'To je livanjska strategija, da zaje** svakoga!', rekao je legendarni Ćiro.
Hrvatska nogometna reprezentacija pod Dalićevim
vodstvom prvoplasirana je okončala kvalifikacije za Europsko
prvenstvo, a s iste pozicije u skupini sada gleda prema Svjetskom
prvenstvu u Kataru 2022. godine.
Pa ipak, dojam o nastupima vatrenih opet je daleko od
grandioznosti i glamura na koje smo, kad je ova momčad u pitanju,
već pomalo zaboravili. Stoga smo porazgovarali s Dalićevim
trenerskim mentorom i bivšim izbornikom Miroslavom
Blaževićem.
Što imate za reći u Dalićevu obranu i treba li se on uopće zbog
nečega braniti?
– Vi koji niste ništa razumjeli kazat ćete da se on treba
braniti, a on je napravio jednu mudrost koju je mogao još samo
Ćiro Blažević napraviti. On dovede u zabludu sve protivnike, i
one skeptike. Stavio je u igru mladiće koji će još dugo morati
čekati da ponovno dođu u kombinaciju. Njegova je strategija za
mnoge od vas nerazumljiva, i za mene čak. On je Maltežane opustio
prvim dojmom moćne hrvatske reprezentacije, koja to nije bila, a
onda dođoše oni malo svježiji na one malo umorne – pa to je takva
trenerska finesa koju je samo izuzetan trener mogao napraviti, a
to je Dalić. Razveselio nas je sve, iako me Šuker u poluvremenu
tješio riječima: “Šefe, ništa se ne brinite, ja znam Dalićevu
strategiju.” U svakom slučaju izgubili ste prostor za napad na
Dalića, a on je genijalac. Pokazao je da je veliki strateg. To je
livanjska strategija, da zajebe svakoga! – ističe Ćiro.
Sve ide po planu
Bismo li ipak trebali bolje, uvjerljivije izgledati protiv tako
skromnih suparnika kao što su Slovenija, Cipar i Malta?
– A što bismo trebali? Zar svjetske i europske nogometne velesile
ponekad ne gube utakmice? Što bi trebali sad ti veliki Slovenci
koji su zgazili Hrvate, što bi oni trebali govoriti? Dalić ide
naprijed, on jadan traži… nema glavne, udarne špice, što je
Rebić, nema Petkovića, on krpa, on se snalazi i on prolazi. Svaka
mu čast! – naglašava Blažević.
Kakav je pristup igrača, je li ambijent iz Rusije još prisutan?
– To je sve u redu. Dobro je da su naši reprezentativci u ovoj
utakmici igrali u maksimumu svojih mogućnosti pa smo vidjeli
nečije mogućnosti, ali i nemogućnosti – uzvraća Ćiro ne želeći
imenovati one koji su eventualno podbacili (“Nije vrijeme za to,
pobijedili smo!”)
Ima li nečega u igri reprezentacije što vas ipak zabrinjava?
– Sve ide po planu, ali jadna je ona nacionalna momčad koja misli
da nema briga. Brige su sastavni dio ovoga posla. Ako nemaš
brigu, nemaš ni motiv, a ništa kao briga ne može izazvati najveći
tvoj angažman. Koja je to briga? To je briga za sutra! Iako je
Dalić najbezbolnije prošao smjenu generacija i evo ga, tu je, na
Europskom prvenstvu, i sada prvi u skupini. Mi imamo razloga
očekivati bolja vremena. Momčad se mora stabilizirati, imamo mi
igrača, ali slučaj je htio da imamo ozlijeđenih, da nam se
Vrsaljko tek vraća, a on je jedan veliki plus. Bokovi su ključni,
ne znam kako će se taj Barišić razvijati, on bi mogao doći na
svoje, ima onu finu “kiflu”. Bočna pozicija danas je najelitnija;
ono što je nekada bio centarfor, danas je bočni igrač – naglasio
je Blažević posve uvjeren da je njegov učenik Dalić na pravome
putu.
‘Koji cilj nisam ostvario?’
A je li to doista tako, reći će nam lipanjske utakmice na
Europskom prvenstvu, na kojemu će Hrvatska braniti ugled druge
reprezentacije svijeta. Ugled koji je ipak malo, mrvicu nagrizen
u utakmicama Lige nacija.
Inače, Dalić je, vodeći Hrvatsku u kvalifikacijama za Svjetsko
prvenstvo i Europsko prvenstvo, u 14 nastupa osvojio 64 posto
bodova, jednako kao i Miroslav Blažević u 29 nastupa. Ispred njih
su Slaven Bilić sa 73,5 posto bodova u 34 nastupa, Ante Čačić sa
69 posto u 11 nastupa, a iza Niko Kovač sa 63 posto u deset
nastupa.
Nakon osvajanja svjetskoga srebra, Hrvatska je pod Dalićevim
vodstvom odigrala 27 utakmica (prijateljske, Liga nacija,
kvalifikacije za EP i SP) i ostvarila samo 12 pobjeda, pet remija
i deset poraza uz gol-razliku 45:43.
Ali kako god brojke izgledale, pa i kakav god dojam ostavile
izvedbe vatrenih, izbornik Dalić još uvijek ima protuargument za
kojim će uvijek rado posegnuti: ‘Koji to cilj nisam ostvario?’