Novi stari trener Varteksa zasad radi odličan posao, a uspješan je i zato jer ne gleda stvari uskogrudno, isključivo kroz nogometne naočale.
– Da ne možemo biti u vrhu, ne bi se prihvatio tog posla. Možemo
čak napasti i prvaka, ali to je stvar kontinuiteta.
No, potući ćemo se uskoro i za to – ističe trener Varteksa,
Zoran Vukelić.
Rijetko kojem treneru se u životu pruži prilika dvaput voditi
isti klub. Ako i da, to je najčešće dokaz da u njemu ima
kvalitete. Aktualnom treneru Varteksa Zoranu
Vukeliću pružila se ovog ljeta nova prilika u redovima
Bubmara i to samo godinu dana nakon prve epizode.
Zanimljivo, praktički uz jednoglasnu podršku klupskog
rukovodstva.
Treba nam trener koji radi, koji stvara igrače, ali i koji je
učitelj, koji s njima razgovara i koji će pomoći i prenijeti
svoja znanja i na trenere u klubu, čulo se tada iz usta klupskih
čelnika. I uistinu, već od prvog kola, vidjelo se da je
‘drugačiji’, nije tipični trener, koji na utakmici i treninzima
viče. Razgovara, podučava, trudi se uspostaviti kontakt, a na
utakmicama niti ne skače, već sjedi na klupi, dok utakmicu vodi
pomoćni Marko Trojak, koji zajedno s
Vukelićem vodi treninge i priprema ekipu.
U klubu su uoči sezone procijenili da ekipa može napraviti u ovoj
sezoni i dodatan korak, doveden je niz kvalitetnih igrača. Trener
uvijek u prvom redu ističe proces.
– Kada pričamo o procesu stvaranja nečega, a to je pravilo u
svakom poslu, ako se brzo digneš, poletiš, brzo i padaš, pogotovo
u sportu. Tu je kontinuitet posebno bitan, a ako ga nema, svaka
promjena, svaki novi detalj, krećeš iz početka. Svi klubovi koji
su skloni čestoj fluktuaciji igrača i tenera, teško
hvataju konstantu. Zato ti isti klubovi često i lutaju u
rezultatskom smislu, ili mogu iskočiti, ali se takvi instant
rezultati ne pokazuju kao dugoročno isplativo rješeenj. Za sve
treba vremena, tako bi trebalo biti i u nogometu, a tako bi
trebalo biti i u Varteksu – ističe Zoran Vukelić.
Nerijetko ističe da je glavni cilj stvoriti igru, da je to
važnije od rezultata, koji je zapravo samo posljedica
procesa i igre.
– Pokušavamo stvarati prepoznatljivu igru, to je ključ. Jer
uvijek se dogoditi neka kriza rezultata, neki poraz, ali
tada te igra čupa, vadi. Ako imaš igru, rezultat će kad-tad doći.
U suprotnom kada imaš krizu igre pa te poprati rezultat, a
euforija s tribina te ponese i onda misliš da si dobar,
nerijetko uslijedi pad. I držiš se te euforije, iz utakmice
u utakmicu, a nemaš se uhvatiti za ništa konkretno, nego ovisiš
samo o rezultatu. A jedna lasta ne čini proljeće – ističe
glavni trener Varteksa.
Utakmicom protiv Virovitice zaokružen je prvi krug, odigrano je
svih devet utakmice, zanimalo nas je kakva je liga.
– Što se tiče lige, sve je to, kako se ono kaže, u ‘pet deka’.
Svaka tekma je izazov, evo sad smo imali zadnju ekipu
ovdje pa se svejedno dođe nadigravati. Posebno je izazov
igrati na gostujućim terenima, a nekad se pita i protivnika nešto
– smatra Vukelić.
Varteks je neke utakmice odigrao stvarno odlično, neke vrlo
dobro, a zanimljivo, najveće iznanađenje su zapravo dva poraza,
kod Dinama Domašinec i Graničara u Kotoribi.
– Nakon prvog poraza u Domašincu, smo odmah rekli da
preuzimamo odgovornost na sebe. Mi treneri naravno uvijek želimo
dobro, bili bi ludi da želimo drugačije, a onda nakon poraza,
jedino ‘budala’ ne nauči ništa. Tako i mi iz tog
poraza vidjetli što ne bi trebali više raditi. A ovaj drugi
poraz, u Kotoribi, čak i ne smatram kiskom, igrali smo dobro.
Drugi dan smo gledali snimku utakmice i samo potvrdili zaključak
da je izvedba igrača bila dobra i da takvu igru treba ponavljati
– ističe Vukelić.
Prvo mjesto je stvar kontinuiteta, ali potući ćemo se uskoro i za
to
Klupske ambicije nisu male, već pokušati se dokopati višeg rang
natjecanja.
– Da ne možemo biti u vrhu, ne bi se prihvatio tog posla. Uskoro
će doći i mjesto kada ćemo se potući i za prvaka. Za sada još
trebamo biti strpljivi s mlaima kojima je svaka iduća utakmica
novo i bogato iskustvo. Okosnica ekipa jest starija, ali
imamo i par klinaca koji su tek zagazili u
punoljetnost – tvrdi trener.
Što se tiče igrača po linijama, smatra da najviše prostora za
napredak ima u zadnjoj liniji.
– Ako gledamo po linijama, mislim da najviše prostora za napredak
imamo u zadnjem redu, kod ovih mlađih igrača. Iz tjedna u
tjedan radimo i odvojeno po linijama, ispravljamo greške,
radimo individualno s igračima – ističe Vukelić, pa
naglašava da struka razmišlja i o uvođenju sustava s četiri
igrača u zadnjoj liniji, najvjerojatnije 4-4-2, iz dosadašnjeg
3-5-2.
– Razmišljamo i o igranju s četiri igrača u zadnjoj liniji, svaki
sustav ima svoje i prednosti i mane. Kao što sam rekao, sve je to
proces, i stvar vremana. Mi se zapravo još slažemo i ekipiramo.
Prošlo tjedan nam je pristupio i Petar Havojić, koji se vraća iz
teže ozljede i s kojim također treba postpuno ulaziti u igru.
Kada na okupu imaš takav profil igrača onda je logično da ćeš i
razmišljati o tome kako ih uklopiti – smatra Vukelić.
Sve to je sada nastavak procesa od prije godinu i pol dana, kada
je također bio ovdje.
– Ovo sad je neusporedivo bolja ekipa i situacija, nema
usporedbe, bez želje da bilo koga podcjenjujem. Puno potentnija
ekipa, u smislu konkurencije, širine izbora na određenim
pozicijama unutar ekipa – priznao nam je trener.
A u radu se koriste i moderne tehnologije,
snimanje Pixellot kamerama, tako da se mogu raditi
opsežne analize utakmica, prema kojima se kasnije ‘kroji’ plan
treninga.
Zanimljivo, Vukelić treninge i utakmice vodi zajedno s pomoćnikom
Trojakom, koji zapravo i stoji uz teren, dok prvi trener sjedi u
kućici.
– Dogovor je bio i takav, da bez obzira na sve što jest u klubu,
da se tenzija vođenja utakmice prenosi na mladog Trojaka. I to je
dio procesa, smatram da će on tako najbolje učiti i
napredovati. Želja nam je i da pokušamo uspostaviti sustav u
kojem bi skupina trenera škole NK Varteksa razmišljala i radila
kao tim, po jednom usklađenom programu, tako da se jednog dana
svatko od njih može naći i na mjestu seniorskog trenera. Takav
model se pokazao kao financijski isplativ i održiv u amaterskim
klubovima – ističe Vukelić.
Sustav je to koji je, u određenoj mjeru uspio zaživjieti u
HAŠK-u, za mandata Ratka Ninkovića,
njegovog trenerskog pa i životnog uzora, s kojim ne najbliže
surađivao na nekoliko adresa.
– Trener ne postaješ brzo, preko noći. Trener se stvara kroz niz
godina, pa čak i kroz 10-15 godina. Tako je i moj trenerski put
obilježen radom u amaterskom nogometu kroz 25
godina – kaže trener Varteksa.
‘I igrači moraju steći vjeru u nas’
Ističe da je ovo veliko iskustvo za Marka Trojaka, jer se moraš
isključiti od vanjskog svijeta, od navijača, koji su ogromna
podrška kada je teško, ali ponekad to može biti i teret, stoga se
moraš izolirati od tog pritiska.
– Jako puno je detalja kod vođenja utakmica što
pokušavam prenijeti na struku. I vrijeme je također bitno jer i
ti klinci na terenu moraju steći vjeru u nas – ističe
Vukelić.
Upravo stoga je i njegov rastanak od Varteksa bio težak nakon
svega par mjeseci
– Pa naravno da mi je bilo krivo. Dođeš s jednim ciljem,
dogovarali smo se da nam je glavni cilj kup, ja sve podredim
tome, a u prvenstvu upadnemo u glib i ne možemo iz njega
van. No, kažem, baš je bila neugodna situacija, cijela slika je
bila teška, trebalo je nešto promijeniti. Mi smo tada živjeli od
tekme do tekme, što sam pričao da je loše. Nikad nisam bio
pobornik šok terapija, to su gluposti, dok se počne pričati o šok
terapiji, završena priča, ispadaš iz lige – ističe Vukelić.
‘Kad me Simba nazvao bio sam presretan’
A jednako emotivan je bio i povratak u Varaždin, u klub s kojim
se iznimno povezao, osjetivši pozitivu energiju i potencijal, kao
i klupsku kulturu.
– Baš sam bio pozitivno, ugodno iznenađen. Kad me
Simba (op. predsjednik kluba Siniša
Fučkar) zvao, pa kaže da su svi za da se vratim, naravno
da sam bio oduševljen. Na stranu sujete i sve, ali boli te poraz,
smatram za sebe da sam puno ulagao i prošao pa onda kada
moraš iz te sredine otići jer rezultat nije dobar, bude ti
prilično teško – ističe Vukelić, koji se svaki dan, nakon
redovnog posla vozi na treninge iz Zagreba, ali s lica mu rijetko
silazi osmijeh.
– Ma nije teško, ako nešto radiš s guštom, ništa ti nije
teško – kazuje Vukelić.
Iako ne voli davati izjave, moramo ga predstaviti. Završio je
nogomet na DIF-u (KIF-u), igrao nogomet u Inkeru, a potom
u Lokomotivi, a seniorski u drugoj ligi u Dubravi,
sredinom 90-ih i seniorski. Vrlo brzo shvatio da to nije za
njega i prihvatio se trenerske karijere.
Počeo je već u Moslavini, potom radio
u zagorskim i zagrebačkim klubovima, a
najsjajniji period u karijeri mu je rad u HAŠK-u, gdje je
sedam godina bio trener, zajedno sa spomenutim Ninkovićem.
– Tu smo ustrojili stvari po principu koji sam naveo ranije,
zajedno smo radili, po principu koji sam naveo. Radili smo
odlične stvari, dva puta bili amaterski prvaci države, kadetski i
juniorski, a kroz taj period smo stvorili 40 igrača koji su
kasnije igrali u prvom, drugom, trećem ili četvrtom rangu.
No, najveći nam je uspjeh kada smo jednog igrača dovukli do pete
lige, jer prije toga nije znao loptu dodati –
ističe Vukelić.
Novi stari trener Varteksa zasad radi odličan posao, a uspješan
je i zato jer ne gleda stvari uskogrudno, isključivo kroz
nogometne naočale.
– Za biti uspješan trener ne smiješ gledati usko. Naročito u
klubovima poput našeg, gdje nisi samo trener, ti si im praktički
otac, ti si ovdje i psiholog često, znači sve kad treba. A kada
dođeš u situaciju da si trener negdje vani, profesionalac,
onda si gospodin čovjek. Ovdje se dobro zanat ispeče, a najviše
ga naučiš kad te bace u neočekivane situacije – kazao je
Vukelić.
A da bi neočekivanih situacija bilo što manje svi u klubu
moraju vjerovati u proces. Nije to samo Varteksova priča, nego i
priča većine najuspješnijih sportskih kolektiva. Vjera u
proces i vrijeme, ako imaš integriteta i znanja, osnovni su
preduvjet za uspjeh.