Posljednji ispraćaj je u ponedjeljak na Varaždinskom groblju.
U 96. godini života napustio nas je najstariji član i jedan od
osnivača kluba TK Marathon 95 – Vilim Pap.
Posljednji ispraćaj održat će se u ponedjeljak 2. svibnja u
12:45 sati na Varaždinskom groblju.
Tko je bio Vilim Pap?
Rođen je 23. siječnja 1927. godine u Držimurcu – Međimurje.
Završio Viši pedagošku školu u Zagrebu, smjer matematika –
fizika. Od 1951. do 1965. godine radio na više mjesta u Hrvatskoj
u višim razredima osnovne škole, a od 1965. godine kao nastavnik
matematike na Elektro – strojarskoj školi u Varaždinu sve do
odlaska u mirovinu 1990. godine.
Rekreativnim sportovima – planinarstvom se počeo baviti od 1950.
godine i za to vrijeme prošao sve slovenske i zagorske planine, 4
puta Biokovo, Velebit. Godinama je svake nedjelje ujutro odlazio
autobusom prema Ivancu da bi se popeo na vrh Ivančice koju je
“osvojio” 845 puta, a od toga je 82 puta “istrčao” po cesti
do vrha u sklopu zimske cross-lige ili utrke za Dan grada Ivanca.
Uz svoje zanimanje uvijek je bio zainteresiran za rekreativne
sportove tako da je u Vinici, u dvorištu škole, napravio
badminton igralište, igrajući s kolegama 8 godina, a bio je
i jedan od inicijatora kuglačke sekcije u osnovnoj školi u
Vinici. Odlazeći u Lepoglavu, 3 godine poslije osniva rekreativnu
grupu prosvjetara za odbojku u kojoj je voditelj i blagajnik.
Odbojku igraju u školi u Petrijancu i nastupaju kao registrirani
klub “Izvor”. Dolaskom u Varaždin, uključuje se u kuglački klub
“Sloboda”, gdje kugla 4 godine, a bio je i tajnik 2 godine.
Nakon prestanka rada kluba 1979. godine, uključuje se aktivnije u
cestovno trčanje. Oduševio ga je “Varaždinski pokret
trčanja” koji vode pok. Mladen Mavar – Cena i Boris Kožar. U prve
2-3 godine napravio je nekoliko duljih pješačkih ruta, a 1978.
godine krenuo na prvu utrku na 10 km u Kuršanec. Svaka utrka ga
je sve više osvajala i postaje “ovisnik trčanja”.
Na svoj prvi maraton odlučuje se 1984. godine s 57 godina.
Pretrčao je okruglo 50 maratona, s time da je zadnji bio 2006.
godine u Trevisu. Još je pretrčao 4 Čazme, 188 polumaratona ili
sveukupno 480 utrka. Nakon odlaska ing. Mladena Mavara nastaje
praznina i tada animira nekoliko trkača za cestovno trčanje i
odlaze na trke kod nas, u Sloveniju, Mađarsku i Austriju. Jedan
je od animatora i inicijatora osnivanja trkačkog kluba “Marathon
95” Varaždin, gdje kao član IO i blagajnik pomaže i radi na
širenju kulture trčanja. Tu je i doprinos kod cross – lige
“Drava”, zimske brdske lige “Ivančica”, a i organizacije brdske
utrke “Ivančica” i Varaždinskog polumaratona.
Uvijek je imao želju voditi evidenciju i statistiku o cestovnom
trčanju, tako da je od 1990. godine počeo sa izdavanjem “Biltena
varaždinsko-međimurske regije” koji obrađuje sve cestovne trke i
rezultate naše regije, sa svim podacima i analizama. Radio je
totalne rang liste mnogih utrka, što znači skupiti na jednom
mjestu podatke o svim trkačima i njihovim vremenima na utrkama
tokom svake godine u Hrvatskoj i vani, a za potrebe “Maratonca”
obrađuje rang-listu maratonaca.
Govorio je da je važno što duže biti aktivan, trčati, a osim
trčanja važno je i druženje.
Pazio je na ishranu i nije imao problema sa zdravljem i
povredama. Trčanje je dopunjavao plivanjem koje je počeo prije 50
i više godina, na redovitom 2-mjesečnom kampiranju na Hvaru i
dnevno plivao po 1,5 km i pomagao žeti lavandu.
Bio je animator druženja s prijateljima trčanja iz Várpalote –
Mađarska, kamo se odlazilo svake godine sredinom 10. mjeseca. U
svojoj 80- oj godini je još uvijek bez problema sudjelovao na
mnogim utrkama, najviše polumaratonima, a maraton samo kad nema
vremenskog limita.
Kao jedan od najstarijih trkača nakupio je mnogo medalja i
pehara. Često je govorio:
– Nekad sam uživao u njima, a sada je važno stići na cilj i dobro
se poslije osjećati, a medalje i pokali dobro dođu, ali više nisu
važni, jer ih nemam više kamo spremati.