'Želimo da se baveći sportom djeca s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom osnaže te da dokažu da invaliditet ne mora biti barijera da se vodi kvalitetan ispunjen život', kaže predsjednica Plivačkog kluba Vidra Višnja Bunić.
Plivački klub Vidra iz Varaždina već neko
vrijeme bilježi odlične rezultate. Prepoznato je to i prilikom
izbora najboljeg sportaša Grada Varaždina za 2021. godine, kada
su članovi kluba ponijeli titulu najboljih sportaša s
invaliditetom u čak tri kategorije!
Ema Cesar proglašena je tada najboljom
sportašicom s invaliditetom, Nikola Kosec
proglašen je (treći puta!) najboljim sportašem s invaliditetom te
je titulu ponijela i ženska ekipa s invaliditetom (koju čine
mlada perspektivna plivačica Mirna Roginek,
jedna od najboljih juniorki s Down sindromom u Europi
Brunela Hrženjak, najbolja sportašica s
invaliditetom Grada Varaždina za 2020. godinu Sabina
Kušter te Ema Cesar, koja je istu
titulu ponijela sada za 2021. godinu).
Stoga je zaista predsjednica i trenerica Kluba Višnja
Bunić, koja posljednjih godina ulaže iznimno mnogo
energije u rad i razvoj kluba imala razloga za zadovoljstvo,
ponos i sreću!
Koliko sebe daje u ono što radi prepoznato je dosad na mnogo
strana. Posljednje priznanje svakako je njezina nominacija za
nagradu ‘Fierce Woman’! A posljednjih dana stigao je
još jedan zapažen uspjeh – na Otvorenom prvenstvu
Hrvatske u paraplivanju, održanome u Splitu,
varaždinske Vidre osvojile su ukupno 12 odličja te isplivali 7
normi za Europsko prvenstvo za osobe s Downovim sindromom u
Portugalu.
Stoga smo željeli pobliže upoznati sportašicu koja stoji
iza ovih odličnih rezultata. Slijedi njezina priča…
Prva iskustva
– Proteklih 19 godina konstantno radim u sportu osoba s
invaliditetom, prvi kontakt imala sam dolaskom u Zagreb na studij
kineziologije na Kineziološkom fakultetu. Po dolasku spletom
okolnosti počela sam volontirati u Hrvatskoj udruzi
paraplegičara i tetraplegičara, a nakon dvije godine
volontiranja nastavila sam raditi na pilot-projektu ‘Osobni
asistent osobama s najtežim tjelesnim invaliditetom’ Ministarstva
obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Nakon
četiri godine rada moja korisnica Anka Slonjšak
izabrana je za prvu Pravobraniteljicu za osobe s invaliditetom u
RH.
Za vrijeme rada u Uredu pravobraniteljice stekla sam uvid u način
rada javne uprave i upoznala se sa svim glavnim akterima u
području zaštite osoba s invaliditetom, kao i problematikom na
tom području, stekla veliko iskustvo rada s različitim
dijagnozama, i u stručnom i u pravnom dijelu.
Suradnja s Anom Sršen
Po završetku studija upoznala sam hrvatsku paraolimpijku
Anu Sršen, tadašnju predsjednicu
Hrvatskog paraplivačkog saveza. Ona mi je
postala prava mentorica, uključivši me u rad Plivačkog
kluba Natator, kojeg je predsjednica. Tamo sam, uz rad s
djecom s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom, stekla
iskustvo u radu s bebama i mališanima.
Povratak u Varaždin
Po povratku iz Zagreba u Varaždin, sa željom da iskoristim znanje
i iskustvo stečeno tijekom studija, preko predsjednika
Županijskog sportskog saveza osoba s invaliditetom, ujedno i
predsjednika Društva distrofičara, cerebralne i dječje
paralize i ostalih tjelesnih invalida Grada Varaždina,
gospodina Ivana Vujeca, počela sam volontirati u
Društvu.
Škola plivanja
Kako sam se pred kraj boravka u Zagrebu u Plivačkom klubu
Natator, uz praktični rad na bazenu, uključila u pisanje
projekata, po povratku u Varaždin pripala mi je čast da
sudjelujem u jednom vrijednom projektu.
Hrvatski paraplivački savez u suradnji s Hrvatskim
paraolimpijskim odborom i Allianz osiguranjem pokrenuo je
nacionalni projekt ‘Treneri velikog srca’. Otvorili su niz Škola
plivanja za djecu s teškoćama u Hrvatskoj, a meni je pripala čast
da budem voditeljica Škola plivanja za djecu s teškoćama u
razvoju u Varaždinu i Čakovcu. Prva škola otvorena je upravo u
Varaždinu, zatim u Čakovcu, onda su uslijedile škole u Puli,
Osijeku, Splitu, Vinkovcima…
Reaktiviranje kluba
Nakon što smo 2013. godine pokrenuli te škole, iz koje su počeli
stizati prvi plivači, Ana Sršen me upoznala s Martinom
Šebijan, višom fizioterapeutkinjom koja je 2007. godine
osnovala Plivački klub Vidra. No nakon tri
godine djelovanja klub je stavljen u fazu mirovanja.
Nakon aktivacije škola plivanja ponovno te 2013. godine pokrenula
sam klub te sam se paralelno zaposlila u Gradskim bazenima, na
mjestu instruktorice sportskih aktivnosti – spasiteljica.
Više poslova odjednom
Pet godina radila sam istovremeno tijekom tjedna kao instruktor
sportskih aktivnosti – spasiteljica na bazenima Varaždin te
trener plivanja u Varaždinskim Toplicama, za vikend sam bila
trenerica plivanja u Školi plivanja u Čakovcu te animator na
dječjim rođendanima i spasioc na bazenima u Varaždinu te u
slobodno vrijeme vodila klub, u kojem je broj članova sve više
rastao.
Teško mi je bilo biti i trener i spasioc i voditi klub. Mnogo mi
je trebalo da se odvažim pa sam lani donijela odluku i posvetila
se samo klubu.
Posvetila se samo klubu
Hrvatski paraolimpijski odbor i Hrvatski paraplivački savez, kroz
projekt jačanja stručnog kapaciteta udruga i klubova koji rade s
parasportašima, omogućili su udrugama da zaposle trenere.
Zahvaljujem se HPO-u i HPPS-u na podršci da se posvetim samo
parasportašima.
Također, trenutno uz posao trenera i predsjednice kluba studiram
na specijalističkom poslijediplomskom studiju Sportsko pravo na
Pravnom fakultetu u Splitu, gdje završavam prvu godinu.
Stručnjaci zaslužni za uspjeh
Volim raditi s kolegama i ulažem u njih. No tražim partnere. Ako
ja vučem devet godina, onda tražim nekoga tko će se zaista
pridružiti tome, vući, tražim da bude ‘unutra’.
Nadam se da bi mi se u skoroj budućnosti mogla u klubu kao
trenerica pridružiti aktualna najbolja sportašica s invaliditetom
Grada Varaždina za 2021. godinu, koja kao učenica druge
Prirodoslovne gimnazije razmišlja o studiju nakon škole. Jednom
smo u razgovoru dotaknule temu kako bi to bilo odlično da se
usavrši u trenerskom poslu i ostane raditi u klubu.
Posljednjih šest godina kolegica Renata Kos,
defektologinja, zaposlena u Centru za odgoj i obrazovanje
‘Tomislav Špoljar’, jednom tjedno radi s grupom ‘Najbolji
plivači’. Renata je izuzetno kreativna osoba, tako da djeca i
roditelji zaista uživaju u njezinim iznova novim pjesmama i
igrama.
Zahvaljujući Renati, klub je od ove godine bogatiji za njezinu
kćerku, magistru fizioterapije Petru Kos, koja
je za vrijeme studija volontirala u riječkom klubu
Forca. Tako da ona, uz kreativnost ,koju je
naslijedila od mame Renate, te stručnost, koju ima kao magistra
fizioterapije, zaista upotpunjuje klub. Osim što svakodnevno radi
s autistima te vodi treninge snage našim sportašima, planiramo je
također angažirati kao voditeljicu novog programa. To su vježbe
za dojenčad i bebe, od 4 mjeseca do 2 godine, koje uvodimo.
Zajednički cilj i želja nam je da nam Petra nakon završetka
stručnog stažiranja ostane u klubu i postane moja zamjenica.
Ujedno smo počeli suradnju sa studentima više fizioterapije na
Sveučilištu Sjever preko Student servisa, koji
nam mnogo pomažu kao pomagači djeci za vrijeme treninga. Također
nam je želja i cilj sa Sveučilištem Sjever, studijem
fizioterapije, sklopiti suradnju kako bi studenti u naš klub
dolazili na stručnu praksu.
Kako se trenira u klubu
Igra je glavni koncept na kojem se bazira rad u klubu. Djeca tako
kroz pjesmu i igru savladavaju osnove plutanja, disanja te uče
osnovne plivačke pokrete i tehnike.
U klubu se radi u nekoliko grupa. Grupa bebe Vidre – tamo se rade
vježbe za dojenčad, bebe i mališane od 4 mjeseca do 2 godine.
Grupa Vidrice je za djecu od 2 do 4 godine. Grupa Najbolji
plivači je za djecu s teškoćama u razvoju od 4 godine do 20
godina, radi se terapijsko plivanje i obuka neplivača po
Halliwick konceptu.
U natjecateljskoj paraplivačkoj grupi Vidre članovi tri puta
tjedno treniraju po dva sata u sportskom bazenu, gdje usavršavaju
sve četiri tehnike (kraul, prsno, leđno, delfin) te se spremaju
za natjecanja sa sebi ravnima na državnoj i međunarodnoj razini,
a tamo postižu vrhunske rezultate.
Natjecateljska grupa Vidre je za djecu bez teškoća od 5 godina do
18 godina. Oni treniraju tri puta tjedno u sportskom bazenu, gdje
usavršavaju sve četiri tehnike (kraul, prsno, leđno, delfin) te
se spremaju za natjecanja sa sebi ravnima na državnoj i
međunarodnoj razini.
Osim toga, tu je i novi plivački međunarodni program Italije,
Slovenije, Austrije i Hrvatske, u kojem PK Vidra kao predstavnik
Hrvatske provodi obuku neplivača i rekreacijsko plivanje za
stariju populaciju.
Više informacija o tome kako je ustrojen klub može se pronaći na
www.pk-vidra-varazdin.hr ili pak na 098 613 681 i
pkvidra@gmail.com.
Sportski kamp
Provodimo i sportski kamp, svaki utorak od 17 do 19 i četvrtak od
18 do 20 sati u dvorani Centra za odgoj i obrazovanje Tomislav
Špoljar, te na atletskom stadionu Sloboda, na Gradskim bazenima
Varaždin, tu je i planinarenje na planinama Varaždinske županije
te kajak na rijeci Dravi. Polaznici se mogu okušati u čitavoj
paleti sportova od atletike, karatea, tenisa i odbojke do
košarke, plivanja, kajaka i triatlona.
Okupili smo trenere navedenih sportova s područja Grada
Varaždina, među kojima je i europski, balkanski prvak i šest puta
najbolji sportaš Varaždina, trener karatea iz Karate kluba
Varaždin Enes Garibović. Tu su i trener tenisa
iz Teniskog kluba Varaždin Marko Dugandžić,
trener košarke iz varaždinskog Košarkaškog kluba Vindija i
Voditelj Odsjeka za sport i rekreaciju Grada Varaždina
Dražen Cesar te ja kao trenerica plivanja i
atletike i predsjednica PK Vidre Varaždin, rehabilitatorica
Renata Kos te magistra fizioterapije
Petra Kos.
U Varaždinu s najmlađom populacijom od svega 4 mjeseca radi samo
PK Vidra. Postoje i druge sportske udruge koje okupljaju osobe s
invaliditetom, primjerice one koji se bave kuglanjem ili
ribolovom, ali ta su društva orijentirana na odrasle.
Sportsko-rekreacijski centar
Sljedeći veliki iskorak ide prema pokretanju
sportsko-rekreacijskog centra za osobe s invaliditetom. S
početkom provođenja sportske škole uočena je potreba za
sportsko-rekreacijskim centrom za osobe s invaliditetom, kako u
Varaždinu, tako i u cijeloj Varaždinskoj županiji.
U planu je da to bude dnevni centar, da ima i rekreacijsku grupu
i natjecateljsku grupu.
Upravo članovi kluba stariji od 21 godinu dali su mi ideju da se
oblikuje jedan takav centar. Jer oni nakon srednje škole
završavaju svoje obrazovanje, a sport bi im omogućio da kroz
njega treniraju, putuju i žive kvalitetnim životom.
Važnost integracije
Izuzetno nam je bitna integracija djece s teškoćama u razvoju s
djecom bez teškoća. Djeca s teškoćama žele biti prihvaćena, oni
žele biti jednaki i ravnopravni. Nama je cilj da se djeca koja
nemaju teškoća uče različitosti i prihvaćanju.
Na invaliditet ne gledamo kao na barijeru. Želimo da se baveći
sportom djeca s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom
osnaže te da dokažu da invaliditet ne mora biti barijera da se
vodi kvalitetan ispunjen život.
Zahvalna svojim trenerima
Osim iskustva koje sam stekla radeći uz Anku Slonjšak i Anu
Sršen, do onoga gdje sam danas doveo me moj prethodni sportski
rad u atletici. Posebno ističem svoje trenere Marinka
Šipoša i Ivana Domislovića. Svi zajedno
su me doveli tu gdje sam sada. Moji atletski treneri mnogo su mi
pomogli.
U početku, kao mlada atletičarka, nisam bila toliko svjesna kao
sada kada, kao zrela sportašica, kineziologinja i sama trenerica,
vodim se savjetima svojih trenera u svojem radu. Sad ih shvaćam
jako dobro i zahvalna sam im za svoje osobne sportske uspjehe i
za trenerske uspjehe.
Tijekom godina naučila sam prepoznati sportaše, pristupiti im i
oblikovati ih. Baš zbog te kombinacije sportašica-trenerica znam
sa čime se moji sportaši bore. Osjećam kada stisnuti, kada
popustiti.
Upravo su dobra psihologija i dobra neverbalna komunikacija ključ
mog uspjeha s djecom s autizmom, djecom koja imaju problema s
komunikacijom. Svi mi imamo svoje bolje i svoje lošije dane, no
kada su loši dani, treba biti svjestan da će ti dani proći i da
će sutra biti novi dan. Uvijek se vodim time da iza kiše dolazi
sunce.
Aktivna sportašica
Svoje najbolje sportske rezultate postigla sam kao atletičarka.
Ponosna sam na brončanu medalju s Ekipnog prvenstva u planinskom
trčanju na prvenstvu Balkana.
Svoje najbolje sportske rezultate na 800 metara, u planinskom
trčanju, polumaratonu i triatlonu postigla sam po povratku iz
Zagreba u Varaždin, nakon 10 godina pauze, kao školovana
sportašica, sa iskustvom i mentalnom zrelošću.
Iako se zbog posla posljednjih godina ne natječem, redovito
plivam, vozim bicikl i trčim, tako da se nadam da ću s osnivanjem
Sportsko- rehabilitacijskog centra, kao krunom moje profesionalne
karijere kao trenerice, biti u mogućnosti istrčati dobar maraton
i odraditi za početak olimpijski triatlon na distanci od 1500
metara plivanja, 40 kilometara bicikla i 10 kilometara trčanja, a
zatim Ironman sa distancom od 3800 metara plivanja, 180
kilometara bicikla i 42 kilometra trčanja.
Kada odradim Ironman, moći ću mirno završiti svoju natjecateljsku
karijeru kao sportašica.
U nove pobjede
Užitak mi je gledati svoje sportaše kako treniraju, napreduju i
kako pritom uživaju. Za mene ovo što radim nije posao, nego
poziv. Krenula sam s jednom grupom i dva sportaša, a danas klub
ima sedam grupa i 70 članova.
Sada smo, na Prvenstvo Hrvatske u paraplivanju u Splitu osvojili
12 odličja. Čeka nas Svjetsko prvenstvo u plivanju za osobe s
Down sindromom u listopadu u Portugalu.
Novi uspjesi su pred nama…