U seniorskom stažu odigrao je jednu jedinu utakmicu protiv Varteksa, a sve ostale odigrao je za Varteks.
Nakon deset sezona, dugogodišnji igrač NK Varteksa i kapetan,
Borna Radić, okačio je kopačke o klin te završio
nogometnu karijeru.
U Varaždin je stigao 2009. godine. Igrao u Varteksovoj generaciji
1994. godište, s Brlekom, Antolekom, Kostelcom, Lončarom,
Hižakom, Banfićem…
Iduće godine će biti točno 15 godina, pa će onda biti da sam
jednako u Varaždinu, kao i u svojoj rodnoj Novoj Gradišci. I onda
ću s pravom moći reći da sam Varaždinac, domovine sin
– ističe Radić te dodaje:
– Odabrao sam Varteks, bila je opcija Osijek, Rijeka ili
Varaždin, radi škole, na kraju sam odabrao Varaždin, i evo me
tu.
I dok oko toga je li Varaždinec, domovine sin, još može biti
nekih dilema, nema dileme oko toga da je Varteksov sin.
U seniorskom stažu jedna jedina utakmica protiv Varteksa, sve
ostale odigrao je za Varteks.
Deset sezona u redovima Bumbara to potvrđuje. A ljubav je počela
već na prvoj, s pravom možemo reći povijesnoj utakmici. Naime, u
zadnjem rangu natjecanja susreli su se tada novoosnovani NK
Varteks i Škola nogometa Varaždin, gdje je Borna Radić, s ekipom
uglavnom juniora istrčao za ŠN Varaždin. Bilo je to 30.09.2012.,
gdje su uglavnom navijači Varteksa i White
Stonesi dobrano napunili stadion, pa se nakupilo 3.500 –
4.000 gledatelja. Zaželjeli su se Varaždinci bili nogometa, punih
stadiona, nakon tada godinu i pol dana od izbacivanja Varaždina
iz lige.
Ambijent je bio sjajan, Varteks je pobijedio 2:1, a upravo je
Borna i zabio fantastičan gol za mladu ekipu ŠN Varaždina.
– Uh, stvarno smo bili klinci, i sjećam se da sam onda već
pomislio kako bi sjajno bilo igrati uz takve navijače. Na toj
utakmici se pojavila ljubav prema Varteksu – ističe
Borna.
Njegov matični Varaždin, u kojem je odradio kadetski i juniorski
staž, je bio u problemima, Borna je upisao fakultet, nije htio
napuštati Varaždin, ali nije bilo adekvatne komunikacije od
matičnog kluba. U međuvremenu je stigla ponuda Varteksa, koji je
krenuo svoj napredak te je već u prvoj godini prvi puta prešao u
viši rang. U seniorskom nogometu, ima dakle tek jednu jedinu
utakmicu, protiv Varteksa, a sve ostale za Varteksa.
Varteks je bio ljubav na prvi pogled
– Iz Varaždina se nešto nisu javljali, istekao mi je juniorski
staž, pa je stigla ponuda Varteksa, sjećam se dobro prvog
razgovora, Nikola Starčević je bio prvi pregovarač i sve smo se
brzo dogovorili. Zapalio sam se odmah, a sve temeljem te
utakmice. Nakon gota su došli i Jura Belcar i Riki, čak sam bio i
smješten kod Rikija u pivnici neko vrijeme – rekao je Borna.
I bio je to početak jedna sjajne priče, gdje je Borna Radić
ubilježio deset sezona u Varteksu. Ajde, devet i pol, jer se ove
jeseni umirovio.
– Odlučio sam da je dovoljno, nisam prestar, mogu još, ali posao,
fakultet i druge obaveze mi uzimaju dosta vremena. A i ozljede su
me dosta načele. Želim se posvetiti sebi, privatnom životu –
ističe Borna, koji uz posao, ‘ganja’ i studij Logistike na
Sveučilištu Sjever. Na FOI-ju mu nedostaje tek jedan ispit, ali
trenutno nema želju završiti. Sigurni smo da hoće, jednog dana,
kao što su to učinili i neki najveći NBA igrači, poput
primjerice Michaela Jordana, Shaquillea O’Neala te
nedavno Stepha Curryja. Pravi sportaši rijetko stvari
ostavljaju nezavršene.
– Pa vidjet ćemo, možda ste u pravu, sad guram logistiku, to mi
je trenutno i struka, i posao mi je odličan, dopada mi se. Vrlo
je dinamičan pa ne bi bilo mjesta za treninge i utakmice, a ne
želim stvari raditi na pola – ističe Borna, koji posljednje
četiri godine radi kao disponent u tvrtki MS Expres, a
posao mu pričinjava veliko zadovoljstvo.
Varteks ne napušta, samo je kopačke okačio na klin
Prema statistici iz sustava Comet skupio je 255 kup i ligaških
nastupa, ali u ovom sustavu nema podataka za kup do 2018. godine,
tako ih je vjerojatno bilo i 20-ak više. Postigao je 18 golova, a
kapetan Varteksa je bio 88 puta. Zanimljivo, sve utakmice je
odigrao u dresu broj 8.
– Da, bilo je krasnih, eto preko 250 utakmica, teško se
prisjetiti svega, ali bilo je jako puno čudesnih iskustava,
velikih prijateljstava, koja ću pamtiti cijeli život –
ustvrdio je Borna.
U devet i pol sezona mijenjao je i pozicije, primarno je stigao
kao ofenzivni vezni, igrao i defenzivnog, i bočnog, čak i špicu,
a u posljednje vrijeme je često igrao u obrani, kao stoper.
– Kako je vrijeme odmicao, išao sam sve više prema iza. Igrao sam
na svim pozicijama, napad, veza, lijevo, desno, sve osim na golu.
Na kraju sam skužio da jezapravo najljepše igrati u zadnjoj
liniji, manje si s loptom, počistiš, igraš na sigurno, dodaš
dalje i to je to – našalio se Borna.
Najdraža sezona – u Sračincu, najdraža utakmica – osvajanje kupa
u Jalžabetu
Od svih sezona, s posebnom emocijom ističe onu igranu pretežito u
Sračincu, 2018/19, kada se klub iz 4. HNL vratio ekspresno u
Treću HNL.
– Tamo je nekako bilo posebno zabavno, i ambijent, igralište,
ekipa. I ta četvrta liga je nekako baš sjajan rang, blizu su sve
utakmice, samo kod nas i u Međimurju, ima i gostujućih navijača.
A i Sračinec je prava nogometna sredina – kazao je Borna.
Zanimljivo, čak šest puta, u ovih deset sezona, uz jedno
‘nazadovanje’ čak četiri puta je napredovao u rangu natjecanja s
Bumbarima, posljednji puta upravo te ‘srakarske’ sezone, u
2018/19.
Na pitanje koja mu je utakmica najdraža, malo je dvojio, no potom
se prisjetio 11. lipnja 2022. godine.
– Osvajanje kupa u Jalžabetu bilo je stvarno posebno, a i
utakmica je bila izuzetno napeta, pravo finale kupa, u kojem je
Bednja igrala odlično, ali mi eto, pobijedili, vratilo nam se.
Kruna moje karijere u Varteksu, ali još više i kruna rada svih u
klubu. Trebao sam se tu oprostiti. Konačno je stigao i taj
trofej, nakon napornog rada svih ljudi u klubu, od uprave,
trenera, naravno i navijača, White Stonesa, koji su bili uz nas
svo ovo vrijeme – ističe bivši kapetan.
Bilo je puno odličnih trenera, suigrača, Borna se ispričava što
sve ne može spomenuti.
– Ma bila je to jedna sjajna vožnja, stvarno sam se ovdje
osjećao kao doma. Bio sam tek klinac, Varteks me na neki način, i
odgojio. Ljudi u klubu su bili izuzetni, ta energija je bila
sjajna. Ponekad čuješ i neku ružnu riječ, to je normalno, ali
količina ljubavi koju sam dobio ovdje je ogromna – navodi
Radić.
U deset sezona Varteksa ne žali za ničim pa čak niti time što
nije napravio ‘prvoligašku’ karijeru.
– Ma nije to presudno u životu. A što se tiče ponuda, bilo je
svakog ljeta brdo ponuda, od ovih klubova iz naših rangova,
uglavnom, ali nisam ni pomišljao na odlazak.
Povratak u Varteks kao igrač nije otpisao, iako mu se sada čini
daleko, tek je okačio kopačke o klin. No, Varteks neće napustiti.
Ne vidi se u trenerskim vodama, ali bit će na svakoj
utakmici i misli pomagati klub.
– Ma da, naravno da ću dolaziti, bodriti svoj Varteks i svoje
dečke, a poslije i na druženje, uz pivicu – tvrdi Borna.
Neće biti aktivan samo na tribini, dečki iz Uprave kluba vide ga
više u nekim organizacijskim i poslovnim, rukovodećim ulogama.
Sad je vrijeme za to. I za ribolov, za koji konačno, kao mladi
(29-godišnji) nogometni ‘penzioner’, ima vremena. Od ribolova
prizna samo ‘mušičarenje’, a na ovaj omiljeni hobi najčešće ide
sa starim, na neki od bosanskih ‘brzaca’…