Zamolite svog predškolarca ili malog školarca da ugasiti TV ili prestane čitati jer je vrijeme za spavanje, a on odgovori : ‘Pa što’ ili ‘Baš me briga’? Ukazuje li ovaj prkos na godine pune odgovaranja?
Ne mora biti pravilo. Baza te drskosti može biti pritisak vršnjaka, a i djeca u dobi između šest i osam godina testiraju granice kako bi vidjeli dokle vas mogu ‘rastegnuti’. No, nekad kad je dijete prkosno i odgovara, to može ukazivati i na ljutnju, frustraciju, strah…
Prkosno dijete zna da će odgovaranje privući vašu pažnju i malo pažnje (čak i negativne) je bolje od ignoriranja. Takvi problemi u ponašanju mogu se pojaviti tijekom vremena priomjena, kao što je novo dijete u kući ili promjena u rasporedu rada roditelja. Vaše se dijete može osjećati zanemareno ili napušteno i pribjeći odgovaranju kako bi privukli vašu pažnju.
Ako ‘imate posla’ s prkosnim djetetom koje neprestano odgovara, teško je ne reagirati ljutnjom. No, mudriji korak je da pokušate saznati što mu smeta, a zatim ga naučiti da izrazi svoje emocije na prihvatljiviji način.
Što napraviti ako dijete odgovara?
Razmislite je li to moguće spriječiti: ako određene situacije uvijek dovode do prkosa, razmislite možete li riješiti problem, prije nego uopće do njega dođe. Na primjer, ako se naljuti jer mora pospremiti igračke ili napisati domaću zadaću kad radi nešto drugo, ponudite mu upozorenje od pet minuta prije nego treba popremiti.
Unaprijed postavite granice: pobrinite se da vaše dijete razumije što je u redu – i što nije- reći. Dakle, ako kažete da ne cijenite njegove sarkastične odgovore na ozbiljna pitanja, budite u tome jasni. Neka znaju kakvo ponašanje nije u redu. ‘Izgleda kao da me ne poštuješ kad razgovaram s tobom, a ti okrećeš očima. Molim te, nemoj to raditi.’
Bacite se i na istraživanje: zapitajte se je li moguće da dijet oponaša stav koji vidi u filmovima ili na TV-u. Djeca u serijama mogu izgledati smiješno kad prkose i odgovaraju, ali neka znaju da u stvarnom životu to nije tako smiješno. Pratite kakve serije gledaju kako ne bi ‘pokupili’ pogrešnu poruku.
Zadržite svoju smirenost: nemojte pretjerano reagirati ili se upuštati u borbu zbog djetetovog izbora riječi ili tona govora. Najbolji način da ih podučite da govore s poštovanjem jest da to činiti i sami.