Trener varaždinske Koke Vladimir Canjuga gostovao je u kod Siniše Kovačića u 'Podcastu u ringu' te se prisjetio svojih početaka, kako je uopće završio u ženskom rukometu, ali i najavo neke planove.
Hrvatski rukomet opet je stao, za razliku od ostalih dvoranskih
sportova. Tako i rukometašice varaždinske Koke moraju na novu
pauzu. Dok one treniraju i čekaju nova rješenja Saveza, trener
iznosi svoje mišljenje o situaciji.
– To je pokazatelj lošeg rukovođenja u Savezu. svi dvoranski
sportovi 1. i 2. ranga se održavaju. Košarka, futsal, pa čak i
borilački sportovi se održavaju u kojima ima puno kontakta, ali
to su neke druge igrice koji netko tko prati sportske medije više
okrenute problemima našeg najboljeg muškog kluba koji je toliko
utjecajan u našem Savezu i okruženju da su evo uspjeli prekinuti
sva natjecanja pod okriljem HRS-a, osim kadetskog uzrasta. Što
dodatno daje sumnju u sve to, kao da korona poznaje uzraste da
među mlade ide, a među starije ne ide –
započinje Vladimir Canjuga na gostovanju
kod Siniše Kovačića u ‘Podcastu u ringu’ pa
nastavlja:
– Vrh vrhova je okupljanje ženske rukometne reprezentacije koja
je otišla na Croatia Cup u Poreč gdje će igrati protiv
Brazila i Nizozemske. Očito
korona ne poznaje ni međunarodne granice pa bira tko će se
zaraziti. Malo sam sarkastičan, ali šteta za rukomet. Pogotovo
šest tjedana prekida, svatko tko malo nešto zna neka se zapita
kako je to po treći put raditi bazičnu pripremu.
Imali su prvu pauzu zbog korone pa zatim pauzu zbog okupljanja
reprezentacija, a sad slijedi novi prekid.
– Upravni odbor Saveza nije tijelo koje predstavlja klubove, već
po onoj našoj demokraciji – skupštinu čine predstavnici klubova,
ali predsjednik Saveza bira Upravni odbor bez obzira na
pripadnost klubova. Tako da oni nemaju predstavnike klubova nego
recimo sponzore i ljude koje je odabrao predsjednik gospodin
Grahovac. Tako da je žalosno da odluku nisu donesli predstavnici
klubova, a ni oni koji možda baš i nisu informirani. Nije bilo
problema da se liga odigra, ali trebalo je možda separirano
raditi i eventualno kroz Uskrs napraviti prekid jer mi ćemo očito
još neko vrijeme živjeti s koronom i moramo se naučiti na to.
Canjuga se prisjetio i svojih rukometnih početaka.
– Maturirao sam 79′ na MEC-u. Rukomet sam počeo igrati kao
12-godišnjak zbog Olimpijade u Münchenu, a tad je bjelovarski
Partizan bio prvak Europe i Jugoslavija je imala dobru ekipu.
Tako sam se došao prijaviti kod Stjepana Poje i krenuo igrati u
ondašnjem Partizanu, a kasnije Ivančici gdje sam igrao do 28.
godine kad sam postao trener. Rano sam završio fakultet,
diplomirao sam 83. i počeo raditi na Srednjoj školi Ivanec kao
profesor tjelesnog, a profesor mi je davno rekao da sam premali
za rukometaša, ali mi je rekao da bi mogao biti dobar trener.
Prvu selekciju mladih igrača napravio 80′ u Ivancu. A poseban
pothvat je bio selektirati djecu, trenirati ih 15 godina i
dovesti do prve lige. Drugu selekciju 86′ je napravio mnogo bolje
jer više nije bio student, a iz toga se ‘rodio’ prvoligaš koji je
praktički 15 godina bio u prvoj ligi. Također, 93′ su bili prvaci
države u Poreču s mlađim uzrastima i postao izbornik u mlađim
godištima gdje je surađivao s Davorom
Dominikovićem, Ivanom Balićem i mnogim
legendama hrvatskog rukometa, ali i današnjih igrača poput
Domagoja Duvnjaka. Sad je
trener varaždinske Koke već šestu sezonu.
– U Koki su sve cure studentice, a četiri pet ih radi. Primaju
stipendije koliko ja znam, a u ženskom rukometu je jedini
profesionalni klub Podravka gdje cure imaju plaću par tisuća
eura, a čak i u Lokomotivi su sve cure
studentice. Tako su i iz Koke sestre Kalaus otišle u Lokomotivu
kad su otišle studirati, a moje informacije govore da nije puno
bolja situacija ni u muškom rukometu. Samo u
Zagrebu i Nexeu je
profesionalizam, a ostali klubovi su neke stipendije itd. – a
osvrnuo se i na financijsko stanje u sportu:
– U Hrvatskoj to nije dobro. Gledajući Mađarsku
koja ulaže u šest, sedam sportova. Tamo klub koji ulazi u prvu
ligu dobije 150-200 tisuća eura od Saveza. Ali opet taj Savez je
financiran od države, ali i masa gradova i lokalnih zajednica se
promovira kroz sport.
Nije namjeravao završiti u ženskom rukometu, a na kraju mu je to
promijenilo život.
– Goluža i ja smo išli u Poljsku na neki trening
turnir sa seniorskom reprezentacijom Hrvatske, a
Červar nije išao. Tad su mijenjali
Zdravka Zovka i krenula je priča tko će biti
izbornik, a mene je Goluža upitao zašto to ne bi bio ja. Ja sam
pomislio ‘ma fućkaš ženski rukomet’, ali nakon razgovora i
razmišljanja sam prihvatio ponudu. Nakon pet godina nismo uspjeli
izboriti drugi krug na EP-u sam dao ostavku pa me kontaktirao
Premužić, direktor Koke. Tad sam se htio vratiti
u muški rukomet, ali prihvatio sam ponudu nakon što sam predložio
plan i izuzetno lijepo sam se osjećao, strašna smo obitelj.
A otkrio je i svoje planove za budućnost.
– Kao što sam već najavio u klubu, ovo je moja zadnja sezona u
Koki. Namjeravam uzeti barem pola sezone pauze, ali ako dođe neka
zanimljiva priča, razmislit ću. No, ne bi čudilo da odem u
mirovinu, imam 41 godinu staža i vrijeme je da se posvetim nekim
drugim stvarima poput tenisa ili skijanja koje su moje ljubavi –
rekao je Canjuga.
Govorio je Canjuga još o životu, događajima u Koki, rukometnim
dogodovštinama i mnogočemu, a sve možete pogledati OVDJE.