbogatiji čovjek na svijetu – poručio je Dražen Cesar na promociji svoje knjige 'Od Badije do Moskve', koja je okupila gotovo 300 uzvanika.
U hotelu Turist u utorak navečer održana je promocija knjige
Dražena Cesara ‘Od Badije do
Moskve’, a ona je okupila gotovo tristotinjak ljudi, na
pravoj ‘mini svečanosti’ košarke i sporta općenito.
A to je zaslužna naravno i sama knjiga i njezina tema, ali još
više i Dražen Cesar, iskren, pomalo samozatajan tip, odličan
košarkaški trener, koji je u skromnim lokalnim okvirima napravio
jako mnogo za varaždinsku košarku, i sport općenito.
– Knjiga je nastajala praktički cijelu trenersku karijeru, 25
godina, zadnjih pet godina pripremana, pisana zadnju godinu dana,
a zadnja tri mjeseca sam živio knjigu od 0-24 sata – istaknuo je
autor Dražen Cesar.
U publici brojna ugledna sportska imena
Bila je to prava košarkaška ‘priredba’, program je vodio bivši
novinar i sportski kroničar Nenad Kovačić, a za
glazbeni program je bila zadužena Bruna
Hercigonja, koja je otvorila promociju svojom izvedbom
pjesme posvećene Draženu Petroviću ‘Život leti kapetane’.
Među brojnim gostima na promociji su se našli i hrvatski izbornik
Veljko Mršić, ali i biviši izbornik
Jasmin Repeša, bio je tu i Matej
Mamić, donedavno čelni čovjek Cedevite. Nisu tu
nedostajali niti predstavnici drugih sportova, bio je tu i
izbornih Zlatko Dalić, ali i Dražen
Besek, Branko Ivanković, Tomislav Vrbnjak, potom
karatisti, hrvači, brojni drugi sportaši.
Ipak, u svečanoj sali hotela Turist, prevladavali su košarkaši.
Njih se okupilo jako puno, što nije niti čudno, s obzirom na
dugačku košarkašku karijeru Dražena Cesara. Svi oni znaju ga i po
nadimku ‘Pižon’, koji mu je ostao do današnjih dana.
Jedan od njih svakako je i Neven Jerbić, koji
Dražena (Pižona) zna od uličnih haklova i natjecanja po školskim
prvenstvima. Prisjetio se Jerbić i Cesarove igračke karijere,
koja ipak nije bila tako ‘skromna’, kako često sam Cesar ističe.
Prisjetio se tako Jerbić i kako su i on i ‘Pižon’ igrali u
‘legendarnoj’ biškupečkoj Mladosti, da su ‘odrastali’ na
asflatnim igralištima, jer onda su dvorane bile luksuz.
– Sjećam se negdje prekdraj devedesetih kada je Pižon otišao u
vojsku, kako se vratio s nadimkom Gallis, što vam dobro govori
kakav je bio igrač. Bio je izuzetno brz, snalažljiv, s vicom u
igri, asistencijama ispred bremana, podvaljivao ispod ruku kao
Jason Kidd ili Steve Nash. A znao je ući i u seriju trica kao
dans recimo JJ Barea ili JJ Redick – istaknuo je Jerbić, sportski
kroničar, danas novinar i urednik na Radio
Ludbregu, i sam autor nekoliko knjiga.
Bili su i suigrači u Galleru, početkom
devedesetih, a zajedno su i krenuli na trenerskom seminaru na
Badiji, s kojim i počinje Cesarova knjiga, na početku trenerskog
puta.
On je započeo u Varaždinu, s mladima u KK MWM Agro
Co, potom u Focusu, gdje je Dražen bio
trener od 1996. do 2000. godine, da bi svoj prvi veći trenerski
uspjeh Dražen ostvario s košarkašicama u ŽKK
Vindi.
Klub koji je pokrenuo učitelj tjelesnoga, i veliki košarkaški
radnik, Zlatko Knolmajer, stigao je 2000.
godine. Predsjednik kluba tada je bio Nenad
Golubić.
– Prepoznali smo u njemu vrijednog košarkaškog radnike, spremnog
na jako puno truda, učenja i rada, imao je tu neku ‘iskru’, a i
bio je praktički besplatan. Nikad nije pitao za nove, haha –
našalio se usput Golubić.
Unatoč svemu tome, Cesar je već za par godina s košarkašicama
Vindija, stigao do kvalifikacija za Prvu ligu. Tih dana sjeća se
i Nenad Kovačić, koji je kao novinar Večernjeg
lista pratio intenzivno igre ŽKK Vindi.
– Klub je podigao praktički iz ‘pepela’, bez ikakve velike
podrške, iz godine u godinu djevojke su napredovale, sve do
ulaska u prvu ligu, s praktički cijelom domaćom ekipom. Cure su
od dvorane šeste osnovne škole stigle u elitni rang domaće lige –
istaknuo je Kovačić, istaknuvši i nekoliko detalja iz tih sezona.
Sa ŽKK Vindi od školske dvorane do Prve lige
Svega toga s ponosom se sjeća i Dražen Cesar ‘Pižon’, koji je
istaknuo i anegdotu s prve utakmice, tada ekipe u A2 (Drugoj)
ligi.
– Gostujemo u Zagrebu, kod Pešćenice, utakmica je završila
rezultatom 99:38. Igrali smo stvarno loše, nedostajalo nam je
doduše i sedam igračica, a negdje prekdraj utakmice zove me
Knolmajer, nek zovem time out, i on njima govori, samo da ne
padne ‘stotka’, branimo to. I nakom utakmice, poraza od preko
šezdeset razlike, mi idemo doma, a cure pjevaju. Ja neznam gdje
da se okrenem od srama, ljutnje, radi poraza, a one sretne jer
nije pala ‘stotka’ – sjeća se Dražen Cesar.
Vrlo brzo ekipa se ustabilila, stigla i do vrha tablice.
– Svemu tome je zaslužan nevjerojatan rad ovih cura, svakodnevnih
treninzi, vikendom i višesatni. Stvarno im hvala na tome – rekao
je Cesar.
Djevojke su 2003. godine igrale i kvalifikacije za Prvu ligu, a
2004. godine i ušle u Prvu ligu, što je bio fascinantan uspjeh.
Ključna je bila pobjeda u Rijeci, a Cesar se prisjetio kako je
slavlje bilo neponovljivo.
Klub je činila mala, ali složna zajednica košarkaških fanatika, a
funkcionirao je kao jedna velika ‘obitelj’.
– Sjećam se tih dana, Cesar je bio veliki motivator i pokretač,
pa je tako klub imao i svoju himnu, šalove, prvi od svih klubova
imali su i svoju Internet stranicu, a pamtim go i po činjenici da
sam na jednu utakmicu Prve lige, kao novinar putovao avionom, u
Dubrovnik – istaknuo je Kovačić.
Cesar kao MVP košarkaški trener Varaždinske županije
Nakon ŽKK Vindi Cesar se ponovno okrenuo dečkima, u
novooformljenoj Školi košarke Varaždin, kojiu je vodio još jedan
športski fanatik Sead Žunić, gdje je boravio
2006. i 2007. godine, i tu se ponovno posvetio stvaranju igrača.
Potom odlazi u prvi mandat u KK Grafičar, 2008.
godine, potom se opet vraća u Vindiju, potom i u žensku košarku u
ŽKK Vindi. A svoj novi trenerski ‘vrhunac’ doživljava
ponovno u ludbreškom Grafičaru, gdje je trener do 2012. do 2014.
godine, kada pobjedom u Virju kod Podravca stiže
i do vrha A2 lige, kasnije i do igranja Prve lige.
– Uspavani gradić postao je košarkaška prijestolnica. Bilo je to
tri godine fantastičnog projekta Siniše Besera,
a na njegovom i radu Dražena Cesara, klub je igrao protiv
vrhunskih ekipa, a Bender i
Žižić su opasno ‘živjeli’ tih dana u Ludbregu –
sjeća se tih dana Neven Jerbić.
– Nije mu bilo teško potegnuti i stotinu kilometara samo da
pogleda neku utakmicu, statistiku je doveo do savršenstva, a
dobio je i priznanje za trenera godine u Ludbregu. Zaslužio je
veliko priznanje za njegovu kvalitetu, predanost radu i odanost
klubu Grafičar, stoga ga se Ludbrežani uvijek rado sjećaju.
Dražene hvala ti za sve što si učinio za košarkaški sport i da
smo se osjećali životno – istaknuo je Neven Jerbić.
– Surađivao sam s mnogim trenerima u našem kraju, sve ih dobro
upoznao, ali Dražen Cesar je vjerojatno MVP košarkaški trener u
Varaždinskoj županiji – ustvrdio je Jerbić.
Posljednjih godina Cesar je ponovno u Varaždinu, u KK Vindija,
aktivan na stvaranju novih igrača, ali i više o stvaranju i
odgoju u kvalitetne ljude.
Sportska knjiga desetljeća u Varaždinu
Okupljenima se obratio i izdavač knjige Robertino
Bartolec, iz izdavačke kuće Modernist, koji je istaknuo
Cesarovu predanost knjizi. Istaknuo je i da je sve odlično
zamislio, napravio koncept, pripremio, stoga je njima preostalo
tek grafički urediti knjigu.
– Imao sam dosad stotinjak promocija knjiga, i moram priznati da
na niti jednoj u Varaždinu nije bilo ovoliko ljudi – istaknuo je
Bartolec.
– Dražen je vrlo inteligentno nadogradio novinske isječke svojim
komentarima, mislim da je to velika kvaliteta ove knjige. Time
smo mi mogli doživjeti Dražena i kao trenera i čovjeka – istaknuo
je Bartolec, prepričavši i nekoliko detalja iz knjige, koji mogu
dočarati Dražena.
– Ovo je nesumnjivo sportska knjiga deseteljeća u Varaždinu,
provjerio sam što je izdano posljednjih deset godina, ali ova je
iznad svih. Iz nekoliko razloga, prije svega jer spominje čak 200
imena s kojima se tijekom karijere sretao. Jedna stvar je
nevjerojatna kod Dražena, gdje nema čak pandana u Varaždinu, a i
šire. Posebno je upravo to što je Dražen primjerice iz ‘pepela’
djevojke iz Šeste osnovne škole doveo do Prve lige. To je nešto
neusporedivo pa čak u bilo kojoj sferi života u Varaždinu –
istaknuo je Bartolec.
Uistinu, knjiga je vrlo zanimljiva, posebna, a svi koji nisu
stigli, knjigu mogu nabaviti i sljedećih dana u
Književnom salonu Korzo, na Trgu Kralja
Tomislava (Korzu).
Na kraju ove košarkaško-sportske svečanosti, okupljenima se
obratio i sam Dražen Cesar, zahvalio svima koji su sudjelovali u
nastajanju knjige, a posebno svojoj obitelji.
– Knjiga govori i šalje samo jednu poruku, da sport, posao,
škola, fakultet mogu i idu zajedno. To je jedan poruka pozitive,
poruka zajedništa, koju šalje ova knjiga. Kada vidim tko se sve
okupio danas, mogu reći da sam ja danas najbogatiji čovjek na
svijetu – poručio je Dražen Cesar.