– Otac me inficirao sportom kada me poveo 1982. godine na Dinamovu utakmicu. Tu me sport dobio i od tada sam trenirao mnogo toga – započinje svoju priču Matija Mato Škerbić, prvi doktorand filozofije sporta u Hrvatskoj, profesor asistent na Hrvatskim studijima i voditelj Znanstveno-istraživačkog odbora za bioetiku i sport u Znanstvenom centru izvrsnosti za integrativnu bioetiku pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Zasigurno ga neki otprije znaju kao i omiljenog profesora na Elektrostrojarskoj školi Varaždin u kojoj je radio četrnaest godina, držeći predmete Povijesti i fakultativne Filozofije. Iako smo htjeli čuti sve čime se filozofija sporta bavi, neizbježno je bilo pitanje vezano uz veliku zainteresiranost učenika Elektrostrojarske škole za filozofiju.
– Obišao sam sve razrede i rekao im kako će sve to izgledati. Ravnatelj škole Igor Kos složio se s idejom i rekao je da ako skupim pet učenika, da ću dobiti jedan sat tjedno. Kako sam krenuo od razreda do razreda, na prvoj godini kada smo uveli fakultativnu nastavu filozofije javilo se 92 učenika. To je bilo svjetsko čudo na školi, ali s vremenom je postao standard. Na te sate dolazili su učenici koji to zaista vole i koje to zanima pa sam se i ja na kraju obogatio nekim učeničkim odgovorima i razmišljanjima.
Od igrača i suca pa do filozofa
Kao što je i sam na početku naveo, ljubav prema sportu nije ostala samo u dječačkim godinama. Proširilo se to na cijelo odrastanje kada je isprobao cijeli niz sportova. Ali kako sam kaže ‘bio sam nedovoljno brz, talentiran i skrenuo sam u neke druge vode’. To ga je pak vodilo prema poslu košarkaškog suca, ali…
– Kad propadneš kao igrač, onda ideš u suce, a kada propadneš kao sudac, onda ideš u filozofe sporta – našalio se Matija i nastavlja:
– Do etike sporta došao sam preko nekih članaka gdje sam vidio da postoje ljudi koji se kroz filozofiju bave sportom, a to je ono što me zanima čitav život jer sam uvijek volio raspravljati o sportu. Kada sam vidio da se to radi na znanstvenoj razini, to me potpuno oduševilo.
Odnos vjere i sporta
Vrlo je zanimljiva njegova teza koja se domenski razrađuje unutar filozofije sporta, a tiče se odnosa vjere i sporta, a na takvo razmišljanje, između ostalog, bio je potaknut izjavom povremenog hrvatskog reprezentativca Josipa Pivarića koji je izjavio da ‘je vjernik i hoda u crkvu, ali kada je na terenu za pobjedu će i varati’.
– Etika sporta dominantna je u filozofiji sporta, znači prevladavaju etičke strane, a ima i nešto strogo filozofskih pravaca, poput epistemologije i metafizike. Kako je sport zapravo praksa, meni je to bilo zanimljivo jer sam vjernik, cijeli život hodam u crkvu i ta izjava me baš pogodila jer daje na razmišljanje svakom kršćaninu – govorni nam Matija Škerbić te nastavlja:
– Ima jako puno nogometaša koji se križaju kad ulaze na teren, kad zabiju gol gledaju prema nebu i zahvaljuju Bogu. To mi je uvijek bilo zanimljivo jer ako sportaš i njegov suparnik mole Boga, kome će od njih dvojice Bog pomoći? Mislim da je to neka unutarnja motivacija i snaga koja sportašima daje sigurnost. Također, ja na to gledam da svako od njih traži da mu Bog pomogne da on osobno bude što bolji. Ako je to takav stav, onda je to u redu te je sukladno etici sporta. Ako nije, onda ulazimo, takoreći, u tamnu stranu etike sporta.
Matija Škerbić smatra da sport može pomoći svima u odgoju te je napisao projekt koji je u procesu integriranja etike sporta u srednjoškolski kurikulum.
– Išli smo za tim da neke teme iz sporta primjenjujemo u različitim predmetima u smislu etike. Na primjer, kada govorimo o politici i gospodarstvu, da se primjeni tema iz sporta. Sport je često jasan, puno jasniji nego stvari koje se zbivaju u društvu i životu. Etika se tada nalazi na čistim instancama te ju je lakše primijeniti.
Etika sporta u obrazovanju
Prijedlog je da se etika sporta uvede u sportske gimnazije i fakultete.
– Ona je nužna za sportaše da dobiju moralni orijentir. Ja sam u članku koji se time bavi postavio niz pitanja. Može li vjernik biti vrhunski sportaš? Na koji način je to kompatibilno? Mogu li se vrline poput skromnosti i pomoć drugima, koje su vezane uz kršćanstvo, povezati s poimanjem vrhunskog sporta? – neka su od pitanja koja se nameću sama po sebi.
Ono što još uvelike spada u domenu filozofije sporta je pitanje dopinga i fair-playa te oboje čine temeljne pojmove uz ethos, odnosno spektar tih tema i pojmova kroz koje možemo sagledati sve u sportu.
– Za doping stvar nije tako jednostavna. Postoji niz filozofa sporta koji smatraju da bi doping trebalo dozvoliti i da bi to možda bilo rješenje za sam doping. Kako izravnati prirodne razlike između sportaša. Na primjer, ja sam visok 1,75 m, a igram protiv nekog od 2,10 m. To nije pravedno jer suparnik ima nepravednu prednost. Sad je pitanje smijem li ja uzeti neki doping, da mi izravnamo nepravedne razlike i da možemo ravnopravno igrati.
Talent i fizička spremnost
Kad je riječ o nogometu, nameće se i pitanje koliko se može treningom, a koliko sirovim talentom s određenom količinom rada.
– Kod Messija postoji problem s dopingom. Problem je taj što je Messi bio izložen tretmanu human growth hormone, u dobi od 13 godine kada je bilo predviđeno da će uz pomoć tog tretmana narasti preko 170 centimetara, umjesto predviđenih 150. On je pomoću toga dobio određenu visinu i to je praktičan slučaj dopinga. On bi i dalje bez toga bio talentiran i zdrav čovjek, znači medicinski to nije opravdano. Njemu su to dali znajući da bez toga neće biti kompetitivan. To je zasigurno jedan od objektivnih problema i trebalo bi ga razmotriti.
Jednakost spolova jedna je od tema koja se već duži niz godina provlači kroz društveno-medijski prostor, ali ona spada u bioetička pitanja u kojima ima jako puno razmatranja oko toga.
– Tu ima puno problema jer fizičke i biološke datosti su takve kakve jesu, ali da su žene manje zastupljene i da postoji problem, to je sigurno. Da uzmete bilo kakve sportske novine ili časopise, muškarci će većinski dominirati naslovnicama, dobivat će više medijske pažnje, bit će bolje plaćeni, dok su žene većinom zapostavljene.
Član skupine za izradu državne mature iz Filozofije
Ono na što smo se još koncentrirali kod Matije Škerbića njegov je posao u obrazovanju, odnosno član je ekspertne skupine u Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja za izradu državne mature iz predmeta Filozofije već četvrtu godinu zaredom.
– To je zbilja lijep i kreativan posao, a cijela skupina na čelu sa znanstvenikom Raulom Raunićem je jako dobra. On daje veliki doprinos i drži letvicu visoko da zadaci i odgovori budu na najvećem mogućem nivou. Zadatke treba prilagoditi tome da učenici misle, a ne samo tehnička pitanja koja su puke činjenice. Pokušavamo postavljati pitanja koja potiču na razmišljanje. Filozofija sama po sebi je nevjerojatno kreativna i može se raditi kroz tekst određenih filozofa, životne situacije te razne druge stvari. To može biti TV-serija, film, glazba, umjetničko djelo, ali mora voditi u filozofiju – naglašava Škerbić.
Vrhunskog i kompetitivnog sporta bez navijača – nema
Naš sugovornik naglašava kako se u školi trudio pomoći drugima da uvide neke vrijednosti koje je sam prepoznao u životu. Tako u nastavnoj situaciji kroz životni primjer želi pokazati nešto što bi na druge moglo utjecati da budu bolji prema društvu.
Također, smatra kako sportaši, treneri i sve poznate i uspješne osobe utječu na sve druge, što na njih stavlja veliku odgovornost.
– Smatram da bi svi sportaši toga trebali biti svjesni i da ih etika sporta u tom smislu osvijesti. Mnogi zaboravljaju da je sport samo igra i da više cijenimo igrače koji se igraju te igre, nego oni koji ga samo odrađuju. Tu je spas za sport, da ne podlegne ekonomiji, novcu i tržištu.
Pitanje usko vezano uz sport, ali ne igrače, već oni koji ga prate, bilo bi – ima li sporta bez navijača?
– Ima, dok god se mi igramo. Jer možemo se nas par naći i igrati tenis, i bilo bi nam super. Ipak, vrhunskog i kompetitivnog sporta bez navijača nema.
Za sam kraj, najavio je Prvu međunarodnu konferenciju o etici, bioetici i sportu koja će se održati u Zagrebu (23. ožujka, dvorana Fritz Jahr Znanstvenog centra izvrsnosti za integrativnu bioetiku) i Varaždinu (24. ožujka, Koncertna dvorana Glazbene škole).
– Uspjeli smo napraviti da nam dođu vodeći filozofi sporta na svijetu – William John Morgan iz SAD-a i Britanac Jim Parry, koji je vodeći stručnjak za olimpizam. Rijetko se za takve konferencije dobivaju vodeći ljudi, ali mi smo ih uspjeli dovesti, a Znanstveni centar izvrsnosti za integrativnu bioetiku odlučio je podržati moju inicijativu. Znanstvenicima se na taj način pomaže da budu uključeni u projekte europskih i svjetskih okvira – zaključuje Matija Škerbić.
> ETIKA I BIOETIKA U SPORTU Matija Škerbić u Varaždin dovodi svjetske stručnjake!
