Kockice se u redovima Varaždina polako slažu, a Samir Toplak ima još dvije jake utakmice za uvid u to koji igrači se mogu nositi s najvećim pritiskom dok je na papiru 'najlakši' protivnik. Prvo slijede Rijeka i Hajduk, a onda izravni ogledi za ostanak - Istra i Inter.
Iako pred tribinama na kojima su bili samo predstavnici klubova i
medija, elitni rang hrvatskog nogometa nastavljen je
u Varaždinu.
Samir Toplak je nakon dolaska na klupu
Varaždina dobio dodatna dva mjeseca za uigravanje momčadi što mu
je pomoglo na boljem povezivanju redova, ali i poboljšanju
atmosfere u momčadi. Jedini njegov problem je raspored utakmica u
‘post korona’ sezoni jer
nakon Dinama (1:3) slijede Rijeka i Hajduk,
ekipe iz vrha hrvatskog nogometa.
I vidjelo se na otvaranju protiv Dinama kako je Toplak unio svoje
trenerske crte u momčad. U obrambenom dijelu čvrstih 4-5-1 sa
zadnjim veznim koji pokriva stoperske pozicije
kad Rodin i Stolnik isprate
u ovom slučaju Brunu Petkovića koji se
često spušta na dodavanje na 30-40 metara od gola, ali ozljeda
Nikole Tkalčića vidno je poremetila
čuvanje Mislava Oršića.
Toplak unio novosti u igru
Iako ‘modro’ krilo nije odigralo vrhunsku utakmicu, bilo je to
dovoljno da stvori probleme i dopusti
Marinu Leovcu odlazak iza njegovih
leđa jer je Vinko Petković jučer bio
malo impresioniran protivnikom pa njegova partija nije bila
dobra, pokazao je to i trenutak nepažnje kad je faulirao
Arijana Ademija u Nevistićevom šesnaestercu.
No, bilo kako bilo, Novoselec je u
nastavku uspio kontrolirati desnu stranu te iskoristiti svoju
konstituciju ispred Dinamovih igrača što je izgledalo mnogo bolje
nego u prvom dijelu. Jessie je cijeli
tjedan bio na poštedi zbog problema s koljenom, a vidjelo se to i
na terenu jer je izgledalo kao da je ostao bez snage još u 20.
minuti, a koncentracija je padala i zbog fizičke nemoći u
nastavku.
U paru s Denisom Glavinom na
zadnjem veznom, nije to bilo dovoljno kompaktno jer je Denis
mogao odrađivati obrambene zadatke na terenu, ali nije se uklopio
u momčad na poziciji u ovoj utakmici. Vezni red je u prvom
poluvremenu bio porozan, a to se s pet igrača u liniji ne smije
događati.
Domagoj Drožđek u prvih 45 minuta
napravio je nepotrebnu kilometražu jer je više bio na bočnoj nego
krilnoj poziciji, a suigrači su ga ‘ubijali’ dugim loptama te
njegov ‘Sizifov posao’ nije imao nikakvog smisla, dok
se Leon Benko jednostavno izgubio
kraj moćnijih Dinamovih stopera.
Kapetan Varaždina u poznim igračkim godinama, valja priznati,
više ne može napraviti sve što je mogao primjerice u zlatnim
danima Rijeke. Lopta u noge i traženje igre bilo
bi ono na čemu bi se trebala bazirati Benkova igra jer Leonova
želja nije upitna, njegova figura ne terenu velik je poticaj
ostalim igračima, ali godine i ozljede su napravile svoje pa je i
s 36 na leđima potreban još jedan zaokret. Njegovu lijevu nogu i
‘nos za gol’ mu nitko ne može oduzeti, ali fizičku moć i brzinu
ipak – može.
Rješenje za osvježenje – Jorge Obregon
Zato je pravo osvježenje kolumbijski napadač
Jorge Obregon (23) koji je pokazao u
drugom poluvremenu kako se Varaždin ima čemu nadati u napadačkom
dijelu. Odlična suradnja s Mehdijem,
Drožđekom
i Teklićem dovela je do nekoliko
odličnih akcija po boku, a gol koji je zabio je priča za sebe te
gol kao takav već dugo nije viđen na travnjacima HNL-a. Tako
prizemnim udarcem probiti reprezentativnog golmana nakon što si
na koljenima ostavio ‘Bleka Stijenu’ iz redova Dinama je zaista
impresivno.
Bilo je prilika za izjednačenje, ali na kraju je ipak Dinamo
zasluženo slavio. Ako ne gledamo loših 45 minuta, jedina zamjerka
u nastavku jest posljednja minuta i loše reakcije Nevistića i
Mamića. Doduše, da nije
bilo Ivana Nevistića, rezultat je
mogao biti i puno veći jer je s nekoliko bravuroznih obrana
stopostotnih prilika nogometaša Dinama još jednom pokazao da nije
slučajno mladi reprezentativac hrvatske, a polako je već i
naviknuo varaždinsku publiku na nekoliko velikih obrana pa neke
stvari odlaze ‘pod normalno’.
Bez nepotrebnih grešaka po bodove u nastavku
Trener Toplak je zadnjih pet minuta na mjesto napadača poslao
visokog stopera Rodina, a tu nema više puno pametovanja – duga
lopta pa ako Matej i Jorge uspiju nešto iskoprcati – jackpot, ako
ne, 2:1 je prihvatljiv rezultat. A onda se dogodi pokušaj
iznošenja lopte u sam smiraj utakmice koji rezultira golom koji
nije trebao biti u mreži domaćina.
No, bilo kako bilo, ne treba očajavati nakon ovakve partije
protiv aktualnog hrvatskog prvaka. Teško je za očekivati da će
protiv Rijeke ili Hajduka varaždinski prvoligaš uzeti sva tri
boda, ali Inter je na Poljudu pokazao koliko se može biti opasan.
Ovakve utakmice izbacuju one koji su trenutno spremni za početnih
11, a Samir Toplak dobio je dovoljno dobar uvid u natjecateljskoj
utakmici na sve ono što vidi na treningu.
Čak i bod protiv Rijeke i Hajduka bio bi veliki poticaj za ono
što onda slijedi, a to su utakmice protiv Istre
i Intera na domaćem terenu. Kako stvari stoje,
te bi se utakmice mogle, vođene primjerom Mađarske i Češke
odigrati pred ograničenim brojem gledatelja, ako se epidemiološko
stanje u zemlji naglo ne pogorša.