To je jedna od utakmica za koju svaki navijač Varteksa zna točno gdje je, i s kim sjedio, i gdje slavio nakon utakmice. Povijesna utakmica Varteks - Heerenveen odigrana je prije točno 20 godina.
Iako svi nogometaši, gotovo poput papagaja ponavljaju da je
svaka utakmica ista, ipak ima onih koje to nisu. A u povijesti
varaždinskog nogometa, ima onih koje su svakako posebne. Jedna od
njih, za mnoge i najveća, odigrana je prije točno 20 godina, 5.
studenog 1998. godine.
Naravno, radi se o ‘povijesnoj’ utakmici s
Heerenveenom, uzvratnoj, gdje je
Varteks na dramatičan način stigao do
četvrtfinala Kupa kupova. To je uz Hajdukovo četvrtfinale Lige
prvaka, najveći uspjeh jednog od hrvatskih klubova u Europi.
Trener, tada još i kao trener/igrač, bio je Dražen
Besek.
– Uh, već je 20 godina prošlo, ne mogu vjerovati, vrijeme stvarno
leti. Bilo je svega u toj utakmici. Ja sam izašao već na
poluvremenu radi ozljede i pokazalo se da je to bila
najbolja moguća stvar, jer je Beli odigrao
odličnu utakmicu, a bila je to i moja zadnja utakmica u ulozi
igrača – istaknuo je Dražen Besek.
Bila je to velika utakmica i radi načina na koji je izborena
pobjeda. U prvom susretu bilo je 2:1 za Nizozemce. A u uzvratu je
unatoč lošem vremenu oko šest tisuća gledatelja dočekalo
Nizozemce.
– Sjećam se da i teren baš nije bio najbolji, šokirao ih je. Bio
je dosta mekan, ali šokirani su na kraju bili i
rezultatom jer su mislili da će lagano proći – prisjeća se
Besek.
Fantastičan preokret s tri gola u produžecima
Krenulo je ranim vodstvom, golom Samardžića
za 0:1 na poluvremenu, tako da su se nade dodatno podgrijale.
Varteks se vraća golom Mumleka, a Faik
Kamberović, koji je ušao s klupe, u 89. minuti donosi
produžetak za prvi delirij na stadionu.
A tamo nova drama, i šokantni prokret, prvo Kamberović svojim
drugim golom baca ponovno navijače u delirij u 99. minuti.
Nizozemce u život vraća de Visser fantastičnim
golom s ‘pola terena’ u 114. minuti, a stadion je ostao šokiran.
Na golu Varteksa bio je dotad odličan Ivica
Solomun, ali taj gol mu nikako ne ide u korist.
– S ove vremenske distance, sve je prošlo OK, ali tada mi nije
bilo svejedno. Ipak, Mumlek je zabio, i rekao da mi je to nagrada
za penal koji sam skinuo u polufinalu kupa u Splitu, s kojom
utakmicom smo uopće prošli u kup Kupova – sjeća se tadašnji
vratar Ivica Solomun, danas član
stručnog stožera U20 reprezentacije Hrvatske.
Pobjednički gol ponovno je djelo tada najboljeg igrača Varteksa
Miljenka Mumleka za konačnih 4:2. Bila
je to utakmica kakva se rijetko viđa, a svi navijači Varteksa
točno znaju gdje su sjedili na toj utakmici, i kako su se
osjećali.
Veliko slavlje u pubu na ‘Banus placu’
Nakon utakmice uslijedilo je veliko slavlje, ono službeno bilo je
u pivnici ‘Zlatni lampaš’, današnja ‘Kula’, ali i po svim drugim
varaždinskim kafićima – Varteks je prezimio u Europi.
– Polomilo se jako puno čaša u pivnici, toga se sjećam, slavlje
je bilo veliko – prisjeća se Besek.
Varteks je igrao u formaciji 3-5-2, a nastupili su
Solomun – Madunović, Besek, Gregorić – Sabolčki, Posavec,
Mužek, Mumlek, Ivanković – Karić, Balajić. S klupe su
ušli Beli, Hrman i Kamberović. Bila je to
odlična ekipa, a te europske utakmice su im bile posebno drage.
Nakon Heerenveena uslijedilo je na proljeće četvrtfinale s
velikom Mallorcom.
– Imali smo dobru selekciju, većina igrača je proizašla još iz
sustava bivše države, bili su to igrači puni znanja. A te
utakmice su nam bila čak i lakše za igrati, igrali smo svaku kao
da je zadnja. Lakše je bilo igrati jer nije bilo onih
dodatnih stvari koje su bile u Hrvatskoj kada se igralo s Dinamom
i Hajdukom – ističe Solomun.
Bila su to lijepa nogometna vremena u Varteksu
Iako se epitetima nezahvalno razbacivati, velika većina navijača
Varteksa bi radi svega toga, velike neizvjenosti, najvećeg
europskog rezultata, veliko slavlja i adrenalina, upravo ovu
utakmicu proglasila najvećom u povijesti kluba.
– Je li najveća, teško mi je reći. Znam samo da su to bila jako
lijepa vremana i jako sam sretan što mogu imati ta sjećanja.
Žao mi je što primjerice moj sin, koji također igra nogomet, i
ove nove generacije, zasad još nemaju ovakva sjećanja. No,
vjerujem da će je i on dobiti – ističe Solomun.
– Teško je to govoriti, svako ima svoju emociju, svaka generacija
ima svoje favorite. Emocije su te koje kreiraju i čine sjećanja.
Ja sam samo siguran da je meni to bilo vrijeme kad sam uživao u
nogometu u Varaždinu – zaključio je Besek.
Slika: hrnogomet