'Nosio sam masku gdje je to trebalo, dezinficirao ruke', ističe Rodeš.
Negdje usput, a da ni sam ne zna kako, Istok
Rodeš pokupio je koronavirus. Baš kao i njegov
trening-partner i prijatelj Filip Zubčić. Nakon
što su se vratili s kondicijskih priprema iz Gorskog kotara,
obojica su do daljnjeg u izolaciji, a Istok je iz svoje karantene
u Varaždinu opisao svoj stanje za
Večernji list.
– Jedne noći probudio sam se sav u znoju, bilo mi je malo
hladno a ujutro mrvicu slabo, no ništa da bih rekao da mi je
nešto ozbiljno. Jest da sam imao problema i s trbuhom, no kako
sam dan prije za ručkom popio vodu natočenu iz pipe, mislio sam
da je to razlog crijevnih problema. Jer, takvo što mi se dogodilo
i lani, pa sam to automatski s time povezao – priča Rodeš i
ističe da ga ti simptomi nisu spriječili da maksimalno vježba na
kondicijskim treninzima.
Nećemo puno izgubiti na formi
– Premda sam u glavi imao osjećaj kao da sam se dugo vozio pod
klimom, normalno sam trenirao, i to vrlo naporno. Na dan kada sam
osjetio te polusimptome, Filip i ja smo u području Risnjaka i
Platka što prehodali a što pretrčali 20 kilometara. Normalno sam
trenirao i da se Zubo nije razbolio, ne bi mi ni palo na pamet da
se idem testirati jer sam taj osjećaj umora pripisivao teškim
treninzima s našim kondicijskim trenerom Matkom
Vicićem.
Dobro je da su otišli na testiranje jer su trebali krenuti na
skijaške pripreme u švicarski Saas Fee.
– Otišli smo istodobno na testiranje i istodobno saznali da smo
zaraženi te tako otkazali put. Savez se sada raspituje hoćemo li
moći, i pod kojim uvjetima, ući u Švicarsku jednom kada sve to
prođe. A s izolacijom bih trebao biti gotov sljedeći petak.
A do tada bit će izoliran u svojoj sobi u obiteljskoj kući u
Varaždinu.
– Kako doma nemam ništa od sprava za trening snage, osim šipke za
utege, moj otac s ljudima iz fitness kluba Gibi Gib dogovara da
mi dostave neke rekvizite jer trčati po dvorištu gore-dolje ne bi
imalo smisla.
Koliko će njemu i Filipu nedostajati tih desetak dana skijanja
koje će propustiti?
– Imamo mi dovoljno dana na snijegu da bi nam sad tih deset dana
bilo ključno. Uostalom, još početkom srpnja skijali smo na
Molltaleru, i do dosta dobro. No, možemo to i ovako gledati; ako
i izgubim deset dana skijanja, dobit ću deset dana kondicije.
Nakon što se netko zarazi, uvijek je pitanje svih pitanja od koga
i gdje je pokupio virus?
– Sada mi se čini da je to moglo biti negdje između mora i
kondicijskih priprema, dakle onih dana kada sam bio u Varaždinu.
Je li tada bio na kakvoj svadbi ili posjećivao noćne klubove?
– Ne, ne bih rekao da sam se rizično ponašao. Nisam tip koji
odlazi u noćne klubove. Nosio sam masku gdje je to trebalo,
dezinficirao ruke. U tih nekoliko dana kretao sam se u užem krugu
prijatelja koji su sada svi na toj listi. Kako to već ide, morao
sam prijaviti svakoga s kim sam bio u kontaktu i nisam nikoga
preskočio kako su to radili neki da nekome ne upropaste ljetne
planove. Nažalost, ta tri varaždinska dana bio sam u kontaktu s
mamom i sestrom pa sad koristimo odvojene kupaonice. Izolirao sam
se u sobu, pokušavam ih izbjegavati.
Kiteboarding na moru
Premda priznaje da se mora prije zasiti nego snijega, najljepši
dio ljeta mu je ipak bio onaj tjedan kada su on i Filip ‘kajtali’
na ušću rijeke Neretve i u Bolu na Braču.
– Ne vjerujem da će naše skijanje od toga imati koristi, no to je
bio jako dobar aktivni odmor. Znali smo biti u vodi i po četiri i
pol sata. Taj tjedan kiteboardinga bio sam umorniji nego
posljednji tjedan skijanja. Da se tako osjećam na skijanju,
poludio bih na trenera, no ovo je bio adrenalinski gušt pa smo se
iscrpljivali i, premoreni, odlazili vrlo rano spavati.