Cijeli Varaždin preselio se u Split, organizirano je išlo čak 15 autobusa, a brojni su išli i vlastitim prijevozom. Ulice Varaždina te su nogometne nedjelje bile puste.
Prije dvije godine prisjetili smo se utakmice legendarne
Varteksove sezone u 1.HNL sezone 1995./1996., a
ponajviše utakmice posljednjeg kola
protiv Hajduka na Poljudu.
Bila je to i ostala, do dana današnjeg, utakmica puna
kontroverzi, ali i očitog suđenja protiv varaždinskog prvoligaša
koji je pobjedom mogao postati prvak Hrvatske – prvi put u svojoj
povijesti.
Prisjetite se tih nogometnih vremena koja su ostala u kolektivnom
sjećanju mnogih Varaždinaca i ljubitelja Varteksa:
xxx
Kada je u pitanju varaždinski nogomet i NK Varteks,
povijesne utakmice su sigurno polufinale kupa ’61, pobjeda
nad Hajdukom te finale protiv Vardara.
U klupskoj povijesti nove Hrvatske povijesne su zasigurno one
europske s Aston Villom, Heerenvenom, Mallorcom, Brondbyjem.
Od prvenstvenih rekordne pobjede protiv
nedodirljivih Dinama i Hajduka, 0:4, odnosno 1:5
na gostovanjima u Maksimiru i Poljudu.
Od susreta na Varteksovom stadionu mogu se izdvojiti dvije 4:0
pobjede nad Dinamom i Hajdukom, pa utakmice finala kupa, no
sezona 1995./96. je ipak bila nešto posebno.
Varteks je ‘tukao’ modre usred Maksimira 4:3, u utakmici koja se
igrala do 98. minute, s Franjom
Tuđmanom u loži i kada je Marijan
Mrmić obranio penal.
Varteks je tadašnju Croatiju pobijedio i na domaćem terenu,
golovima Posavca i
Brlenića.
Potom i Hajduk, pred vjerojatno najvećim brojem gledatelja ikad u
povijesti kluba, na Starom Istoku, gdje su novinari ustvrdili da
je bilo čak 15 tisuća gledatelja. Brojka je vjerojatno ipak
prenapuhana, a miljenik tribina Zoran Brlenić bio je i tada
strijelac.
Uspjeh Varteksa nije bio slučajan
Sve to, pa i pobjeda nad Osijekom
golom Saše Paske u sudačkoj
nadoknadi, otvorilo je u playoffu put do naslova prvaka, na
utakmici na Poljudu. A ‘povijesna’ utakmica odigrana je na
današnji dan, prije točno 23 godina.
Varteks je bio tema dana, mjeseca, godine. Uzdrmao je temelje
domaćeg nogometa, koje su, čvrsto polarizirali u dva centra moći,
tada svemoćnoj Tuđmanovoj Croatiji te centru Dalmacije, Hajduku.
‘Mali’ Varteks tada nije bio nimalo mali, već organizacijski
najposloženiji klub u državi, s jasnom klupskom vizijom,
strategijom, stručnim stožerom. Sve to je predvodio i posložio
klub karizmatični Anđelko Herjavec.
Uspjeh ‘malog diva’ iz Varaždina nije bio slučajan, a u sezoni
1995./96. se sve poklopilo. Sjajan trener Luka
Bonačić, koji je igrao izuzetno organiziran nogomet, s
fantastičnom trkom i borbenošću.
Bila je to sjajna ekipa, mlada zvijezda Davor
Vugrinec, zatim također
mladići Mumlek, Balajić,
Posavec, najbolje igračke godine
za Beseka, Dalića,
Brlenića, Gregorića, Toplaka,
nekoliko sjajnih ‘došljaka’, Mesud Duraković, Grgica
Kovač, Ivica Bančić, maestralni Marijan
Mrmić na golu.
Cijela Dalmacija navijala je za Varteks
– Varteks je tada bio lider u Hrvatskoj. Najorganiziraniji klub u
državi, posložen u svim segmentima, i zato smo mogli i parirati
čak i velikom Dinamu – kazao je Dražen Besek, kapetan
Varteksa tada.
– Emocije su i dalje jake, što je i normalno jer smo došli do
utakmice u kojoj možeš osvojiti naslov prvaka. Trebao nam je samo
jedan korak – ističe Besek.
Hajduk nije mogao do naslova, a Varteksu je samo trebala pobjeda.
Cijela Dalmacija navijala je za Varteks, jer bi time uzeli naslov
‘mrskoj’ Croatiji. Pričalo se i govorilo samo o ‘krojačima’,
odnosno ‘bumbarima’, kako ih je Đelac nazvao.
I cijeli Varaždin preselio se u Split, organizirano je išlo čak
15 autobusa, a brojni su išli i vlastitim prijevozom. Ulice
Varaždina te su nedjelje bile puste.
– Svi smo vjerovali da možemo biti prvaci. Čak je i mene Đelac
uspio uvjeriti svojim ludim optimizmom. Bilo je fantastično tih
dana, svi su navijali za Varteks, skandidalo se Varteks, Varteks
i na splitskoj Rivi. Euforija je bila nenormalna – prisjeća
se Rikardo Kahlina, vođa White
Stonesa, no euforija je brzo splasnula.
– Već nakon 20-ak minuta, iako je cijeli stadion navijao za nas,
bilo je jasno da ne smijemo dobiti tu utakmici – tvrdi Kahlina.
U prvom poluvremenu Davor Vugrinec je čak dvaput rušen
u kaznenom prostoru Splićana, no sudac nije pokazao na bijelu
točku. Kriterij prekršaja, kriterij dosuđivanja zaleđa, sve je
išlo na mlin Splićana.
Na kraju je strijelac pobjedonosnog gola za Hajduk
bio Mario Meštrović, pred kraj susreta, a
nije znao da li bi se veselio ili ne.
– Najteži je bio put doma, u autobusu grobna tišina. Kad splasne
euforija, nakon toga je malo teško – sjeća se dobro Kahlina.
U kontakt emisiji nakon utakmice, u studiju u Splitu bili su
Herjavec, Bonačić i Besek, a u zagrebačkom studiju su bili
trener Kranjčar i Božo
Sušec. Karizmatični Đelac je počeo u svojem stilu.
– Čestitam Croatiji na tituli, u prvom redu
predsjedniku Mahmetu, potom sportskom
direktoru Zajecu, a na kraju i treneru
Zlatku Kranjčaru – bio je izuzetno sarkastičan Đelac nakon
utakmice, aludirajući na ‘krađu’, a u zagrebačkom studiju je
publika zapljeskala, nesvjesna sarkazma.
– Bilo bi najbolje da Dinamo i Hajduk igraju ligu za sebe, a mi
svi ostali posebnu ligu, jer očito nitko ne smije biti na prva
dva mjesta – kazao je Đelac.
Fantastičan doček moralnih pobjednika na Korzu
Nadovezao se na njega i temperamentni Bonačić.
– Mi danas nismo smjeli pobijediti, ne znam što reći svojim
momcima i kako im izaći pred oči. Dali su sve od sebe, ali nismo
smjeli. Pa samo pomoćni sudac je bio kao Kip slobode, ruka mu je
stalno bila u zraku – kazao je Bonačić.
Vidno emotivan bio je i Dražen Besek, koji je ustvrdio kako je
Varteks gospodski klub, a Varaždin gospodski grad. Novine su
brujale o ‘krađi’, o moralnim pobjednicima, a Đelac se čak
revoltiran registrirao za igranje u finalu kupa, koje je tek
trebalo uslijediti.
Ipak, da je Varaždin gospodski grad, potvrdilo se 13. svibnja,
dan nakon splitske utakmice. Donio je jednu fantastičnu sliku,
doček na varaždinskom Korzu bio je nešto neponovljivo.
– I danas se naježim kad se toga sjetim. To su stvarno lijepa
sjećanja, nadam se da ću tako nešto ponovno doživjeti u Varaždinu
– kazao je tadašnji kapetan Dražen Besek.
– Bili smo moralni pobjednici tad, cijela Hrvatska je bila uz
nas, a doček je bio super, fantastičan. Tih dana puno ljudi nije
ni radilo u Varaždinu, sve je disalo uz Varteks – zaključio je
Rikardo Kahlina.
Što se dogodilo kasnije? U uzvratu kupa Varteks je poražen i na
Maksimiru, a Anđelko Herjavec ipak nije igrao, iako se bio
registrirao za finale. Figurirao je tada u Tuđmanom očima kao
potencijalni budući premijer, pa je pritisak vjerojatno bio
prevelik. Kandidirao se i za predsjednika Saveza, a svega jedan
glas mu je nedostajao da to i postane.
Luka Bonačić bio je trener samo jednu sezonu, a raspala se i
‘zlatna ekipa’, Balajić je otišao u
Portugal, Dalić u Hajduk, Besek u Salzburg,
otišli su i Kovač, Bančić, Duraković. Igrao je iduće sezone
Varteks i svoje prve europske utakmice.
Klub više nikada nije došao tako blizu osvajanja trofeja prvaka,
ali Varteks se tih godina izgradio u velikana hrvatskog nogometa.
Nepravda iz Splita, ali i osjećaj ponosa, dugo su nadahnjivali
Varaždince i sve navijače Varteksa.